DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 26 <-- 26 --> PDF |
cfa ćimpasifa c$umat&k&g fakulteta a SLagcebu 1969. godine UDK 634.0.432(497.13) PROBLEM ZAŠTITE ŠUMA OD POŽARA U SR HRVATSKOJ Prof. dr ZLÄTKO VAJDA Šumarski fakultet, Zagreb Katedra za zaštitu šuma I Šumski požari u SR Hrvatskoj nanose šumskom gospodarstvu, a tim i društvenoj privredi gotovo svake godine znatne štete. Ta se šteta ne očituje samo na izgorjelim, razorenim ili oštećenim sastojinama, već i na manje ili više oštećenoj drvnoj masi još preostalih stabala, te često i na smanjenju proizvodne sposobnosti tla. Izgaranjem humusa dolazi do degradacije tla, otežava se i znatno poskupljuje pošumljavanje izgorjelih površina, a u kraškim područjima vjetar i voda odnose ono malo plodnog tla, tako, da je podizanjem novih sastojina uz neke izuzetke, dugotrajan i vrlo skupi proces. Osim toga požarom poharane šume, posebno u kraškim područjima obalnog i otočnog područja Hrvatskog primorja, smanjuju i nagrđuju prirodnu ljepotu kraja što nepovoljno djeluje na daljnji razvoj turizma. Zabrinjavajuća je činjenica, da je broj požara, njihov intenzitet, veličina izgorjelih površina i visina nastalih šteta u porastu. Iznijet ćemo o tom nekoliko statističkih podataka od god. 1963. do 1967. SFR Jugoslavija je od 15 zemalja članica Evropske komisije za šumarstvo FAO — po prosjeku izgorjelih površina sedma po redu, dok je SR Hrvatska — između šest republika Jugoslavije — prva. Za naznačeno razdoblje iznosi godišnj i prosje k izgorjelih površina u SR Hrvatskoj 1204 ha. I po broju u tom. periodu nastalih šumskih požara SR Hrvatska također je prva u Jugoslaviji. Od prosječnih 389 požara nastalo je u Hrvatskoj 147, dok drugi otpadaju na ostalih 5 republika. Izgorjela površina šuma u SR Hrvatskoj najčešće je veća nego u svim ostalim republikama zajedno. Intenzite t šumskih požara, koji se mjeri brojem izgorjelih hektara šuma na 10.000 ha — dosegao je u Hrvatskoj god. 1961. 47,5 ha, što se približava prosječnom intenzitetu u Grčkoj, koja u tom pogledu nosi rekord među evropskim zemljama. Od 3266 šumskih požara, koji se od god. 1963. do 1968. izbili na području SFR Jugoslavije otpada na SR Hrvatsku 1596. Do još nepovoljnijih rezultata dolazimo uzmemo li u obzir statističke podatke o kretanju šumskih požara u SFR Jugoslaviji od god. 1958. do 1967. Prosječni godišnji intenzitet požara iznosi za taj period u SR Hrvatskoj 12,2 ha, a prosječno godišnje izgorjela površina 2407 ha. I najnoviji podaci, koji se odnose na god. 1968. ne mijenjaju ovu nepovoljnu sliku. Te je godine u Hrvatskoj nabrojeno 385 šumskih požara, koji su poharali 3685 ha šuma te oštetili 14909 m3 drvne mase. Šteta je procijenjena na 4,762.496 n. dinara, što je sve iznad višegodišnjeg prosjeka. Analiziramo li statističke podatke o po 92 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 27 <-- 27 --> PDF |
javi šumskih požara u Hrvatskoj dolazimo do zaključka da uz rijetke izuzetke gotovo redovno najbrojniji, najveći i najštetniji požari nastaju u priobalnom i kopnenom području duž Hrvatskog primorja, od sjev. granica Istre do Dubrovnika, koji tu zauzimlje prvo mjesto. Samo je na području Dubrovnika od god. 1964—1968. nastalo 112 šumskih požara, koji su uništili 1334 ha šuma od kojih su 582 ha (43,6%) bile borove kulture. Neposredna šteta procijenjena je na 416.727 n. din. Ustanovljeno je, da se paralelno sa povećanjem broja turista povećava i broj šumskih požara. Štete od požara u priobalnom području Hrvatske i njenim jadranskim otocima osobito dobivaju na značenju i veličini, što u tom području ima najmanje šuma, pa tu predstavljaju izgorjele borove kulture i prirodne sastojine veliku vrijednost. Za ponovno pošumljavanje i umjetno podizanje velikog dijela tih šuma treba kroz dulji vremenski period ulagati mnogo rada i kapitala. Ponavljamo da šumski požari ne čine tu samo ogromne štete, koje iskazujemo u novcu, već oni nagrđuju pejsaž i smanjuju njegovu turističku vrijednost, te nanose velike indirektne štete. Ističemo i činjenicu, da upravo