DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 48 <-- 48 --> PDF |
tiv je, u stvari, kupio od društva drvnu masu na panju, izvršio sječu i nema više nikakvih obaveza prema šumi. No, međutim, kako je društvo putem zakona prenijelo svoje ciljeve ekonomske politike kao obavezu na kolektive, iz čega proizlazi kao nužna posljedica da se kolektivu da na raspolaganje i renta. Dakle pripadnost rente kolektivima proizlazi iz odnosa i obaveza kolektiva prema provođenju ekonomske politike društvene zajednice, na koju ona obavezuje kolektiv putem propisa i zakona za ostvarenje postavljene ekonomske politike. Na osnovi dosadašnjih razmatranja proizlazi da kod formiranja privrednih područja treba imati u vidu veličinu rente kako bi ta područja imala podjednake uvjete, kako za sticanje dohotka tako i u pogledu razvoja i regeneracije šuma. I ovo je pitanje u dosadašnjoj praksi rješavano na jedan neprikladan način balansiranjem masa prilikom formiranja privrednih područja. Na tom principu izvršene su mnoge reorganizacije u šumarstvu balansiranjem masa i zacrtavanjem novih granica i nijedna od njih nije dala nikakve bolje mogućnosti niti stvorila uvjete za brži razvoj šumarstva. Takav pogrešan pristup oko formiranja privrednih područja, a s tim u vezi i poduzeća, osnovni je uzrok stagnacije šumarstva, nerazvijenih samoupravnih odnosa i ekstenzivnog gospodarenja. Kada se rješava pitanje organizacije šumarstva onda treba ići prvenstveno od gravitacijsko ekonomskih cjelina, optimalnosti proizvodne jedinice u šumarstvu, naročito njene teritorijalne veličine, koja omogućuje efikasno operativno-tehničko djelovanje i uspostavljanje samoupravnih odnosa. Smatram da je gornja granica za potpuno efikasno operativno tehničko djelovanje i intenzivno gospodarenje 60.000 hektara. Donja granica ovisi o veličini etata i kreće se negdje oko 120.000 m3. (Također treba voditi računa o tome da li je potrebno unutar regije ili šumarstva kao cjeline, izdvojiti dio degradiranih šuma i šikara u poseban tretman izvan šumarstva.) Takve proizvodne jedinice treba ujediniti u veća poduzeća na širem području u svrhu objedinjavanja i integriranja određenih poslova i koncentracije naučno istraživačkog i programskog rada sa spocejaliziranim kadrovima. Unutar toga formiranog poduzeća treba izjednačiti uvjete privređivanja na bazi rente i nakon toga u cijelosti primijeniti principe dohotka i samoupravnog mehanizma. Izjednačenje uvjeta na bazi rente može se izvršiti i među gospodarstvima, u koliko, gledajući sa čisto ekonomskog gledišta i globalnih efekata, ima prelijevanje rente svoga opravdanja. Izjednačavanje rente može se izvršiti na jednostavan način na bazi amortizacije šuma i veličine etata i to na slijedeći način. Utvrdi se prosječna amortizacija za poduzeće kao cjelinu ili regiju po 1 m:! totalne mase etata cijelog poduzeća ili regije. Zatim se također utvrdi amortizacija šume za pojedinu proizvodnu jedinicu (Šumariju) po 1 m:! totalne mase etata šumarije. Pozitivna ili negativna razlika daje pozitivnu ili negativnu diferencijalnu rentu po 1 m3 totalne mase i množeći je sa ukupnim etatom proizvodne jedinice dobijemo ukupnu diferencijalnu rentu za tu jedinicu. Pozitivna renta utvrđena na taj način prelazi drugim jedinicama, a negativna se nadopunjava od drugih jedinica. U prilogu primjer obračuna za poduzeće X koje ima u sastavu proizvodne jedinice prema tabeli. 114 |