DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 50 <-- 50 --> PDF |
UDK 634.0.652:634.0.672 PROCJENA VRIJEDNOSTI ŠUMA I BILANCIRANJE USPJEHA U BIOLOŠKOJ ŠUMSKOJ PROIZVODNJI U JUGOSLAVIJI Prof. Dr Ing. BRANKO BRALJlC UVOD U Jugoslaviji 72,9i0/o svega šumskog zemljišta, odnosno 68% svih šuma — jesu socijalističko, tj. društveno vlasništvo [stanje god. 1961. (4)]. S time u vezi, od samog Oslobođenja god. 1945, svi stručnjaci za ekonomiku u Jugoslaviji jednodušno smatraju da šumsko zemljište, kao — u pravilu — dio površine kopna zemaljske kugle — nema prometne vrijednosti a ni cijene. Ono nema prometne vrijednosti, uostalom kao ni u kapitalizmu, jer se ne reproducira ljudskim radom (5). Ono nema cijene, jer su ukinuti odnosi, tj. uvjeti, odnosno prava, iz kojih rezultira čista zemljišna renta (5). To su odnosi, uvjeti, prava — da se snagom svojeg vlasništva nad šumskim zemljištem kao sredstvom privređivanja ubire od njegova iskorišćivatelja čista zemljišna renta. Ti su odnosi, uvjeti, prava — nestali, jer su bivše odijeljene klase vlasnika šumskog zemljišta, kapitalista (poduzetnika-iskorišćivatelja) i najamnih radnika, promjenom privredno-društvenog sistema, nestale stopivši se u jedinstvenu klasu samoupravnih proizvođača u kojoj su trajni upravljači društvenog šumskog zemljišta, iskorišćivatelji tog zemljišta i radnici . . . iste osobe! (12). Prema tome, problematika »procjene vrijednosti šuma« u Jugoslaviji se svodi na »procjenu vrijednosti šumskih sastojina«. Stari ideal šumarske ekonomike bio je da se prati stanje i utvrđuje uspjeh gospodarenja u »proizvodnji šumskih sastojina« ili barem u »proizvodnji drva na panju«. U Jugoslaviji u posljednjem desetgodištu opredijelilo se za praćenje »djelatnosti šumsko-kultumih radova« i »utvrđivanje vrijednosti šuma (šumskih sastojina)«. Kakve su mogućnosti pri tome za biološku reprodukciju posječenih šumskih sastojina odnosno drvnih masa te za bilanciranje uspjeha u biološkoj fazi šumarstva? Kako je tekao historijski razvitak odnosne problematike u nas od Oslobođenja? Na ta pitanja pokušat ćemo odgovoriti u slijedećim tačkama A), B), C), D) te I) i II). Pri tome ćemo osvijetliti ujedno našu ulogu u rješavanju odnosne problematike te dati prijedloge kako da se ona najpovoljnije riješi. A) NAŠA METODA PROCJENE VRIJEDNOSTI ŠUMA Već god. 1952. predložili smo opću metodu procjene vrijednosti šumskih sastojina Jugoslavije (PCPS) — koja se temelji na potpuno marksističkim postavkama o društveno-potrebnom radu za reprodukciju šumskih sastojina Jugoslavije u momentu njihove procjene (5). Ta metoda traži (5, 10) poznavanje količina i asortimana osovnih drvnih zaliha šumskih sastojina u momentu procjene njihovih vrijednosti, procjenu količina i asortimana drvnih masa posječenih od početka uspijevanja pa do momenta procjene šumskih sastojina, utvrđivanje srednje površinske starosti šumskih sastojina u momentu procjene, utvrđivanje postotaka prirašćivanja vrijednosti šumskih sastojina odnosno nji |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 51 <-- 51 --> PDF |
hovih drvnih masa u momentu procjene, utvrđivanje prosječnog financijskog normativa »cijene proizvodnje (troškovi plus redovna dobit)« po 1 ha godišnje za »proizvodnju šumskih sastojina« (odnosno »proizvodnju drva na panju«, tj. tzv. »uzgajanje šuma«). Ta metoda, kao što se već iz navedenih elemenata nazire, temelji se na činjenici da pojedina šumska sastojina ne može vrijediti manje od njezine osovne drvne zalihe u momentu procjene. Ona daje induktivne vrijednosne cijene »proizvodnje šumskih sastojina« koje ne sadrže diferencijalnih zemljišnih renta već sadrže samo za pojedine šumske sastojine njihove konkretne pozitivne ili negativne »razlike cijene proizvodnje zbog plodnosti«. To stoga što se temelje na ukupnim a to znači prosječnim uvjetima a ne na najnepovoljnijim nužnim za društvenu proizvodnju. (To je omogućivao u to vrijeme jedinstveni državno-socijalistički budžet. On je, pored faktičnog postojanja razlika plodnosti, ipak pružao uvjete za gospodarenje uz bolje i lošije uvjete plodnosti od prosjeka — kao pri industrijskim djelatnostima.) Te induktivne vrijednosne cijene »proizvodnje šumskih sastojina« uopće ne sadrže »razlike cijene proizvodnje zbog položaja (prema tržištu)«, jer te razlike nastaju kao rezultat djelatnosti iskorišćivanja šuma (a ne djelatnosti »proizvodnje šumskih sastojina« koja nas pri procjeni vrijednosti šumskih sastojina isključivo zanima). Ta metoda, kao što se već iz naprijed navedenih elemenata nazire, osigurava procjenjivanje »iz velikog u malo«, tj. »od šumskog fonda države-zemlje na pojedine šumske sastojine«, pa se već po tome bitno razlikuje od svih metoda procjene šumskih sastojina poznatih iz buržoaske šumarske ekonomike. Ta metoda, prema tome, ne daje rezultate apsurdnog karaktera kao npr. procjenjivanje vrijednosne cijene šumskih sastojina prema metodama »troškovne vrijednosti šumskih sastojina« buržoaske šumarske ekonomike, pa u nešto manjoj mjeri i one po Endresu [HKm (1)]. Prema tim metodama buržoaske šumarske ekonomike, naime, dvije šumske sastojine jednake drvne zalihe i dobi ne samo da ne moraju imati iste vrijednosne cijene — već ona podignuta na gore m zemljištu (staništu, prirodnim uvjetima) može imati (čak i) viš u vrijednosnu cijenu (iako će mnogo slabije vrijednosno prirašćivati); to se može dogoditi i pri »troškovnim vrijednostima šumskih sastojina« po Endresu (HKm) — i to zbog toga što mnogo jače djeluju veći troškovi osnivanja odnosno obnove (c) šumske sastojine podignute na gorem zemljištu na ukupnu troškovnu vrijednost šumske sastojine nego li što djeluje manja normalna zemljišna renta (B . 0,0p) takvog zemljišta uzeta kao trošak na ukupnu troškovnu vrijednost šumske sastojine. Prema svemu što smo naveli — vidi se, da naša metoda pruža kalkulirane induktivne cijene proizvodnje koje su to više što pojedine šumske sastojine imaju vredniju osovnu drvnu zalihu i veći postotak prirašćivanja vrijednosti. Takve iskalkulirane vrijednosne cijene šumskih sastojina u nekoj zemlji bile bi međusobno strogo uporedive i omogućivale bi pouzdano praćenje vrijednosti šumskih sastojina, pa i njihovih osovnih drvnih zaliha, pa i njihovih prirasta vrijednosti. One ne bi reagirale na podizanje novih šumskih komunikacija, pa ove ne bi uzrokovale zamagljivanje praćenja naturalnog održanja ni drvnih masa ni šumskih sastojina. Razumljivo, upravo zbog toga što ne sadrže diferencijalnih zemljišnih renti, apsolutnih i monopolnih renti, pa ni »razlika cijene proizvodnje zbog položaja« — one ne bi mogle biti temelj za eventualne kupoprodaje šuma, izračunavanje odšteta zbog prinudne sječe šumskih sastojina koje nisu dostigle svoju sječnu zrelost i si. (naročito u sektoru privatnih šumica, pri razmjeni između socijalističkog i privatnog sektora, i si.). Međutim — sami smo već pri samom sastavu navedene opće |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 52 <-- 52 --> PDF |
