DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 44 <-- 44 --> PDF |
P:i2 smo također i akumulaciju u lišću, deblu i korijenju. U tom razvojnom stadiju nismo ustvrdili srašćivanje korijenja kod poljskog jasena. Kod planiranja pokusa koje imamo namjeru obaviti u svrhu ispitivanja srašćivanja korijenja, postavljena su slijedeća pitanja: 1. Kod kojih vrsta drveća srašćujc korijenje susjednih stabala, 2. u kojoj dobi, tj. u kojem razvojnom stadiju sastojine i kod koje njene gustoće nastupa spomenuta pojava u većem postotku, 3. da li zbog povećanja korijenova sistema stabala, što je rezultat sječe susjednog stabla, dolazi do povećanja prirasta? Hipoteza tih istraživanja je slijedeća: U prirodnim šumskim sastojinama kao i u šumskim kulturama zbiva se izmjena vode, mineralnih tvari i asimilata putem srašćenog korijenaj susjednih istovrsnih stabala što uvjetuje postojanje tzv. »biogrupa« koje predstavljaju zasebne cjeline unutar šumskog ekosistema. Saznanja o toj pojavi dovode nas do novih spoznaja o šumskom ekosistemu koje mjenjaju naša današnja shvaćanja. Istraživanja na poljskom jasenu koja su se odnosila na akumulaciju Pr-u različitim organima drveta ustvrdila su da je najviše P:!2 primilo lišće, zatim deblo pa korijen, a da je najveći porast akumulacije u toku pokusa (1488 sati) imalo deblo, zatim korijen i na kraju lišće (9). Napominjemo da ustvrđivanje akumulacije P3- nije bio naš glavni zadatak, ali su rezultati veoma zanimljivi sa stanovišta eksperimentalne ekologije šumskog drveća kada se ima na umu da je fosfor jedan od najinteresantnijih biogenih elemenata. Takvi pokusi bili bi posebno interesantni kad bi se sproveli kod šumskog drveća koje već fruktificira jer je poznata važnost fosfora za cvatanje i donošenje ploda. Naša istraživanja koja se odnose na penetraciju P´i2 od površine u dublje slojeve nekih tipova tala Hrvatske imala su za cilj pronaći jednu terensko-laboratorijsku metodu za brzo rješavanje toga problema. Rezultat tih istraživanja je zadovoljavajući jer je usavršena metoda pomoću koje se za kratko vrijeme (uzorak se uzima 1 sat poslije aplikacije P32 u površinu tla, a iza toga slijedi mjerenje u laboratoriju) može ustvrditi penetracija P:i- u tlo. Usporedo je otkrivena još jedna metoda penetracije P´!2 u tlo koja se temelji na uzimanju monolita tla u profilu, aplikaciji radioaktivnog izotopa u laboratoriju i izmjeri uzorka na GM-brojaču koji ima automatski pisač. Obje metode prikladne su za indikaciju površinske gnojidbe tla s fosfornim gnojivima, a njihova je vrijednost u tome što se ne narušava prirodna građa tla (5). Istraživanja koja smo sproveli u intenzivnoj šestogodišnjoj kulturi zelene duglazije (Pseudotsuga taxifolia var. viridis Asch, et Gr.), američkog borovea (Pinus strobus L.), obične smreke (Picea abies Karst.) i evropskog ariša (Larix decidua Mill.) u Petrinji (predjel Taborišne kose) imala su za cilj ustvrditi srašćivanje korijenja i efikasnost različitih načina gnojidbe fosforom (10). U pokusu je korišćen P-´52. Ustvrđeno je da kod zelene duglazije i američkog borovca postoji fiziološko srašćivanje korijenja susjednih stabalaca. Kod obične smreke to nije ustanovljeno. Najdjelotvorniji način aplikacije P:12 je njegovo direktno dodavanje u spro P:i2 vodne elemente debla, dok je folijarno dodavanje najprikladnije. koji je dodan u rizosferu (tlo) pojavio se u iglicama navedenih četinjača tek 45 dana poslije postavljanja pokusa. |