DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 42 <-- 42 --> PDF |
poprimilo status posebne znanstvene discipline i traži posebna specifična znanja. Ono je već davno prodrlo u operativu šumskoga gospodarenja, pa se njime ovdje ne ćemo dalje baviti. Ovdje želimo da istaknemo druge, znatno kratkotrajnije dijelove pripreme proizvodnje; upravo one koje imaju užu vezu sa samim radnim procesom i tekućom ekonomsko-financijskom problematikom. To su upravo one koje su u našem šumarstvu kudikamo manje poznate i u daleko su manjoj mjeri prodrle u našu operativu šumskoga gospodarenja u šumsko- privrednim organizacijama. Tu spadaju pripremni poslovi kojima se osigurava što dulje pogonsko vrijeme oruđa za rad (što veći koeficijent smjenosti), što bolje iskorišćivanje proizvodnog kapaciteta radnih agregata (što veći koeficijent iskorišćivanja radnog vremena) i si. Tu spadaju pripremni poslovi kojima se osigurava što brže obrtanje obrtnih sredstava: normiranje zaliha materijala, normiranje zaliha raznih stupnjeva nedovršene i gotove proizvodnje, normiranje potrebnih novčanih obrtnih sredstava, skraćivanje proizvodnog i prometnog tj. ukupnog financijskog ciklusa, i si. U navedenim pripremnim poslovima stalno je prisutna briga da se proizvodni proces odvija što kontinuiranje tj. tako da se sto racionalnije vežu ograničeni faktori rada uz proizvodni proces (radnici, materijali, oruđe za rad). To stoga što oni uzrokuju rashode i onda kada se ne troše radnim procesom (vremenska amortizacija, kamate na poslovni fond, kamate na kredite, dozvoljena odsustva radnika s proizvodnog procesa, bolovanja radnika i si.). Uostalom prekidi rada uzrokuju relativno povećanje osnovnih i obrtnih sredstava po jedinici proizvodnje, a to se protivi principu racionalnosti, štednje, ekonomičnosti, rentabilnosti, ekonomske efikasnosti . . . koji leže u osnovi svake, naročito privredne djelatnosti . . . OPTIMALNA VELIČINA ŠUMARIJE I OPTIMALNI SISTEM NJEZINA RUKOVOĐENJA S obzirom na to, što se proces šumskoga gospodarenja vrši po radilištima, od kojih svako predstavlja posebne uvjete i proizvodnu problematiku — razumljivo je da se i priprema procesa proizvodnje, a naročito priprema radnog procesa, treba vršiti po radilištima. To pak zahtijeva dobro poznavanjepojedinog radilišta i poslova odnosnih priprema te uski kontakt osoblja koje se bavi navedenom pripremom sa samim radilištima. Iz naprijed navedenog opisa pripreme rada, pa i proizvodnje, vidi se složenost problematike i znanja koje pripremači rada, odnosno proizvodnje, trebaju savladati. U tom smislu inicirali smo i detaljnije opise pripreme rada za šumsko-rasadničke radove — Bubnjevića-Tomanića (4), a za djelatnost iskorišćivanja šuma — Pehara (34). Ta složenost problematike i opsežnost produbljenog znanja koje posiže i za znanstvenim metodama istraživanja — ne može obuhvatiti diplomirani inženjer šumarstva općeg profila. Ukazuje se očigledna potreba za specijalistima, odnosno magistrima: biološke šumarske djelatnosti (tehnolog), djelatnosti iskorišćivanja šuma (tehnolog), organizacije i ekonomike šumarstva. Ti specijalisti trebaju pripremu rada i proizvodnje vršiti decentralizirau o, tj. sa centrale šumarije prema pojedinim radilištima. To je potrebno stoga što će oni trebati detaljno upoznati svako radilište (po njegovim homogenim dijelovima, npr. jarcima i si.), a to traži relativno mnogobrojna odilaženja u pojedino radilište (zbog izmjera, istraživanja, detaljnog upoznavanja i si.). To bi se vršilo vrlo neekonomično od strane odnosnih specijalista iz centrale optimalno velike šumsko-privredne organizacije (zbog velikih udaljenosti, mnogobrojnih radilišta i si.), pa bi najvjerojatnije i otpalo |