metodike bili potpuno svjesni da još dugo vremena ne će biti praktično moguće sabrati sve naprijed navedene elemente i tada izvršiti inače jednostavnu kalkulaciju induktivnih vrijednosnih cijena proizvodnje svih šumskih sastojina u Jugoslaviji. Uskoro, dapače, u Jugoslaviji se potpuno napustilo uopće normiranje cijena čak i potrošnih proizvoda, a uvjeti razmjerno jake opće decentralizacije nisu ni malo pogodovali sabiranju naprijed navedenih elemenata (podataka), nužnih za kalkuliranje induktivnih cijena reprodukcije svih šumskih sastojina u Jugoslaviji — kao uvjeta za eventualno skorašnje, ma i površnije, »bilanciranje uspjeha gospodarenja u proizvodnji šumskih säst o j i n a«. B) NAŠE INDUKTIVNE REPUBLIČKE OPĆE CIJENE PROIZVODNJE DRVA NA PANJU, OBJEKTIVNE ŠUMSKE TAKSE TE ODVAJANJE DIFERENCIJALNIH ZEMLJIŠNIH RENTI POLOŽAJA Ipak još ranije, god. 1948, mi smo za NR Hrvatsku iskalkulirali za drvo na panju pored deduktivnih objektivnih1 šumskih taksa za I—IV razred transportnih troškova po drvnim sortimentima (Š0) također i »induktivne republičke opće cijene proizvodnje po drvnim sortimentima na panju« (PCPg) (vidi Cjenik A. u džepu knjige 5; uporedi 7) koje su ujedno predstavljale šumske takse V razreda transportnih troškova. Odbijajući od objektivnih šumskih taksa I—IV razreda odgovarajuće induktivne republičke opće cijene proizvodnje (šumske takse V razreda transportnih troškova) — od šumskih taksa su se odvajale sve republičke zemljišne rente, koje su tada postojale (apsolutna zemljišna renta nije tada postojala) osim eventualne diferencijalne zemljišne rente plodnosti. U V razredu transportnih troškova — kao najnepovoljnijem pri kojem se trebalo vršiti iskorišćivanje šuma da bi se pokrile društvene potrebe za drvnim proizvodima — razumljivo nije se ostvarivala nikakva diferencijalna zemljišna renta (ni zemljišna renta uopće), osim eventualne diferencijalne zemljišne rente plodnosti [na koju u šumarstvu radni kolektiv obično u kraće vrijeme ne može utjecati (9)]. Primjenom tog cjenika bilo je moguće da šumarske organizacije koje su se tada bavile samo uzgajanjem šuma od odvojenih šumarskih organizacija koje su se tada bavile samo iskorišćivanjem šuma — za prodano drvo na panju dobiju samo šumske takse V razreda. One su predstavljale induktivne republičke opće cijene proizvodnje drva na panju. Glavninu odvojenih republičkih šumskih tj. zemljišnih renta (ostatak do iznosa šumske takse) šumarske organizacije koje su se tada bavile samo uzgajanjem šuma morale su da proslijede za uplatu u Sabirni račun republičkog Ministarstva šumarstva. Odatle koncem godine saldo tog Sabirnog računa prelijevao se je u republički državno-socijalistički budžet, odnosno obračunavao s njime. C) INDUKTIVNE SAVEZNE OPĆE CIJENE PROIZVODNJE (NOVĆANE TARIFE) DRVA NA PANJU, NAŠE PLANSKE TABLICE OBJEKTIVNIH RAZLIKA TROŠKOVA UKUPNOG ŠUMSKOG TRANSPORTA I BILANCIRANJE USPJEHA U PROIZVODNJI DRVA NA PANJU Po ugledu na navedene induktivne republičke opće cijene drva na panju NR Hrvatske, bivše Savezno ministarstvo šumarstva iskalkuliralo je ubrzo iste 1 iskalkuliranih deduktivno tako da su se od odnosne tržišne cijene odbili tzv. objektivni troškovi, naročito oni ukupnog šumskog transporta (UŠTo) (5). 174 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 53 <-- 53 --> PDF |
godine 1948. [sa stanovitim greškama (5)1 »induktivne savezne opće cijene2 proizvodnje po drvnim sortimentima na panju« (Cjenik B. u džepu knjige 5). Te su cijene bile obavezne za drvo na panju koje se prodavalo tada državnim šumarskim organizacijama koje su se bavile iskorišćivanjem šuma. Te su organizacije sijekle (zbog forsiranja eksporta drva i uz nedovoljno komunikacijama otvorene- šume te nedovoljnu mehanizaciju šumskog transporta) i u sječinama udaljenijim od V razreda transportnih troškova, za koje su se utvrđivale i »negativne razlike planskih objektivnih troškova ukupnog šumskog transporta« (planski ekstra-gubici zbog položaja) barem po pojedinim drvnim sortimentima. U takvoj situaciji, uz navedeni Cjenik B. saveznog značaja, mi smo za NR Hrvatsku iskalkulirali pozitivne i negativne navedene razlike u »planskim tablicama razlika troškova izvoza« po drvnim sortimentima u 46 relativno »vrlo uskih« razreda objektivnih troškova ukupnog šumskog transporta po toni (vidi prilog VII u džepu knjige 5). Šumarske organizacije koje su se bavile samo uzgajanjem šuma od šumarskih organizacija koje su se bavile samo iskorišćivanjem šuma — za prodano drvo na panju dobijale su naknade po saveznom Cjeniku B, a posebno odvojene planske objektivne razlike troškova ukupnog šumskog transporta — pozitivne ili negativne — proslijeđivale su u Sabirni račun republičkog Ministarstva šumarstva ili potraživale od tog Sabirnog računa; saldo iz tog računa koncem godine slao se u republički državno-socijalistički budžet ili potraživao od njega. (Pozitivne i negativne navedene razlike u okviru čitave Jugoslavije — prema tada važećim u načelu za čitavu Jugoslaviju jedinstveno normiranim prosječnim cijenama drvnih sortimenata iskorišćivanja šuma — trebale su se u pravilu međusobno izjednačiti, poništiti.) Iako nisu ni šumske sastojine ni njihove osovne drvne zalihe bile procijenjene — mi smo proveli u NR Hrvatskoj »bilanciranje uspjeha