DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 31     <-- 31 -->        PDF

bitu pažnju treba obratiti što boljoj izobrazbi požarnika, koji će umjeti vješto
rukovati sa oruđem i modernim spravama za gašenje požara, te prema potrebi
znati rukovoditi gašenjem većih šumskih požara. Nije potrebno dokazivati, da
mala dobro opremljena i uvježbana ekipa požarnika od 3—5 članova može više
učiniti nego makar i veliki broj neupućenih ljudi. Za gašenje požara u prostranim
šumskim područjima, gdje nema puteva kojima bi se požarnike moglo brzo
dopremiti na mjesto požara motoriziranim sredstvima, trebale bi protupožarne
stanice imati na raspolaganju ekipe izvježbanih požarnika padobranaca, koje
bi na ugrožena mjesta prebacivali avioni.


IV


O poznatim nam direktnim i indirektnim metodama suzbijanja
malih i velikih šumskih požara, koje su se kod nas primjenjivale, a i danas se
primjenjuju nije potrebno da ovdje raspravljamo. Možemo samo reći, da su te,
u većini slučajeva primitivne metode, u nas primjenjivane sa manje ili više
uspjeha, no obično su zatajile. Pri tom je često bio angažiran kroz nekoliko
dana velik broj ljudi, pa čak je i armija morala doći u pomoć. CVroman trud
i velik napor tih ljudi redovno nije bio u srazmjeru sa rezultatom gašenja tj.
sa veličinom štete, koju je požar prouzrokovao. Pokazalo se da u suzbijanju i
gašenju požara treba krenuti novi m putevim a te u tom radu primjeni
ti nova sredstva i načine, koji su se u mnogim naprednim zemljama pokazala
djelotvorni.


To se vidi također iz referata održanih na spomenuta naša dva savjetovanja
o šumskim požarima.


Mi ćemo ukratko ukazati na neke novije metode suzbijanja i gašenja šumskih
požara u svijetu i ako ih treba, prije usvajanja i primjene u našim prilikama,
dobro proučiti i ustanoviti u kojim područjima i pod kojim uslovima
mogu u nas doći u obzir.


Prizemn i požar i mogu se u nekim područjima lako zaustaviti tako,
da se pomoću motornih plugova ili buldožera ispred fronte požara
izoru protupožarne linije odgovarajuće širine. Za pravljenje prosjek a na
kojima će se požari zaustaviti mogu se uspješno upotrebiti i tenkovi . Rubovi
prizemnih požara mogu se izravno gasiti ne samo lupanjem sa granama
ili azbestnim krpama te prskanjem sa vodom ili kemijskim sredstvima, već i
bacačem pijeska, koji se na odstojanju od 6—15 m od fronte požara
kreće brzinom od 1,6 do 3,2 km/h. Pravac izbacivanja pijeska regulira se hidrauličkim
uređajem. Aparat izbacuje 1,5 do 3,0 m3 pijeska u 1 minuti.


Slabi prizemni požari u zapuštenim područjima mogu se lokalizirati gašenjem
kemikalijama i vodom iz brentača sa prskalicom koju požarnik
nosi na leđima.


U novije vrijeme preporuča se direktn o gašenje šumskih požara iz
helikoptera ili aviona. Veliki uspjesi u gašenju šumskih požara iz
aviona postignuti su u Kanadi . U avione ugrađeni veliki rezervoari pune
se vodom na rijekama i jezerima. Da bi se vodi povećala moć kvašenja dodani
su kao » o m e k š i v a ć i« — određena kemijska sredstva. Kad avion dođe nad
mjesto požara, tada se iz rezervoara pritiskom na dugme voda ispusti. I u SAD
se uspješno gase veliki šumski požari iz aviona ili helikoptera pomoću vode ili
mješavinom natrium i kaliuma — boratasa vodom. Za gašenje šumskih
požara sa vodom mogu se primijeniti i laki avioni, koji su sposobni da