DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 27 <-- 27 --> PDF |
javi šumskih požara u Hrvatskoj dolazimo do zaključka da uz rijetke izuzetke gotovo redovno najbrojniji, najveći i najštetniji požari nastaju u priobalnom i kopnenom području duž Hrvatskog primorja, od sjev. granica Istre do Dubrovnika, koji tu zauzimlje prvo mjesto. Samo je na području Dubrovnika od god. 1964—1968. nastalo 112 šumskih požara, koji su uništili 1334 ha šuma od kojih su 582 ha (43,6%) bile borove kulture. Neposredna šteta procijenjena je na 416.727 n. din. Ustanovljeno je, da se paralelno sa povećanjem broja turista povećava i broj šumskih požara. Štete od požara u priobalnom području Hrvatske i njenim jadranskim otocima osobito dobivaju na značenju i veličini, što u tom području ima najmanje šuma, pa tu predstavljaju izgorjele borove kulture i prirodne sastojine veliku vrijednost. Za ponovno pošumljavanje i umjetno podizanje velikog dijela tih šuma treba kroz dulji vremenski period ulagati mnogo rada i kapitala. Ponavljamo da šumski požari ne čine tu samo ogromne štete, koje iskazujemo u novcu, već oni nagrđuju pejsaž i smanjuju njegovu turističku vrijednost, te nanose velike indirektne štete. Ističemo i činjenicu, da upravo u tim područjima vrlo često u pojedinoj godini daleko veće površine šuma izgore, nego što se pošume. Dodamo li tomu, da se upravo za to područje Hrvatske daju za pošumljavanje sasvim nedovoljna sredstva, a osim toga da imamo s obzirom na velike potrebe pošumljavanja golih kraških površina razmjerno vrlo mali broj šumskih rasadnika, tako da broj u njima godišnje uzgojenih biljaka ne može zadovoljiti ni minimalne potrebe redovnog pošumljavanja, onda nam mora biti jasno kakovu će sudbinu imati podizanje šuma na obešumljenim i izgorjelim površinama našeg krša, ako se sa takovim gospodarenjem i dalje nastavi. II Na osnovu svega izloženog možemo reći, da šumski požari spadaju zaista među najštetnije pojave u šumskom gospodarstvu Hrvatske, te da bi im naša šumarska operativa i šumarska nauka morala stalno obraćati posebnu pažnju. U prvom redu treba ustanoviti i na terenu provesti preventivne mjere kojima ćemo u našim specifičnim prilikama moći spriječiti čestu pojavu šumskih požara, te ustanoviti metode, kako ćemo ih, kada se pojave, brzo zaustaviti i suzbiti. U ovom ograničenom referatu nismo u mogućnosti dati detaljniji prikaz savremenih preventivnih mjera sprječavanja i suzbijanja šumskih požara. Dati ćemo samo kratki prikaz nekih najvažnijih mjera i metoda, koje nalazimo u novijoj literaturi o suzbijanju šumskih požara. Uzeti ćemo pri tom u obzir i neke metode, te prijedloge o kojima se raspravljalo na dva jugoslavenska savjetovanja o šumskim požarima, koja su održana u Beogradu (1963) i simpozij u Mostaru (1968). Pri tom ćemo imati u vidu specifične okolnosti, koje vladaju u SR Hrvatskoj, posebno u njenom jadranskom priobalnom području. U cilju spriječavanja i onemogućavanja postanka šumskih požara mnogo doprinose one preventivne šumsko uzgojne mjere, kojima se izbjegava osnivanje čistih kultura četinjača. U ugroženim područjima valja stalno čistiti mlade sastojine i kulture od suhih grana i zapaljivog materijala na tlu, a u odraslijim sastojinama vršiti umjerene prorede pazeći da se tlo ne zatravi i ne zakorovi. |