gospodarenjasvake šumarske organizacije koja se bavila uzgajanjem šuma, i to za djelatnost proizvodnje drva na panju«. Bilanciranje, po tada u Jugoslaviji važećem »proizvodnom principu«, proveli smo polazeći direktno od procijenjene induktivne opće cijene proizvodnje godišnjeg drvnog prirasta. Količinu drvnog prirasta svaka šumarska organizacija uzimala je na temelju šumsko-uređajnih elaborata, odnosno na temelju stručnih taksacionih procjena. Asortiman drvnog prirasta pak svaka šumarska organizacija je procjenjivala približno prema onome asortimanu koji bi imala sječna drvna masa količine godišnjeg drvnog prirasta (uporedi uputstva u knjizi 5). Od tako procijenjene induktivne opće cijene proizvodnje godišnjeg drvnog prirasta — odbijali su se godišnji troškovi redovnog šumskog gospodarenja u proizvodnji drva na panju (bez investicionih rashoda). Tako se je utvrđivao financijski rezultat proizvodnje, tj. gospodarski uspjeh ili neuspjeh, u godišnjoj proizvodnji drva na panju svake šumarske organizacije koja se bavila samo uzgajanjem šuma. Budući da su u to vrijeme šumarske organizacije koje su se bavile samo uzgajanjem šuma — zbog forsiranja eksporta u vezi s ostvarenjem prvog petogodišnjeg plana Jugoslavije — prodavale na panju znatno veće sječne drvne mase od prosječnih godišnjih drvnih prirasta, induktivne opće cijene proizvodnje viškova sječnih drvnih masa iznad godišnjih drvnih prirasta, tj. prethvatnih drvnih masa, tretirale su se kao primici karaktera izvanredne akumulacije, koja se trebala ustupiti republičkom državno-socijalističkom budžetu. Tako je prvi i dosad jedini put u staroj i novoj Jugoslaviji — provođeno u širokim razmjerima opće šumarske prakse 2 tačnije — »tarife« (5). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 54 <-- 54 --> PDF |
u NR Hrvatskoj »bilanciranje uspjeha proizvodnje drva na panju«, ma i približno tačno. Savezno Ministarstvo šumarstva prihvatilo je navedenu metodiku ali se ostale republike nisu izjasnile spremnima da je u svojem šumarstvu ostvare (zbog razmjerno malenih postotaka uređenih šuma, pomanjkanja stručnih šumarsko- financijskih kadrova, i si.). D) DJELATNOST ŠUMSKO-KULTURNIH RADOVA I NEPOTPUNO UTVRĐIVANJE NJEZINA USPJEHA Država je željela izbjeći mučnu problematiku pravilnog bilanciranja uspjeha gospodarenja u »proizvodnji šumskih sastojina« pa i »proizvodnji drva na panju«. To se bilanciranje u suvremenoj širokoj šumarskoj praksi žestoko spotiče o sadašnju nemogućnost svakogodišnjeg, pa i periodskog, tačnog utvrđivanja (mjerenjem) vrijednosnog prirasta šumskih sastojina, odnosno barem drva na panju u tim sastojinama. Stoga je država odredila da se uvede praćenje jedino »djelatnosti šumsko-kulturnih radova« (održavanje, obnova, investiciono melioriranje šuma, podizanje šuma, i si.). Za obavljanje tih radova iskorišćivanje šuma dat će jedan dio svojih prihoda — u okviru propisa odobrenih šumsko-uređajnih elaborata za šumsko-kulturne radove. (Nažalost, oni se ne temelje na provjerenim planskim financijskim mogućnostima, pa ih odobravač šumsko-uređajnih elaborata i kontrolor trajnosti gospodarenja — nadležna šumarska inspekcija — ne kontrolira u istom smislu kao što to čini za godišnje sječne drvne mase.) Svi drugi radovi koji su dosad teretili »proizvodnju šumskih sastojina, odnosno drva na panju« — teretit će izravno »djelatnost iskorišćivanja šuma« (konsignacije osovne sječne drvne mase, čuvanje šuma, pa i svi troškovi režije revira, šumarije i si.). Praćenje djelatnosti šumsko-kulturnih radova sastoji se u uporedbi faktičnih troškova, odnosno faktične cijene proizvodnje, ostvarenih šumsko-kulturnih radovaa — sa planskom* objektivnom5 cijenom proizvodnje ostvarenih šumsko-kulturnih radova. Tom uporedbom osigurava se stimulativna raspodjela dohodaka, pa i osobnih dohodaka, na radnike koji su ostvarili šumsko-kulturne radove — već prema njihovu tačnom ostvarenju ili podbacivanju ili premašivanju planskih (normalnih) objektivnih cijena proizvodnje ostvarenih šumsko-kulturnih radova. Pri tome uopće se ne pokušava pratiti pravi šumsko-kulturni efekt, tj. prirašćivanje šumske sastojine ili barem njezine drvne mase odnosno njihovih vrijednosti, kao posljedicu ostvarenih šumsko-kulturnih radova! Prema tome — prati se efikasnost ostvarivanja određenih šumsko-kulturnih radova, ali uopće se ne prati biološka proizvodnja šumskih sastojina, odnosno drva na panju, koja se ostvaruje vršenjem tih šumsko-kulturnih radova! Koliki dio svojih prihoda djelatnost iskorišćivanja šuma treba da ustupi u svrhu osiguranja planskog zadatka djelatnosti šumsko-kulturnih radova? 3 Te bi radove trebala kolaudirati stručna komisija, u kojoj bi trebala uzeti učešća šumarska inspekcija nadležne općinske ili međuopćinske skupštine kao zastupnik interesa budućih generacija (9, 8). 4 normalnom (temelji se na normama i konkretnim uvjetima) (9). 5 temelji se na planskom nivou ali i na raspoloživom oruđu za rad radne organizacije (koja izvršava radove) u početku planskog razdoblja (uporedi 5). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 55 <-- 55 --> PDF |
I. Problematika »amortizacije za regeneraciju šuma« i naš prijedlog njezina rješenja U prvom razdoblju, god. 1961—1966, država je propisala za čitavo državno područje jedinstveni minimalni novčani iznos prosječno po m3 posječene drvne mase koji treba biti namijenjen biološkoj reprodukciji posječene drvne mase, dakle njezinoj jednostavnoj reprodukciji. Taj prosječni financijski normativ u načelu imao je osigurati jednostavnu biološku reprodukciju posječene drvne mase, a sama radna organizacija mogla je odlučiti se i za veći individualni normativni novčani iznos. Pomoću njega bi se ostvarila i željena proširena biološka reprodukcija drvne mase, pa i one tehničke investicije koje služe biološkoj reprodukciji (za komunikacije, za odnosnu opremu koja omogućuje mehanizaciju šumsko-kulturnih radova). Putem tako odvojenih novčanih iznosa stvarala se tzv. »amortizacija za regeneraciju šuma« (18). Taj pogrešni naziv »amortizacije« tvrdilo se da je omogućio da se šumarstvo i u pogledu svoje biološke proizvodnje (tj. »proizvodnje