u tim područjima vrlo često u pojedinoj godini daleko veće površine šuma izgore, nego što se pošume. Dodamo li tomu, da se upravo za to područje Hrvatske daju za pošumljavanje sasvim nedovoljna sredstva, a osim toga da imamo s obzirom na velike potrebe pošumljavanja golih kraških površina razmjerno vrlo mali broj šumskih rasadnika, tako da broj u njima godišnje uzgojenih biljaka ne može zadovoljiti ni minimalne potrebe redovnog pošumljavanja, onda nam mora biti jasno kakovu će sudbinu imati podizanje šuma na obešumljenim i izgorjelim površinama našeg krša, ako se sa takovim gospodarenjem i dalje nastavi. II Na osnovu svega izloženog možemo reći, da šumski požari spadaju zaista među najštetnije pojave u šumskom gospodarstvu Hrvatske, te da bi im naša šumarska operativa i šumarska nauka morala stalno obraćati posebnu pažnju. U prvom redu treba ustanoviti i na terenu provesti preventivne mjere kojima ćemo u našim specifičnim prilikama moći spriječiti čestu pojavu šumskih požara, te ustanoviti metode, kako ćemo ih, kada se pojave, brzo zaustaviti i suzbiti. U ovom ograničenom referatu nismo u mogućnosti dati detaljniji prikaz savremenih preventivnih mjera sprječavanja i suzbijanja šumskih požara. Dati ćemo samo kratki prikaz nekih najvažnijih mjera i metoda, koje nalazimo u novijoj literaturi o suzbijanju šumskih požara. Uzeti ćemo pri tom u obzir i neke metode, te prijedloge o kojima se raspravljalo na dva jugoslavenska savjetovanja o šumskim požarima, koja su održana u Beogradu (1963) i simpozij u Mostaru (1968). Pri tom ćemo imati u vidu specifične okolnosti, koje vladaju u SR Hrvatskoj, posebno u njenom jadranskom priobalnom području. U cilju spriječavanja i onemogućavanja postanka šumskih požara mnogo doprinose one preventivne šumsko uzgojne mjere, kojima se izbjegava osnivanje čistih kultura četinjača. U ugroženim područjima valja stalno čistiti mlade sastojine i kulture od suhih grana i zapaljivog materijala na tlu, a u odraslijim sastojinama vršiti umjerene prorede pazeći da se tlo ne zatravi i ne zakorovi. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Važno je, da se strogo provode i održavaju zakonom i specijalnim propisima određene preventivne mjere, koje se odnose na ponašanje ljudi koji se zadržavaju po šumam te vrše djelatnosti, koje mogu prouzrokovati požar. Isto vrijedi i za ljude koji dolaze u šume u svrhu rekreacije, kao turisti ili u njoj borave dulje vremena u logorima i kampovima. Posebnu pažnju treba obratiti preventivnim mjerama kojima se sprječava širenje već nastalih požara i olakšava njihova lokalizacija i gašenje. Ugroženim šumama mnogo će koristiti uzdržavanje vatrobranih prosjeka i vatrobranih pruga koje treba stalno držati čistim od zapaljivog materijala. U kraški m područjima gdje ima dovoljno kamenja dobre vatrobrane čine dovoljno visoki kamen i zidovi . Još su bolji putevi, koji imaju sa obje strane podignute kamene zidove. Takovi kameni vatrobrani iako su se pokazali mjestimično na manjim područjima djelotvorni nebi se mogli primjeniti na prostranim kraškim područjima, jer je teško podići gušću mrežu umjetnih kamenih zidova, to bi iziskivalo i velike troškove. Držimo da bi toj svrsi bolje odgovarale biološka i kemijska metoda stvaranja djelotvornih v atrobranih pojasa. Po biološkoj metodi vatrobrane pojase treba da čine takove vrste drveća, koje svojom za sjeno m onemogućuju porast i razvoj svake druge vegetacije, tako da se u tom vatrobranu ne može na tlu nagomilati lako zapaljivi materijal. Svaki bi se prizemni požar na rubu takvih vatrobrana zaustavio, jer na njima nebi mogao naći gorivog materijala. Takovi smišljeno raspodijeljeni vatrobrani pojasi služili bi ujedno nesmetanoj komunikaciji, što je od velike važnosti za lokalizaciju požara u gustim kulturama borovih sastojina. Oni bi se mogli podići mjesto regularnih širokih prosjeka, odnosno uz jednu i drugu stranu uskih prosjeka, koje služe za prostorno uređenje šuma i makija. Vatrobrane pojase trebalo bi osnovati i uz sve puteve i ceste, na potezu njihovog prolaza kroz