DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 51 <-- 51 --> PDF |
hovih drvnih masa u momentu procjene, utvrđivanje prosječnog financijskog normativa »cijene proizvodnje (troškovi plus redovna dobit)« po 1 ha godišnje za »proizvodnju šumskih sastojina« (odnosno »proizvodnju drva na panju«, tj. tzv. »uzgajanje šuma«). Ta metoda, kao što se već iz navedenih elemenata nazire, temelji se na činjenici da pojedina šumska sastojina ne može vrijediti manje od njezine osovne drvne zalihe u momentu procjene. Ona daje induktivne vrijednosne cijene »proizvodnje šumskih sastojina« koje ne sadrže diferencijalnih zemljišnih renta već sadrže samo za pojedine šumske sastojine njihove konkretne pozitivne ili negativne »razlike cijene proizvodnje zbog plodnosti«. To stoga što se temelje na ukupnim a to znači prosječnim uvjetima a ne na najnepovoljnijim nužnim za društvenu proizvodnju. (To je omogućivao u to vrijeme jedinstveni državno-socijalistički budžet. On je, pored faktičnog postojanja razlika plodnosti, ipak pružao uvjete za gospodarenje uz bolje i lošije uvjete plodnosti od prosjeka — kao pri industrijskim djelatnostima.) Te induktivne vrijednosne cijene »proizvodnje šumskih sastojina« uopće ne sadrže »razlike cijene proizvodnje zbog položaja (prema tržištu)«, jer te razlike nastaju kao rezultat djelatnosti iskorišćivanja šuma (a ne djelatnosti »proizvodnje šumskih sastojina« koja nas pri procjeni vrijednosti šumskih sastojina isključivo zanima). Ta metoda, kao što se već iz naprijed navedenih elemenata nazire, osigurava procjenjivanje »iz velikog u malo«, tj. »od šumskog fonda države-zemlje na pojedine šumske sastojine«, pa se već po tome bitno razlikuje od svih metoda procjene šumskih sastojina poznatih iz buržoaske šumarske ekonomike. Ta metoda, prema tome, ne daje rezultate apsurdnog karaktera kao npr. procjenjivanje vrijednosne cijene šumskih sastojina prema metodama »troškovne vrijednosti šumskih sastojina« buržoaske šumarske ekonomike, pa u nešto manjoj mjeri i one po Endresu [HKm (1)]. Prema tim metodama buržoaske šumarske ekonomike, naime, dvije šumske sastojine jednake drvne zalihe i dobi ne samo da ne moraju imati iste vrijednosne cijene — već ona podignuta na gore m zemljištu (staništu, prirodnim uvjetima) može imati (čak i) viš u vrijednosnu cijenu (iako će mnogo slabije vrijednosno prirašćivati); to se može dogoditi i pri »troškovnim vrijednostima šumskih sastojina« po Endresu (HKm) — i to zbog toga što mnogo jače djeluju veći troškovi osnivanja odnosno obnove (c) šumske sastojine podignute na gorem zemljištu na ukupnu troškovnu vrijednost šumske sastojine nego li što djeluje manja normalna zemljišna renta (B . 0,0p) takvog zemljišta uzeta kao trošak na ukupnu troškovnu vrijednost šumske sastojine. Prema svemu što smo naveli — vidi se, da naša metoda pruža kalkulirane induktivne cijene proizvodnje koje su to više što pojedine šumske sastojine imaju vredniju osovnu drvnu zalihu i veći postotak prirašćivanja vrijednosti. Takve iskalkulirane vrijednosne cijene šumskih sastojina u nekoj zemlji bile bi međusobno strogo uporedive i omogućivale bi pouzdano praćenje vrijednosti šumskih sastojina, pa i njihovih osovnih drvnih zaliha, pa i njihovih prirasta vrijednosti. One ne bi reagirale na podizanje novih šumskih komunikacija, pa ove ne bi uzrokovale zamagljivanje praćenja naturalnog održanja ni drvnih masa ni šumskih sastojina. Razumljivo, upravo zbog toga što ne sadrže diferencijalnih zemljišnih renti, apsolutnih i monopolnih renti, pa ni »razlika cijene proizvodnje zbog položaja« — one ne bi mogle biti temelj za eventualne kupoprodaje šuma, izračunavanje odšteta zbog prinudne sječe šumskih sastojina koje nisu dostigle svoju sječnu zrelost i si. (naročito u sektoru privatnih šumica, pri razmjeni između socijalističkog i privatnog sektora, i si.). Međutim — sami smo već pri samom sastavu navedene opće |