šumskih sastojina«, odnosno »proizvodnje drva na panju«, odnosno »uzgajanja šuma«) »uklopi« u postojeći privredno-financijski sistem Jugoslavije te poduzeća šumarstva tretiraju kao tipične proizvodne radne organizacije, bez ikavih financijskih specifičnosti . . . Taj je naziv »amortizacije« — razumljivo — potpuno pogrešan: — jer se pri racionalnom šumskom gospodarenju šuma ne troši, već, naprotiv, vrijednost njezine šumske sastojine, odnosno njezina drva na panju, priraščuje; a kada se posiječe, kao svaki drugi proizvod pruža novčani ekvivalent — ovdje putem realizacije prve, biološke faze jedinstvenog procesa šumskoga gospodarenja (tj. faze proizvodnje drva na panju), i to neođuojen u novčanom ekvivalentu realiziranih proizvoda djelatnosti druge faze jedinstvenog procesa šumskoga gospodarenja (tj. faze iskorišćivanja šuma); — jer osim jednostavne biološke reprodukcije posječenog drva osigurava i stanovitu proširenu biološku reprodukciju drva, pa i stanovitu proširenu reprodukciju tehničkih osnovnih sredstava koja služe biološkoj reprodukciji drva; — jer je šuma takvo osnovno sredstvo specifičnih karakteristika koje se ne troši proizvodno, pa nema amortizacije, a posječena druna masa poprima sve karakteristike tipičnog obrtnog sredstva [virman od osnovnog u obrtno sredstvo (5) — analogan kao u stočarstvu6]; — jer pri vladajućem trajnom šumskom gospodarenju sistemima šumskih sastojina raznih dobi, odnosno stabala, nikako ne odgovara postavka da se šuma kao tipično osnovno sredstvo redovno i investiciona »troši« te održava, pa taj utrošak treba njezinom njegom i obnovom izravnati; šuma se ne troši već, ponavljamo, naprotiv priraščuje a sječom pretvara u vlastiti proizvod koji se realizira kao i svaki drugi proizvod — jedino ovdje neodvojeno od realizacije proizvoda iskorišćivanja šuma, tj. faktično cjelokupnog procesa šumskoga gospodarenja; — budući da »amortizacija« od god. 1957. u Jugoslaviji ne sadrži ekvivalente ni redovnog ni investicionog održavanja (koji se financiraju kao redovni troškovi karaktera obrtnih sredstava), navedena »amortizacija za regeneraciju 6 U stočarstvu osnovno stado ima amortizaciju u okviru obezvrjeđivanja rasplodnog grla u vezi proizvodnog trošenja njegove rasplodne moći koja ima posebnu dodatnu vrijednost, iznad vrijednosti mesa (kože i dr.) te rasplodne stoke. 177 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 56 <-- 56 --> PDF |
šuma« s gledišta privredno-financijskog sistema Jugoslavije pogrešno obuhvaća i sredstva karaktera obrtnih sredstava; — i dr. U takvoj situaciji mi smo se živo zalagali (npr. 6), da se — pri sadašnjoj odsutnosti jedinstvenog normiranja cijena u Jugoslaviji — jedinstvenim Uputstvom odredi da u Jugoslaviji svaka šumsko-privredna organizacija za svoje potrebe iskalkulira po jedinicama sortimenata »financijske normative za jednostavnu reprodukciju posječenog drva na panju« [za čitavo svoje područje (tzv. šumsko privredno područje), ili za područje pojedine njezine šumarije, ili za područje pojedine njezine šumsko-gospodarske jedinice]. Takvi »cjenici« omogućili bi tačnu jednostavnu biološku reprodukciju posječenog drva i omogućili bi ukidanje jednog »rješenja« i jednog termina koji treba okvalificirati kao grešku ekonomsko-financijskog karaktera. Ti »cjenici« slali bi se na odobrenje nadležnoj šumarskoj inspekciji. Po želji, a prema postavkama perspektivnog plana investiranja, izbalanciranog u granicama realnih šumsko-uređajnih elaborata i financijskih mogućnosti — svaka šumsko-privredna organizacija za svoje potrebe mogla bi iskalkulirati po jedinicama drvnih sortimenata i analogne »financijske normative za proširenu reprodukciju posječenog drva na panju« i »financijske normative za proširenu reprodukciju tehničkih osnovnih sredstava koja služe biološkoj produkciji drva«. II. Problematika državne metode »utvrđivanja vrijednosti šuma« i neprikladnost tih vrijednosti za praćenje stanja šuma i bilanciranje uspjeha No, usprkos navedenom — u Jugoslaviji se pošlo drugim putem. Država je počela forsirati izradbu Pravilnika (17), a kasnije i konkretnijih Uputstava (2, 13) za »utvrđivanje vrijednosti šuma«. Uzalud su stručnjaci (Jovanović, Kraljić, Plavšić, Potočić, Šurić i dr.) upozoravali da za to još ne postoje potrebni uvjeti (u praksi i u razradbi odnosnih teorijskih postavki), koji bi osiguravali dovoljnu tačnost tih »utvrđivanja« vrijednosti šuma (tj. faktično šumskih sastojina). Prema zahtjevima države, uskoro su bili objavljeni navedeni Pravilnik i Uputstva, iako je studija (3) koja je pokušala znanstveno razraditi temelje problematike koju u ovom napisu obrazlažemo — bila jednoglasno službeno ocijenjena kao pogrešna [Kraljić-Plavšić-Potočić (11)], odnosno čak i štetna [Šurić (20)]. Na temelju kraćih savjetovanja sa navedenim i drugim stručnjacima, država je odredila (17): 1) Vrijednost svih visokih i niskih jednodobnih šuma zrelih pa i približno zrelih (2/3 ophodnje) za sječu te prebornih šuma — utvrđuje se u visini ukupne vrijednosti na panju svih sortimenata drvne zalihe. 2) Vrijednost svih (jednodobnih) visokih i niskih šuma mlađih od 2/3 ophodnje — izračunava se na temelju »troškova« (faktično objektivne »cijene proizvodnje«) njihovih osnivanja (faktično obnove) koji se faktorom l,0pm povećavaju do sadašnje starosti »m« tih šuma (sastojina) (prijedlog Šurića). Pri tome »p« označuje postotak rastenja »troškova« (cijene proizvodnje) osnivanja (obnove) mlade šume koji do starosti od 2/3 ophodnje šumske sastojine dovodi upravo do vrijednosti šumske sastojine starosti 2/3 ophodnje (tj. do vrijednosti na panju svih sortimenata njezine drvne zalihe). Prema tome, »p« se konkretno izračunava prema odnosnim tablicama ili pomoću logaritama na temelju kvocijenta vrijednosti šumske sastojine starosti 2/3 ophodnje i »troškova« (cijene |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 57 <-- 57 --> PDF |
