DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 64     <-- 64 -->        PDF

co6laaa fOO-gadi$nfice Su/nacije u JHipn&lianitna


O JOSIPU KOZARCU POVODOM PROSLAVE 100 GODIŠNJICE ŠUMARIJE
U LIPOVLJANIMA


Prof. dr DUŠAN KLEPAC


»Tko je jedamput bio u toj našoj drevnoj šumi, s onim divnim stabarjem,
spravnim, čistim i visokim, kao da je saliveno, taj je ne može nikada zaboraviti.
Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanim ravnim brazdama,
koje teku duž cijelog dvadeset metara visokog debla sa snažnom širokom krošnjom,
kojano ga je okrunila, kao stasitog junaka kučma. Ponosito se oni redaju
jedan do drugoga, kao negda kršni vojnici krajiški, a iz cijele im prikaze čitaš,
da su orijaši snagom, da prkose buri i munji, da su najjači i najplemenitiji u
svom carstvu i plemenu. A kad vjetrić gore zalahori, a tvrdo, glatko lišće sad
zašapće, sad zašušti i zašumi, čini ti se, da obijesne vile Slavonkinje sad popijevaju
hitro neobuzdano kolo, sad tužnim glasom spominju tuge i jade prošlih
davnih vremena — a sad ti se opet čini, da čuješ nad sobom veličanstveni žubor
crkvene glazbe ili tužnu, srce dirajuću pjesmu nagrobnicu . . . Gdje je tlo
malo vlažnije, tu se podigo viti, svijetli jasen s bijelom, sitno izvezenom korom,
ponešto vijugavog stabla, komu je na vršiki sjela prozirna krošnja, poput vela
na licu krasotice. Kako koketno stoje, te znatiželjno i nemirno uvis poziru, rekao
bi, da su izabrane ljepotice onih oholih ukočenih vojnika . . . Mjestimice
podigao se i crni brijest, ispravan kao prst, sa sitnim obješenim hvojama i ljušturastom
korom, uvijek nekako mrk i zlovoljan, pravi pesimista i podmuklica
. . . Ta tri debla otimlju se za prvenstvo, što se tiče ogromnosti i veličine;
ovdje nadjačava hrast, tamo jasen i brijest — oni su što lav i tigar u carstvu
zvjeradi .. . A pod njima i među njima utisnuli se grabovi i klenovi, granati,
kvrgavi, nakazni — misliš, da vidiš zgrbljenog slugu, kako povezuje i omotava
gospodaru svome noge, da ne ozebu; to su šumske parije, robovi, koji su samo
zato tu, da hrane i popravljaju tlo visokom hrastu, koji ohol nema kada, da se i
za to pobrine . . .«


Tako je opjevao Josi p Kozara c slavonsku šumu koju je kao šumar
poznavao i volio, u kojoj je radio, kojom je gospodario i koju je unapređivao.
Na tom poslu Kozara c je postigao velike uspjehe jedno zbog toga što je poznavao
sredinu u kojoj je živio, drugo zbog toga što je istinski volio slavonsku
šumu i Slavonce i treće što je u svoje vrijeme stekao najviše stručno šumarsko
obrazovanje svršivši u svojoj 22. godini Visoku školu za kulturu tla u Beču
(1879). Nakon završenog školovanja usavršava se u praktičnom šumskom gospodarstvu
u Vinkovcima gdje radi kao šumski vježbenik pune četiri godine
da bi u svojoj 27. godini preuzeo funkciju upravitelja šuma u Lipovljanima gdje
radi i djeluje 10 godina, tj. od godine 1885—1895. Zatim nastavlja svoju šumarsku
karijeru u Vinkovcima slijedećih desetak godina nakon čega u svojoj 48
godini naglo umre (1906).


U stručnim šumarskim krugovima svog vremena JosipKozara c bio je
vrlo rano zapažen. Već nakon njegove petogodišnje šumarske prakse Sumar