DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 44     <-- 44 -->        PDF

P:i2


smo također i akumulaciju u lišću, deblu i korijenju. U tom razvojnom
stadiju nismo ustvrdili srašćivanje korijenja kod poljskog
jasena.


Kod planiranja pokusa koje imamo namjeru obaviti u svrhu ispitivanja
srašćivanja korijenja, postavljena su slijedeća pitanja:


1.
Kod kojih vrsta drveća srašćujc korijenje susjednih stabala,
2.
u kojoj dobi, tj. u kojem razvojnom stadiju sastojine i kod koje njene
gustoće nastupa spomenuta pojava u većem postotku,
3.
da li zbog povećanja korijenova sistema stabala, što je rezultat sječe
susjednog stabla, dolazi do povećanja prirasta?
Hipoteza tih istraživanja je slijedeća:
U prirodnim šumskim sastojinama kao i u šumskim kulturama zbiva se
izmjena vode, mineralnih tvari i asimilata putem srašćenog korijenaj susjednih
istovrsnih stabala što uvjetuje postojanje tzv. »biogrupa« koje predstavljaju
zasebne cjeline unutar šumskog ekosistema. Saznanja o toj pojavi dovode nas
do novih spoznaja o šumskom ekosistemu koje mjenjaju naša današnja shvaćanja.


Istraživanja na poljskom jasenu koja su se odnosila na akumulaciju Pr-u
različitim organima drveta ustvrdila su da je najviše P:!2 primilo lišće, zatim
deblo pa korijen, a da je najveći porast akumulacije u toku pokusa (1488 sati)
imalo deblo, zatim korijen i na kraju lišće (9). Napominjemo da ustvrđivanje
akumulacije P3- nije bio naš glavni zadatak, ali su rezultati veoma zanimljivi
sa stanovišta eksperimentalne ekologije šumskog drveća kada se ima na
umu da je fosfor jedan od najinteresantnijih biogenih elemenata. Takvi pokusi
bili bi posebno interesantni kad bi se sproveli kod šumskog drveća koje već
fruktificira jer je poznata važnost fosfora za cvatanje i donošenje ploda.


Naša istraživanja koja se odnose na penetraciju P´i2 od površine u dublje
slojeve nekih tipova tala Hrvatske imala su za cilj pronaći jednu terensko-laboratorijsku
metodu za brzo rješavanje toga problema. Rezultat tih istraživanja
je zadovoljavajući jer je usavršena metoda pomoću koje se za kratko vrijeme
(uzorak se uzima 1 sat poslije aplikacije P32 u površinu tla, a iza toga slijedi
mjerenje u laboratoriju) može ustvrditi penetracija P:i- u tlo. Usporedo je
otkrivena još jedna metoda penetracije P´!2 u tlo koja se temelji na uzimanju
monolita tla u profilu, aplikaciji radioaktivnog izotopa u laboratoriju i izmjeri
uzorka na GM-brojaču koji ima automatski pisač. Obje metode prikladne su za
indikaciju površinske gnojidbe tla s fosfornim gnojivima, a njihova je vrijednost
u tome što se ne narušava prirodna građa tla (5).


Istraživanja koja smo sproveli u intenzivnoj šestogodišnjoj kulturi zelene
duglazije (Pseudotsuga taxifolia var. viridis Asch, et Gr.), američkog borovea
(Pinus strobus L.), obične smreke (Picea abies Karst.) i evropskog ariša (Larix
decidua Mill.) u Petrinji (predjel Taborišne kose) imala su za cilj ustvrditi srašćivanje
korijenja i efikasnost različitih načina gnojidbe fosforom (10). U pokusu
je korišćen P-´52. Ustvrđeno je da kod zelene duglazije i američkog borovca
postoji fiziološko srašćivanje korijenja susjednih stabalaca. Kod obične
smreke to nije ustanovljeno.


Najdjelotvorniji način aplikacije P:12 je njegovo direktno dodavanje u spro


P:i2


vodne elemente debla, dok je folijarno dodavanje najprikladnije. koji je
dodan u rizosferu (tlo) pojavio se u iglicama navedenih četinjača tek 45 dana
poslije postavljanja pokusa.