proizvodnje) osnivanja (obnove) mlade šumske sastojine. Pri navedenim »troškovima « (cijeni proizvodnje) osnivanja (obnove) mladih šumskih sastojina uzimaju se u račun »troškovi« osnivanja umjetnim načinom (sjemenom) i za one mlade šume koje su nastale prirodnim putem (naš prijedlog). 3) U tač. 1) navedene vrijednosti na panju svih sortimenata sastojinske drvne zalihe pri tome izračunavaju se tzv. deduktivnom metodom, tj. tako da se od tržišnih vrijednosti drvnih sortimenata odbiju za konkretne uvjete planski objektivni »troškovi« (faktično »cijene proizvodnje«) iskorišćivanja tih drvnih sortimenata iz šume (sječe, izradbe i ukupnog transporta iz šume do tržišta) — razumljivo bez vrijednosti sirovine kojoj se upravo time utvrđuje »cijena drva na panju«, odnosno tzv. iskalkulirana (planska objektivna) »šumska taksa« (uporedi i 5). Na temelju tih odredaba, vrijednosti šuma (šumskih sastojina) u Jugoslaviji —´ predstavljaju grosso modo šumske takse njihovih osovnih drvnih zaliha. To zbog toga, što u Jugoslaviji, prema našim obračunavanjima statističkih podataka (15), same preborne šume obuhvaćaju oko 40,3% površine odnosno oko 65,9l% drvne zalihe svih šuma Jugoslavije, a jednodobne šume visokog i niskog tipa uzgoja starosti više od 2/3 ophodnje (u visokim jednodobnim šumama za listače više od 80 godina i za četinjače više od 60 godina, a u niskim šumama više od 20 godina) obuhvaćaju daljnjih oko 27,4% površine odnosno oko 15,3% drvne zalihe svih šuma Jugoslavije — a to znači zajedno oko 67,7% površineodnosno oko 81,2n/o drvne zalihe svih šuma Jugoslavije. U uvjetima kada više ne postoji državno-socijalistički budžet — pri samoupravljačkom socijalizmu zahtijeva se da svaka privredna organizacija posluje financijski pozitivno, a tržišne cijene u načelu ravnaju se prema onima na svjetskom tržištu (koje zasad još uvijek reguliraju uglavnom zemlje kapitalizma). Tada se navedene vrijednosne cijene šuma (šumskih sastojina) temelje na svim poznatim oblicima zemljišnih renti: obliku zemljišne rente plodnosti, položaja, eventualno — na apsolutnoj zemljišnoj renti i monopolnoj renti (ukoliko ih radna organizacija ne iscrpi proizvodnjom uz lošije uvjete od onih koje priznaje tržište za kapitalističke odnose). Te vrijednosne cijene izraz su ne samo količina i asortimana osovnih drvnih masa, a pri mladim šumskim sastojinama i njihovih sposobnosti vrijednosnog prirašćivanja — nego i stupnja otvorenosti šuma komunikacijama . . . To posljednje čini ih neprikladnima za vjerno praćenje naturalnih stanja i promjena šumskih sastojina, odnosno njihovih osovnih drvnih zaliha (uporedi 7)! Već samo jedna novopodignuta šumska komunikacija — pri istom cjeniku šumskih taksa — podiže vrijednost [pojava »valorizacije« (uporedi 4)!] šumskih sastojina, odnosno njihovih osovnih drvnih zaliha — pa to zamagljujepraćenje stanja i promjena stanja, tj. naturalnog održanja šumskih sastojina, odnosno njihovih osovnih drvnih zaliha! Takve deduktivne cijene su vjeranodraz uvjeta privređivanja jedinstvenog procesa šumskog gospodarenja. One nisu uporedive u čitavoj državi u odnosu na same količine i asortimane osovnih drvnih zaliha, odnosno šumskih sastojina. Naprotiv, one su prikladne za eventualne kupoprodaje šuma, izračunavanja odšteta zbog prinudne sječe šumskih sastojina koje nisu dostigle svoju sječnu zrelost i si. (naročito u sektoru privatnih šumica, pri razmjeni između socijalističkog i privatnog sektora, i si.). Pri izradbi konkretnijih Uputstava o »utvrđivanju vrijednosti šuma« (2, 13) — trebalo je razraditi detaljnije propise o utvrđivanju sječnih zrelosti šumskih sastojina, o materijalnoj procjeni količina sortimenata u osovnim sasto |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 58 <-- 58 --> PDF |
jinskim drvnim zalihama, o kalkulacijama vrijednosti (šumske takse) drvne zalihe na panju, o utvrđivanju vrijednosti šuma neotvorenih ili nedovoljno otvorenih šumskim komunikacijama, o utvrđivanju vrijednosti novih mladih šumskih sastojina (nastalih introdukcijom i si.) na temelju samo troškova (faktično objektivne »cijene proizvodnje«) njihova osnivanja (obnove), o utvrđivanju vrijednosti mladih degradiranih šuma prikladnih za melioraciju i ostalih degradiranih šuma na temelju kombiniranog računanja, o utvrđivanju vrijednosti neprivrednih šuma prema »individualnim a objektivnim cijenama proizvodnje usluga njihove reprodukcije u konkretnim uvjetima«, o utvrđivanju vrijednosti plantaža šumskih vrsta drveća (na koje se uopće ne odnosi navedeni Pravilnik 17), i dr. Naročite poteškoće pri konkretnim kalkulacijama su uzrokovale pojave tzv. negativnih šumskih taksa, niže vrijednosti degradirane šumske sastojine starosti 2/3 ophodnje od objektivne cijene proizvodnje njezina osnivanja (ob nove), i dr. Stoga se tim problemima u navedenim Uputstvima (2, 13) morala posvetiti posebna pažnja. Sama Uputstva (2, 13) ipak ne predstavljaju neke državne propise — već samo dobronamjernu pomoć šumsko-privrednim organizacijama u cilju njihova što uspješnijeg ostvarivanja utvrđivanja vrijednosti njihovih šuma. Na temelju navedenog Pravilnika (17) i navedenih Uputstava (2, 13), god. 1966. prvi put se utvrdila vrijednost društvenih šuma (šumskih sastojina) gotovo 80% šumsko-privrednih organizacija Jugoslavije. Utvrđene vrijednosti tih društvenih šuma knjižile su odnosne šumsko-privredne organizacije kao vrijednosti tih — specifičnih — osnovnih sredstava. Na temelju podataka navedene procjene, Radovčić navodi daljnju orijentacionu ocjenu vrijednosti društvenih šuma Jugoslavije ovako (14): Tip gospodarenja Visoke šume Niske šume SVE ŠUME Vrst podataka ha, u hiljadama 3.870 2.050 5.920 novih din, u mil. 12.800 400 13.200 novih din po ha 3.310 195 2.230 Odatle vidimo da na visoke šume otpada oko 98°/o ukwpne vrijednosti društvenih šuma Jugoslavije, koja vrijednost iznosi orijentaciono 13,2 milijardi novih dinara. Te utvrđene i ocijenjene vrijednosti dosta su netačne, jer se materijalna procjena sortimenata na panju vršila raznim tačnostima, jer su se deduktivne šumske takse za drvo na panju kalkulirale raznim tačnostima, a naročito jer se postupalo prema raznim provedbenim Uputstvima [saldiranje ili nesaldiranje pozitivnih i negativnih šumskih taksa pojedinih sortimenata na panju u istoj potencijalnoj sječini, odnosno pozitivnih i negativnih šumskih taksa osovnih drvnih zaliha pojedinih potencijalnih sječina; različiti postupak pri kalkuliranju deduktivne šumske takse za potencijalne šumske sječine koje su neotvorene ili nedovoljno otvorene šumskim komunikacijama; različiti postupak pri utvrđivanju vrijednosti degradiranih šuma koje su prikladne za melioraciju; različiti postupak pri utvrđivanju vrijednosti šuma posebnih efekata (zaštitne, rekreacione, na kršu)]. Navedene vrijednosti su, osim toga, često i međusobna neuporedive . . . |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 59 <-- 59 --> PDF |