makije i šume. Korisno bi bilo da se podržavaju i uz rubove ugroženih šuma. Na mjestima, gdje se iz bilo kakovih razloga ne bi mogli izgraditi vatrobrani od kamenih zidova niti bi se mogli podići pojasi sjenovitih vrsta drveća, treba, gdje ekološke prilike odgovaraju, pokušati sa stvaranjem dovoljno širokih vatrobranih pojasa od pirofobni h vrsta biljaka. Jedna od takovih biljaka je sitnosjemena višegodišnja lupin a (Lupinus polyphylus L.) koja je u SSSR-u privukla veliku pažnju. Ne podnosi podzolasta i vapnena tla, ali dobro podnosi kisela. Tlo za sjetvu sjemena lupine treba biti pripremljeno dubokim oranjem, korov mora biti uništen. Ta biljka pokazuje prema vatri veliku otpornost. Pri temperaturama visokim 800—900" C lupina ne gori već samo vene. Vatrobrane prosjeke kultivirane lupinom traju preko 10 godina. U tu se svrhu pokazala prikladnom i s u r uč i c a (Spirea sp.) koja također zaustavlja vatru, stoga se u SSSR-u preporuča kultivirati na vatrobranim pojasima duž željezničkih pruga. Efikasni otpor prema vatri i plamenu također daje pirofobni grm t a m a- r i k a {Tamarix L.). Raste po Hrvatskom primorju te na odgovarajućim kontinentalnim staništima Hrvatske i drugdje. Vrste tamarike rastu i u Izraelu , gdje su se — kultivirane po vatrobranim prugama i šumskim prosjekama — pokazale kao izvrsne zaprijeke širenja šumskih požara. Sa njihovih grančica kaplje rastopina soli, koja impregnira trave i podstojno grmlje, te ga na taj način učini teško zapaljivim. Tek zapaljeni pušćani prah i bacač plamena može na takovu kulturu tamarike prenijeti požar. Potrebno je, da se i kod nas obrati |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 29 <-- 29 --> PDF |
više pažnje pirofobni m biljkama kako bi ih uz prethodne studije i pokuse u našim prilikama što bolje iskoristili u stvaranju vatrobranih pojasa. Za stvaranje vatrobranih pojasa mogla bi se korisno primijeniti i kemij ska metoda. Poznati su nam vrlo efikasni herbicidi, kojima možemo uništiti trave, drvenasto bilje i grmlje, koje u suhom, stanju čine lako zapaljiv materijal, te omogućuju brzo širenje prizemnog požara, koji u mladim kulturama lako i brzo prelazi u ovršni. Herbicidima se mogu držati čiste od zapaljive vegetacije i uređajne prosjeke tako, da bi one mogle vršiti i funkciju vatrobrana u sv´m onim slučajevima, kada nam ne bi bilo moguće osnovati i podržavati protupožarne prepreke u vidu zelenih pojasa. Primjena totalnih herbicida mogla bi se kombinirati i sa biološkom metodom podizanja vatrobrana. Te dvije metode nadopunjavale bi se svagdje tamo, gdje nam nije moguće zasjenom odraslih stabala, koja čine vatrobrani pojas, eliminirati prizemnu travu i grmlje. Ono što ne bi mogli postići zasjenom, postigli bi primjenom totalnih herbicida. U nas se nasipi željezničkih pruga održavaju čistim od korova i trava primjenom totalnih herbicida, koje raznose t. zv. »kemijski vlakovi «. Osim striktne provedbe zakonskih i republičkih propisa o preventivnim mjerama po zaduženim ustanovama i organima treba svim sredstvima i metodama nastojati, da se što širi krug pučanstva ne samo upozna sa problemom zaštite šuma od požara svog područja, već da postane svjesno dužnosti pomaganje svake akcije oko provedbe preventivnih mjera, kao i dužnosti gašenja šumskih požara kad se oni pojave. Nema metoda kojima bi mogli postići da neupućeni ljudi brzo postanu svjesni svoje dužnosti u održavanju odredaba preventivnih mjera te vladanja kada prolaze kroz šumu ili se zadržavaju u šumi za vrijeme opasnih sezona kada su šume ugrožene od požara ili kada pred njima iznenada nastane požar. Postoji samo metoda postepenog i stalnog ubjeđivanja i prosvjećivanja ljudi na sve moguće raspoložive načine. Ta je iskušana metoda polagana, ona traje godinama, ali je njezin konačni rezultat trajniji i sigurniji od bilo kojih zakonskih preventivnih mjera. III Unatoč svih preventivnih mjera, šumski požari će i dalje nastajati. Radi sve većeg prolaza ljudi kroz šume i njihovim zadržavanjem po izletištima i šumskim logorima te kampovima možemo