DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 40 <-- 40 --> PDF |
PRIMJENA RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U UZGAJANJU ŠUMA Dr BRANIMIR PRPIC (Iz Katedre za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Zagreb) 1. UVOD Usprkos tehničkom napretku ostao je biljni svijet i dalje temelj ishrane čovječanstva, a istovremeno i podloga mnogih industrijskih grana. Unatoč tome naša su znanja o biljnom svijetu i to posebno o njegovu prinosu i ekologiji veoma skučena Kako bi se umanjio nesrazmjer između tehničkog napretka i napretka biologije postavljen je tzv. INTERNACIONALNI BIOLOŠKI PROGRAM (IBP) koji je objavljen 1967. godine u okviru teme — »Biološki temelji produkcije i ljudskog blagostanja« (4). U okviru spomenutog programa postavljeni su u različitim dijelovima svijeta pokusi u šumama i šumskim kulturama. Pokusi su planirani za pet godina, tj. za razdoblje od 1967—1971. godine što predstavlja prvu etapu istraživanja. Vrijednost tih pokusa je u tome što su slično postavljeni i što se opažanja obavljaju u različitim dijelovima svijeta, odnosno u različitim šumskim ekosistemima. Težište istraživanja IBP postavljeno je na eksperimen talnu ekologiju. Šuma kao najzanimljiviji i najsloženiji oblik vegetacije zauzima u IBP vidno mjesto. U Zapadnoj Njemačkoj istražuju se bukove šume i smrekove kulture, a slična istraživanja započeta su u Istočnoj Njemačkoj, Poljskoj, Cehoslovačkoj, Mađarskoj, SSSR-u, Japanu, Kanadi i drugdje. Pokusi u šumi postavljeni su tako da obuhvate ekosistem, tj. životnu zajednicu i stanište. Zadatak pokusa je da se utvrdi izmjena energije i tvari kod najvažnijih članova životnih zajednica. Kod mjerenja koriste se suvremena tehnička dostignuća kako bi rezultati bili što egzaktniji. U takva dostignuća ubraja se primjena radioaktivnih izotopa bez kojih se eksperimentalna ekologija ne može danas niti zamisliti. 2. POTREBA PRIMJENE RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U UZGAJANJU ŠUMA Zadaci koji se u zadnje vrijeme postavljaju pred istraživače koji se bave disciplinama unutar kompleksa uzgajanja šuma (eksperimentalna ekologija šumskog drveća i šuma, ekologija krajolika, tehnika uzgajanja šuma) veoma su složeni. Postvljaju se, naime, dijametralno suprotni zahtjevi koji proizlaze iz različitih, ali logičnih potreba društva. Drvo je još uvijek veoma tražena sirovina, a posljedica toga je zahtjev za povećanjem prinosa šuma. Povoljnim izborom vrsta drveća, smišljenim zahvatima u sastojinu i dodavanjem biogenih elemenata tlu, povećavaju se prinosi šuma u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. S druge strane urbanizirani čovjek prignječen nabujalom industrijalizacijom, koja zagađuje zrak i rijeke, troši enormne količine pitke vode i uvjetuje gotovo nepodnošljive prilike za život, traži sve više prirodnih šumskih površina u kojima nalazi prostor za rekreaciju i u kojima crpi fizičku i psihičku snagu. |