III. Problematika »amortizacije šuma« i naš prijedlog njezina rješenja U drugom razdoblju, od god. 1967, država je propisala »amortizacij u šuma « iz prihoda djelatnosti iskorišćivanja šuma u minimalnom iznosu od l´/o 100 vrijednosti visokih šuma, odnosno 2,5!% vrijednosti niskih šuma (odnosno u postotaka vrijednosti plantaža šumskih vrsta drveća — pri čemu »u« označuje broj godina ophodnje plantaže) (19). Tako dobijeni iznosi nisu uopće proporcionalni posječenoj drvnoj masi, za neke šumsko-privredne organizacije su preniski, za neke previsoki (sumarno za čitavu Jugoslaviju u načelu uglavnom zadovoljavaju, jer su navedeni postoci planski utvrđeni prema ukupnim potrebama Jugoslavije za šumsko-kulturne radove biološke reprodukcije drva te za tehničke investicije koje služe biološkoj reprodukciji drva) (4). Da bude situacija još gora, u posljednje vrijeme državnim financijskim propisima dozvoljeno je da se takva »amortizacija šuma« prelije u poslovni fond (fond osnovnih i obrtnih sredstava) radne organizacije. Time je »amortizacija šuma« izgubilasvoju strogu namjenu, pa se može trošiti i za obrtna sredstva, investicije u iskorišćivanje šuma, i dr. Nema sumnje, da će se uslijed toga i dalje nastaviti pa i pojačati stalno opadanje šumsko-kulturnih radova, koje se u Jugoslaviji može u posljednjim godinama zapaziti prema podacima državne statistike (4). Prema propisima osnovnog Zakona o šumama (16): »Šume se moraju održavati i obnavljati tako da se trajno očuva njihova vrijednost i osigura trajnosti stalno povećanje prirasta i prinosa, kao i njihove općekorisne funkcije (gospodarenje šumama)« (podcrtao B. K.). S time u vezi dosad su se uzalud očekivala službena državna uputstva koja bi propisivala čitav postupak praćenjai kontrole »vrijednosti šuma« . . . Njima bi se trebalo odrediti npr. da se namjenski uspješno utrošena sredstva »amortizacije za regeneraciju šuma«, odnosno »amortizacije šuma«, knjigovodstveno aktiviraju kao (specifična) osnovna sredstva te da se periodski istim metodama i po istim cijenama utvrđuju vrijednosti šuma . . . Vjerojatno nije slučajno što navedena uputstva nisu objavljena, iako bi bila prijeko potrebna šumarskoj operativi. Tome je pridonijela činjenica što se barem u okviru čitave Jugoslavije navedene »amortizacije« temelje na induktivn o (na temelju troškova, odnosno cijena proizvodnje) iskalkuliranim nivoima cijena proizvodnje potrebnih šumsko-kulturnih radova, a navedene »vrijednosti šuma« grosso modo na deduktivn o utvrđenim šumskim taksama. Te su pak u načelu veće od prvih za zbirove diferencijalnih zemljinših renti položaja te eventualnih — monopolnih i apsolutnih zemljišnih renti. Prema tome, knjigovodstveno aktiviran ekvivalent periodski posječene i uspješno obnovljene drvne mase odnosno šume (šumskih sastojina) u n ač e 1 u ne može biti jednak šumskoj taksi utvrđenoj za posječenu drvnu masu odnosno šumu (šumske sastojine); on je redovito manji! Drugim riječima, knjigovodstveno aktivirana vrijednost je potpuno druge vrste i nivoa nego li na početku i na kraju višegodišnjeg obračunskog razdoblja utvrđene »vrijednosti šuma«! Ako se vrši navedeno knjigovodstveno aktiviranje, razumljivo da se ono ne može provjeravati inventurama drvnih zaliha odnosno šuma (šumskih sastojina) kojih se rezultati utvrđuju po sasvi m drugi m vrstama i nivoima cijena! Prema tome ne bi preostalo drugo, nego da se u višegodišnjem obračunskom razdoblju posječena drvna masa odnosno šuma (šumske sastojine) te na početku i kraju tog obračunskog razdoblja utvrđene vrijednosti šuma (šumskih 181 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 60 <-- 60 --> PDF |
sastojina) iskažu po istim vrstama i nivoima cijena, i to na prvipogled čini Se onima koje su propisane a koje se grosso modo temelje na šumskim taksama . . . Tada bi putem novca bila omogućena kontrola održavanja vrijednosti drvnih zaliha odnosno šuma (šumskih sastojina), pa i utvrđivanje odnosne vrijednosti periodskog drvnog prirasta odnosno periodskog prirasta vrijednosti šuma (šumskih sastojina) .. . U tom slučaju namjenski utrošena sredstva »amortizacije za regeneraciju šuma« odnosno »amortizacije šuma« trebala bi se knjigovodstveno knjižiti kao odnosni periodski troškovi . . . Osim toga, kako da se periodski posječena drvna masa ispravno proknjiži po »utvrđenim vrijednostima šuma« (i onih mladih, degradiranih, neotvorenih ili slabo otvorenih komunikacijama, i si.)? One se u mnogim slučajevima ipak razlikuju od jednostavnih šumskih taksa njihovih drvnih zaliha! Kad bi pak umjesto »utvrđenih vrijednosti šuma« uzimali u račun samo »utvrđene vrijednosti drvnih masa, tj. šumske takse drvnih masa« — čemu onda državni propisi o utvrđivanju vrijednosti šuma umjesto o utvrđivanju vrijednosti samo drvnih masa (o šumskim taksama)? Kako u posljednjem slučaju opravdati kalkuliranje po konstantnim šumskim taksama, iako one više nisu realne zbog podizanja novih šumskih komunikacija, javnih saobraćajnica ili tehnološkog napretka sredstava transporta? U takvoj situaciji pogotovo neprestano se zalažemo (4, 6, 7, 8, 9), da se jedinstvenim Uputstvom za čitavu Jugoslaviju odredi da svaka šumsko-privredna organizacija za svoje potrebe iskalkulira po jedinicama drvnih sortimenata »financijski normativ jednostavne biološke reprodukcije posječenog drva (na panju)«, a eventualno »financijski normativ proširene biološke reprodukcijeposječenog drva (na panju)« te »financijski normativ novih tehničkih investicijakoje služe biološkoj reprodukciji drva« — kako smo to već naveli i detaljnije objasnili