DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Važno je, da se strogo provode i održavaju zakonom i specijalnim propisima određene preventivne mjere, koje se odnose na ponašanje ljudi koji se zadržavaju po šumam te vrše djelatnosti, koje mogu prouzrokovati požar. Isto vrijedi i za ljude koji dolaze u šume u svrhu rekreacije, kao turisti ili u njoj borave dulje vremena u logorima i kampovima. Posebnu pažnju treba obratiti preventivnim mjerama kojima se sprječava širenje već nastalih požara i olakšava njihova lokalizacija i gašenje. Ugroženim šumama mnogo će koristiti uzdržavanje vatrobranih prosjeka i vatrobranih pruga koje treba stalno držati čistim od zapaljivog materijala. U kraški m područjima gdje ima dovoljno kamenja dobre vatrobrane čine dovoljno visoki kamen i zidovi . Još su bolji putevi, koji imaju sa obje strane podignute kamene zidove. Takovi kameni vatrobrani iako su se pokazali mjestimično na manjim područjima djelotvorni nebi se mogli primjeniti na prostranim kraškim područjima, jer je teško podići gušću mrežu umjetnih kamenih zidova, to bi iziskivalo i velike troškove. Držimo da bi toj svrsi bolje odgovarale biološka i kemijska metoda stvaranja djelotvornih v atrobranih pojasa. Po biološkoj metodi vatrobrane pojase treba da čine takove vrste drveća, koje svojom za sjeno m onemogućuju porast i razvoj svake druge vegetacije, tako da se u tom vatrobranu ne može na tlu nagomilati lako zapaljivi materijal. Svaki bi se prizemni požar na rubu takvih vatrobrana zaustavio, jer na njima nebi mogao naći gorivog materijala. Takovi smišljeno raspodijeljeni vatrobrani pojasi služili bi ujedno nesmetanoj komunikaciji, što je od velike važnosti za lokalizaciju požara u gustim kulturama borovih sastojina. Oni bi se mogli podići mjesto regularnih širokih prosjeka, odnosno uz jednu i drugu stranu uskih prosjeka, koje služe za prostorno uređenje šuma i makija. Vatrobrane pojase trebalo bi osnovati i uz sve puteve i ceste, na potezu njihovog prolaza kroz makije i šume. Korisno bi bilo da se podržavaju i uz rubove ugroženih šuma. Na mjestima, gdje se iz bilo kakovih razloga ne bi mogli izgraditi vatrobrani od kamenih zidova niti bi se mogli podići pojasi sjenovitih vrsta drveća, treba, gdje ekološke prilike odgovaraju, pokušati sa stvaranjem dovoljno širokih vatrobranih pojasa od pirofobni h vrsta biljaka. Jedna od takovih biljaka je sitnosjemena višegodišnja lupin a (Lupinus polyphylus L.) koja je u SSSR-u privukla veliku pažnju. Ne podnosi podzolasta i vapnena tla, ali dobro podnosi kisela. Tlo za sjetvu sjemena lupine treba biti pripremljeno dubokim oranjem, korov mora biti uništen. Ta biljka pokazuje prema vatri veliku otpornost. Pri temperaturama visokim 800—900" C lupina ne gori već samo vene. Vatrobrane prosjeke kultivirane lupinom traju preko 10 godina. U tu se svrhu pokazala prikladnom i s u r uč i c a (Spirea sp.) koja također zaustavlja vatru, stoga se u SSSR-u preporuča kultivirati na vatrobranim pojasima duž željezničkih pruga. Efikasni otpor prema vatri i plamenu također daje pirofobni grm t a m a- r i k a {Tamarix L.). Raste po Hrvatskom primorju te na odgovarajućim kontinentalnim staništima Hrvatske i drugdje. Vrste tamarike rastu i u Izraelu , gdje su se — kultivirane po vatrobranim prugama i šumskim prosjekama — pokazale kao izvrsne zaprijeke širenja šumskih požara. Sa njihovih grančica kaplje rastopina soli, koja impregnira trave i podstojno grmlje, te ga na taj način učini teško zapaljivim. Tek zapaljeni pušćani prah i bacač plamena može na takovu kulturu tamarike prenijeti požar. Potrebno je, da se i kod nas obrati |