DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Imajući u vidu ta dva društvena zahtjeva prisiljen je uzgajivač šuma, da s jedne strane povećava prinose, a s druge strane da, zbog indirektnih koristi od šuma, konzervira prirodne i podiže nove šume. Kako bi se tim složenim zadacima udovoljilo, potreban je solidan znanstveni temelj o odnosima unutar šumskog ekosistema, o zahtjevima pojedinih vrsta drveća prema staništu kao i o njihovu reagiranju u slučajevima kad se nađu s drugim vrstama drveća koje se ne pojavljuju u šumskom ekosistemu gdje su one autohtone. U kompleksu tih problema, primjena radioaktivnih izotopa našla je veoma plodno tlo. Ta vrsta istraživanja odlikuje se kratkoćom trajnja pokusa od trenutka njegova postavljanja do gotovih rezultata, kao i egzaktnošću. Negativna strana izvođenja pokusa sa radioaktivnim izotopima je njihova relativno visoka cijena. Imajući u vidu naprijed navedene probleme i zadatke držimo da bi se pokusi sa rad:oaktivnim izotopima koje ćemo u nas sprovoditi u okviru eksperimentalne ekologije, trebali usmjeriti na: 1. Ispitivanje reagiranja pojedinih svojti šumskog drveća nu dodavanje radioaktivnih biogenih elemenata u tlo, na asimilacijsku površinu i direktno u sprovodne elemente debla. Za takva istraživanja zainteresirana je tehnika uzgajanja šuma koja u svrhu povećanja prinosa koristi mineralna gnojiva. Kako su naša šumska i druga tla siromašna, uglavnom, na fosforu, tu bi prvenstveno došla u obzir primjena radioaktivnog izotopa fosfora (P:)2) koji se dodaje u obliku superfosfata ili nekog drugog fosfornog gnojiva. 2. Istraživanja biokemijskog utjecaja između pojedinih svojti šumskog drveća imajući prvenstveno u vidu inhibitore fizioloških procesa koji u strukturi sadrže kemijske elemente čiji radioaktivni izotopi postoje i pogodni su za biološke pokuse. 3. Ispitivanje srašćivanja korijenja susjednih stabala šumskog drveća primjenom pogodnog radioaktivnog izotopa u sprovodne elemente drveta. 4. Utvrđivanje vezanosti pojedinih članova životne zajednice uz glavne svojte šumskog drveća primjenom parova radioaktivnih izotopa. 5. Ustanovljivanje kretanja ugljičnog dioksida u relaciji atmosfera — šumsko drvo kao i tlo — atmosfera — šumsko drvo, primjenom radioaktivnog ugljika (C14J. Pokusi navedeni od 2—5. od posebnog su značenja za shvaćanje šumskog ekosistema i konkurencije između šumskog drveća kao i odnosa između pojedinih članova životne zajednice. Poznato je iz literature (2., 3. i 4.) da neke vrste drveća, kao i ostale biljne vrste, reagiraju drukčije na pojedine faktore okoline u čistim kulturama, a drukčije u konkurentnim prilikama u prirodi. Jedan od najočitijih primjera za takvo dvojako reagiranje je obični bor (Pinus sylvestris L.). Zbog slabe konkurentne sposobnosti, koja se uglavnom odnosi na svjetlo, obični bor povlači se u prirodi u granice svoje fiziološke amplitude i tu tvori čiste sastojine. Ciste sastojine običnog bora nalazimo u prirodi u suhim kiselim tlima, suhim bazičnim tlima kao i u mokrim kiselim tlima. U čistim kulturama uspjeva obični bor najbolje u vlažnim i umjereno kiselim podlogama (slika 1.). Ima, međutim, vrsta koje podjednako reagiraju kako u čistim kulturama tako i u prirodi u uvjetima konkurencije. Predstavnik tih vrsta je obična bukva (Fagus sylvatica L.) kod koje se fiziološka i ekološka amplituda, uključujući tu i optimum, skoro poklapaju (slika 2.). 107 |