na str. 178 ovog napisa. Razumljivo, ti financijski normativi množili bi se s količinama posječenih drvnih sortimenata i osigurali u svakoj šumsko- privrednoj organizaciji (šumskom privrednom području, odnosno šumariji, odnosno šumsko-gospodarskoj jedinici) potrebnu dovoljnu plansku biološku jednostavnu i proširenu reprodukciju posječenog drva te proširenu reprodukciju tehničkih osnovnih sredstava biološke reprodukcije drva. Time bi se ujedno u potpunosti ukinula i ekonomska mistifikacija pojave i termina »amortizacija šuma«, a pomoću »financijskog normativa za jednostavnubiološku reprodukciju posječenog drva (na panju)« osigurale ujedno najprikladnije jedinične induktivne cijene za praćenje, tj. kontrolu, naturalnog održanja osovnih drvnih zaliha u šumskim sastojinama pojedine šumsko- privredne organizacije. Na taj način dobila bi se također ispravna i prikladna podloga za ostvarenje u primjerenoj budućnosti »b i 1 a n c i r a n j a uspjeha proizvodnje drva na panju« (7). To bilanciranje je očišćeno od utjecaja komunikativnosti šuma koja treba utjecati samo na »bilanciranje uspjeha djelatnosti iskorišćivanja šuma«. Također je očišćeno i od teško ustanovljivah utjecaja više ili manje veće prirasne sposobnosti šumskih sastojina koja treba utjecati samo na »bilanciranje uspjeha proizvodnje šumskih sastojina«. Od tog posljednjeg bilanciranja zasad bi trebalo opravdano odustati (i prirasne sposobnosti pratiti po mogućnosti samo naturalno, odnosno odvojeno novčano). Budućnost će pokazati kojim putem će u tom pogledu šumarstvo Jugoslavije krenuti! |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 61 <-- 61 --> PDF |
LITERATURA 1. E n dre s M.: »Lehrbuch der Waldwertrechnung und Forststatik«, Berlin 1919. 2. Institut za šumarstvo i drvnu industriju — Beograd: »Stručno-tehničko uputstvo za sprovođenje Pravilnika o utvrđivanju vrednosti šuma«, Beograd 1965. (umnoženo ciklostilom). 3. Institut za šumarstvo i drvnu industriju — Beograd: »Šuma kao sredstvo radne organizacije (Ekonomsko-metodološka studija)«, Beograd 1966, str. 1—103 (rukopis umnožen pisaćom mašinom). 4. Kralji ć B.: »Ekonomika šumarstva Jugoslavije«, udžbenik skraćenog kolegija za slušače predmeta Ekonomike Jugoslavije u III godištu Fakulteta ekonomskih nauka u Zagrebu, objavljen u zbirnoj knjizi analognih specijalnih ekonomika »Ekonomika Jugoslavije — II dio«, II izdanje, u redakciji Sirotkovića J. i Stipetića V., Zagreb 1967, str. 89—139. 5. Kralji ć B.: »Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva«, Zagreb 1952, str. 1—802 + XXI + džep sa 11 tabličnih priloga. 6. Kralji ć B.: »Financiranje biološke reprodukcije posječenog drva«, Šum. list, 3/4, Zagreb 1969, str. 114—125. 7. Kralji ć B.: »Najprikladniji sintetski pokazatelj vrijednosti drva na panju u svrhu bilanciranja uspjeha proizvodnje drva na panju«, Sum. list, 7/8, Zagreb 1969, str. 270—280. (Prevedeno također na poljski i njemački). 8. Kralji ć B.: »Podizanje proizvodnosti rada u šumarstvu — s gledišta šumarske politike, privredno-financijskog sistema i mikro-organizacije — u uvjetima socijalizma«, Šum. list, 9/10, Zagreb 1966, str. 416—432. 9. Kralji ć B.: »Stimulativna unutrašnja raspodjela dohotka na radne jedinice u šumsko-privrednoj organizaciji«, Šum. list, 11/12, Zagreb 1967, str. 433—451. 10. Kralji ć B.: »Suština i ekonomsko značenje, osobine i koristi od srednje starosti šumskog kompleksa i sastojine«, Godišen zbornik na Zemjodelsko-šumarskiot fakultet na Univerzitetot Skopje, 1956—57, Kn. X, str. 127—215. 11. Kraljić B., Plavšić M., Potočić Z.: Recenzija rada »Šuma kao sredstvo radne organizacije«, Zagreb 1966, str. 1—21 (rukopis umnožen pisaćom mašinom). 12. Ostrovitjano v K. V.: »Zemljišna renta i razvitak kapitalizma u poljoprivredi «. Štampano kao rukopis. 13. Plavšić M., Kraljić B., Potočić Z.: »Uputstvo za primjenu Pravilnika o utvrđivanju vrijednosti šuma«, Zagreb 1966, str. 1—88 (umnoženo ciklostilom); »Dodatak Uputstvu za primjenu Pravilnika o utvrđivanju vrijednosti šuma«, Zagreb 1966, str. 1—15 (umnoženo ciklostilom). 14. Radovči ć A.: »Rezultati utvrđivanja vrednosti i efekti amortizacije šuma«, Šumarstvo, 1/2, Beograd 1967, str. 47—54. 15. Savezni zavod za statistiku SFRJ: »Šumarstvo 1961—1962«, Statistički bilten 321, Beograd 1964. 16. Službeni list SFRJ br. 26/1965: »Osnovni zakon o šumama«. 17. Službeni list SFRJ br. 36/1965: »Pravilnik o utvrđivanju vrijednosti šuma«. 18. Službeni list SFRJ br. 27/1961, 40/1961, 52/1962: propisi o »amortizaciji za regeneraciju šuma«. 19. Službeni list SFRJ br. 37/1965, 52/1966: propisi o »amortizaciji šuma«. 20. Šuri ć S.: Recenzija rada »Šuma kao sredstvo radne organizacije«, Beograd 1966, str. 1—10 (rukopis umnožen pisaćom mašinom). DIE WALDWERTSCHÄTZUNG UND BILANZIERUNG DES ERFOLGES IN DER BIOLOGISCHEN FORSTPRODUKTION JUGOSLAWIENS Zusammenfassung Das alte Streben der Forstökonomik bestand darin, die Wirtschaftszustände zu befolgen und den Wirtschaftserfolg in der »Waldbestandsproduktion« oder zumindest in der »Holzerzeugung auf dem Stock« zu ermitteln. Während der letzten zehn Jahren entschied man sich in Jugoslawien für die Befolgung der »Forstkulturtätigkeit« sowie für die »Bewertung der Wälder, d. h. Waldbestände«. Dadurch würde sich die Forstwirtschaft bestmöglichst in das bestehende wirtschaftlich-finanzielle System »einschalten «, und das forstwirtschaftliche Organismus würde in der Lage sein seine |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Geschäfte möglichst im Sinne eines typischen (industriellen) Wirtschaftsunternehmens zu führen. Der Autor erörtert die Möglichkeiten, die sich in diesem Zusamenhang für die biologische Reproduktion der eingeschlagenen Waldbestände, bzw. der Holzmassen, sowie für die Bilanzierung des Erfolges in der biologischen Phase der Forstwirtschaft ergeben. Er erläutert den Gang der historischen Entwicklung der bezüglichen Problematik in Jugoslawien seit 1945, erklärt seine Rolle in der Lösung dieser Problematik, und macht Vorschläge für die günstigste Lösung dieser Probleme. Dabei erörtert er in den einleitenden Abschnitten warum der Waldboden