DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 47 <-- 47 --> PDF |
diferencijalnom rentom koju investira, brže se razvija, unapređuje svoju proizvodnju i poboljšava uvjete privređivanja. Iz ovog proizlazi da amortizacija šuma ne regulira onaj dio dohotka na koji ima indirektan utjecaj investiranje diferencijalne rente. Osim toga nisu, upravo zbog postojanja veće i manje diferencijalne rente, ujednačeni uvjeti reprodukcije i razvoja, zbog čega je potrebno izjednačavanje rente kako bi se na taj način izjednačili i ovi uvjeti. Ovdje je važno napomenuti da diferencijalna renta postoji zbog opravdanog stanovišta, da upravo treba najviše investirati i razvijati privredne objekte na mjestima gdje za to postoje najbolji uvjeti i gdje će uložena sredstva dati najveće financijske efekte. Opravdanost prelijevanja i izjednačavanja diferencijalne rente u grani šumarstva postoji samo u toliko, u koliko j opravdano stanovište da se ovim putem osigura egzistencija i ujednačeni razvoj šumarstva kao cjeline za određenu regiju, i to putem samog šumarstva. Jer sasvim je jasno da izjednačavanje diferencijalne rente neće dati u globalu maksimalne efekte. Cak u slučaju kada na dio ekonomskih šuma pripadne veći dio neekonomskih, degradiranih šuma i šikara, izjednačvanje diferencijalne rente može dovesti u pitanje normalan razvoj i regeneraciju ekonomskih šuma, te da se na taj način postigne obratan efekat od željenog. Smatram da unutar jedne regije i šumarstva kao cjeline nema uvjeta za normalnu reprodukciju i razvoj u koliko je amortizacija šuma manja od 15% ukupnog prihoda. Zato je u takvim slučajevima neophodno potrebno unutar takvih regija i šumarstva kao cjeline izdvajati takve šume koje ugrožavaju regeneraciju i normalan razvoj šumarstva unutar pojedine regije ili šumarstva kao cjeline u poseban tretman. U tom smislu citiram mišljenje iz ekspozea dr. Slavka Komara podnesenog na zajedničkoj sjednici Saveznog vijeća i Vijeća proizvođača Savezne Narodne skupštine 18. aprila 1961. godine: »Velike povezane površine šikara, degradiranih šuma i goleti treba isključiti iz šumsko privrednih područja. Za djelatnosti koje su vezane za takve šume treba osnovati posebna uslužna poduzeća ili ustanove koje bi poslovali sa dugoročnim kreditima ili dotacijama.« Kada se govori o amortizaciji šuma kao renti, postavlja se pitanje njene pripadnosti, tj. da li pripada široj društvenoj zajednici ili kolektivu. U pravilu renta pripada vlasniku, a taj vlasnik u našim uslovima je društvena zajednica. Na osnovu toga proizlazi da renta pripada u cijelosti društvenoj zajednici. Daljnji postupak sa rentom i njezina sudbina ovisi o volji i ekonomskoj politici vlasnika. Kako se u našim socijalističkim uslovima i karakteru vlasnika eliminira plaćanje poreza i troškovi uzdržavanja vlasnika, a ekonomska politika postavlja za cilj da se onolika vrijednost kolika je uzeta iz šume, tj. vrijednost posječenog drveta na panju i vrati šumi putem investicija, a za unapređenje šumarstva, proizlazi da se cjelokupna renta mora upotrebiti za investicije koje imaju isključivo karakter unapređenja šumarstva. Dakle renta pripada društvenoj zajednici, a ako ona hoće ostvariti postavljenu ekonomsku politiku mora u cjelosti investirati cjelokupnu rentu u unapređenje šumarstva. U takvom odnosu društva prema kolektivu u pogledu rente proizlazio bi i određeni drugačiji odnos kolektiva prema šumi. Jer u takvom odnosu kolek 113 |