in Jugoslawien keinen Preis besitzt, so dass die Problematik des Waldwertes auf die Problematik des Waldbestandeswertes zurückgeführt wird. Im Abschnitt A) stellt der Autor seine allgemeine Methodik für die Bewertung der Waldbestände (PCPS) Jugoslawiens aus dem Jahre 1952 dar, mit Hinweis auf ihre völlig marxistische Grundlage und die Differenzen gegenüber den bezüglichen Methodiken, die aus der bürgerlichen Forstökonomik bekannt sind. Er legt aus die Schwierigkeiten der Anwendung der oberwähnten Methodik unter den gegenwärtigen Bedingungen jedoch auch auf die Möglichkeit, dass diese Methodik eine richtige Grundlage für eine eventuelle baldige, sei es auch oberflächlichere »Bilanzierung des Wirtschaftserfolges in der Waldbenstandsproduktion« wird. Der Autor betont, dass diese Waldbestandswerte einwandfrei zur erwähnten Bilanzierung und zur Befolgung der Werte der Waldbestände ind ihrer Wertzuwachsleistung dienen können. Er hebt dagegen hervor, dass diese Werte keinesfalls eine Grundlage für eventuelle Waldverkäufe, Berechnungen der Entschädigungen für die Waldbeschädigungen u. ä. sein können, da sie keine Differentialbodenrenten der Lage u. a. enthalten. Im Abschnitt B) erörtert der Autor die von ihm erarbeiteten »allgemeinen induktiven Republiksproduktionspreise nach Rohholzsorten auf dem Stock (PCP„)« sowie die objektiven Forsttaxen der I—IV. bzw. I—V. Klasse der Transportkosten (S0). Diese Preise und Forsttaxen hat der Autor für die V. R. Kroatien im Jahre 1948 errechnet, und auf Grund derselben ein originelles stimulierendes Finanzsystem der Geschäftsführung bei den damaligen staatlichen Forstwirtschaftsbetrieben begründet, welche sich damals nur mit der waldbaulichen Produktion (Rohholzerzeugung) beschäftigten, im Verhältnis zu den derzeitigen staatlichen Rohholzbereitstellungsbetrieben und dem republikanischen staatlich-sozialistischen Budget. Im Abschnitt C) legt der Autor die Zustände aus, die entstanden waren, als in Jahr 1948 das Bundesministerium für Forstwirtschaft die »allgemeinen (wenngleich unvollständigen) induktiven Bundesproduktionspreise nach Rohholzsorten auf dem Stock« auskalkuliert hat. Damals erarbeitete der Autor die »Plan-Tafeln für die (objektiven) Transportkosten-Differenzen«, gegliedert nach den Rohholzsorten in die 46 relativ »sehr enggestaffelten« Klassen der objektiven Kosten des Gesamtwaldtransports (per Tonne). Dadurch ermöglichte der Autor erneut die weitere Durchführung des originellen stimulierenden Finanzsystems der Geschäftsführung dass schon unter B) angeführt wurde, als auch die Durchführung der für die Praxis hinreichend genauen »Bilanzierung des Erfolges in der Holzerzeugung auf dem Stock« der betreffenden Forstwirtschaftsbetriebe, die sich nur mit dem Waldbau, d. h. mit der Holzproduktion auf dem Stock, beschäftigten. Im Abschnitt D) berichtet der Autor über den in diesem Zusammenhang aufgetretenen Zustand, als der Staat verordnet hatte, dass nur die Befolgung der »Forstkulturtätigkeit « eingeführt werden sollte. Dann wurde jede Bemühung den Holzzuwachs wertmässig zu befolgen aufgegeben, und man begnügte sich nur mit der Befolgung der Geschicklichkeit, Erfahrung und Arbeitswilligkeit der Arbeiter bei der Verwirklichung der forstlichen Kulturarbeiten, und dies nur in bezug auf die konkret planierten Kosten bzw. den Produktionspreis dieser Arbeiten. Man hat also vollständig das Bestreben aufgegeben die »Bilanzierung des Erfolges in der Produktion der Waldbestände« zu verwirklichen sogar auch die »Bilanzierung der Holzerzeugung auf dem Stock«. Im Abschnitt I) erörtert der Autor die mit dem Abschnitt D) verbundene Problematik, die in der Zeitspanne 1961—1966 im Zusammenhang mit den staatlichen Verordnungen über die sogenannte »Amortisation für die Waldregeneration« entstand. Er unterzieht seiner Kritik den Termin, Begriff und die Auswirkung dieser »Amortisation«. Der Autor stellt derselben seine Vorschläge gegenüber, und befür |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 63 <-- 63 --> PDF |
wortet die Lösung vermittels der von ihm vorgeschlagenen »finanziellen Normative für die einfache bzw. erweiterte Reproduktion des eingeschlagenen Rohholzes auf dem Stock«, ferner auch eventuell vermittels »der finanziellen Normative für eine erweiterte Reproduktion der technischen Grundmittel, welche der biologischen Produktion des Holzes dienen«. Im Abschnitt II) bespricht der Autor die Bedingungen unter denen die staatliche Instruktion über die Bewertung der Wälder in Jugoslawien entstand, legt sodann die Hauptmerkmale der bezüglichen Methodik und die Problematik die in dieser Instruktion enthalten sein sollten aus, nicht zu vergessen die Gründe der Unzuverlässigkeit der »Wertabschätzung« der Wälder in Jugoslawien in 1966. Im Abschnitt III) erörtert der Autor die Problematik die mit dem Abschnitt D) als auch mit der Waldbewertung (1966) in Jugoslawien verbunden ist, welche Problematik nach dem Jahr 1967 im Zusammenhang mit der staatlichen Verordnungen über die sog. »Waldamortisation« entstand. In zusätzlicher Kritik überprüft der Autor diese »Amortisation«, indem er bemerkt, dass sich dabei um einen Fehler des ökonomisch-finanziellen Charakters handelt. Weiterhin werden die Gegensätze ausgelegt, zu denen die sog. »Waldamortisation« vom Standpunkt der erfolgreichen Reproduktion des eingeschlagenen Rohholzes als auch — vermittels Waldwerts — vom Standpunkt der Befolgung der Werterhaltung der Wälder bzw. ihrer Holzvorräte führt. Er schlägt nochmals vor, dass man zu beiden vorerwähnten Zwecken die von ihm erarbeiteten »finanziellen Normative für die Reproduktion des eingeschlagenen Rohholzes« anwenden soll. Diese Normative stellen die einwandfreien Richtzahlen dar und daher schaffen sie eine richtige und günstige Unterlage auch für die Verwirklichung »der Bilanzierung des Erfolges in der Holzerzeugung auf dem Stock« in absehbarer Zeit. Vermöge einer solchen Bilanzierung dürften wir uns binnen eines längeren Zeitraumes zufriedengeben, da die »Bilanzierung des Erfolges der Produktion der Walbestände« gegenwärtig praktisch noch nicht erreichbar ist. |