predvidjeti, da će broj šumskih požara u budućnosti biti i veći nego posljednjih godina. Međutim nije tako važno koliko se vatra gdje pojavilo već koliko ih je pravovremeno otkrito i ugašeno, da se nisu dospjele pretvoriti u velike razarajuće požare. Da se nastale vatre mogu pravovremeno otkriti i ugasiti potrebno je još prij e opasne sezone požara u svakom ugroženom području organizirati dobro smišljenu efikasnu opažačku dojavnu i protupožarnu službu oslonjenu na uvježbane i pouzdane kadrove. Pri tom treba stalno imati u vidu da vrije me, koje protekne od postanka požara, pa do njegovog otkrivanja, te obavještavanja protupožarne stanice i dolaska dobro opremljenih požarnika na mjesto vatre — mora biti što je moguće kraće. O kratkoći tog vremena gotovo redovno ovisi dali će iz male vatre postati veliki požar. 95 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Opažačk a služb a može biti organizirana na razne načine. Koji ćemo način primijeniti ovisi o terenskim prilikama nekog područja i raspolaživim financijskim sredstvima. U bregovitim terenima dolaze u obzir opažačk e stanic e na povišenim mjestima sa kojih se može pogledom široko obuhva titi ugroženo područje šuma. U ravnicama grade se drveni, željezni ili betonski tornjevi viši od okolnih šuma. Sve te stanice treba da su opremljene suvre menim aparatima za promatranje okoline i točno određivanje mjesta nastalih vatara. U kabinama tih stanica radi za vrijeme opasne požarne sezone jedan ili ako treba vršiti danonoćnu smjenu i dva stalna promatrača. U SAD grade vi soke betonske stupove sa staklenim kabinama na vrhu u koje su smješteni televizori, koji se okreću oko svoje osi, te u slučaju nastalog požara šalju u pro tupožarnu stanicu sliku požara i podatak azimuta. Iz sjecišta azimuta dobive nih istovremeno sa dva tornja, određuju u protupožarnoj stanici mjesto nastale vatre, te najkraćim putem i najbržim vozilima šalju na to mjesto za gašenje vatre dobro opremljene požarnike. Ako je vatra nastala u besputnim velikim područjima šuma redovno šalju požarnike avionima iz kojih se u blizini na stalog požara spuštaju padobranima. Tamo gdje nije moguće ili nije potrebno organizirati promatračku službu izgrađenom mrežom opažačkih stanica treba organizirati patrol e od neko liko ljudi, koje u opasnoj sezoni patroliraju kroz ugrožene šume. Te patrole treba da su opremljene najpotrebnijim oruđem za gašenje manjih vatara, te radio telefonskim aparatima da mogu hitno obavijestiti protupožarnu stanicu o mjestu otkrivene vatre i u slučaju njenog širenja dozvati u pomoć potrebne ekipe dobro opremljenih požarnika, te ako ustreba alarmirati i okolno pučanstvo. Opažački objekti treba da su sa protupožarnim stanicama povezani telefonima ili radio primopredajnim aparatima. Opažačka služba u šumama velikih prostranstava, kao što ih na pr. ima u SSSR-u i SAD često se vrši patroliranjem aviona, koji u opasnim danima sistematski prelijetaju iznad tih područja. Promatrač u avionu povezan je radio-vezom sa protupožarnom stanicom. Ipak ni taj suvremeni način patroliranja nije uvijek siguran, jer se vatra može slučajno pojaviti i po nekoj sastojini proširiti u intervalu između dva nadlijetanja aviona za što često prođe dulje vremena. Otkrivanju vatre avionima iz zraka može smetati i razbijena konfiguracija terena, te slaba vidljivost, koja je često i za otkrivanje sa požarnih tornjeva odlučna. Među važne priprave za gašenje požara spada i nabavka prikladnog oru đa i aparata za gašenje vatre, koji se moraju nalaziti u dovoljnoj količini uskladišteni pri svakoj protupožarnoj stanici. Treba dobro proučiti i odrediti kakova su oruđa i aparati za pojedina područja potrebni, jer će se jedna vrsta oruđa i aparata upotrebiti za gašenje vatre u makijama i borovim kulturama na kršu, a druga u kopnenim sastojinama na pjeskovitim i ilovastim tlima sa sastojinama raznih vrsta drveća i raznih tipova. Osim oruđa treba da su pripremljena i odgovarajuća sredstv a za gašenje požara. Koja će se sredstva nabaviti i u stanici uskladištiti ovisi o odabranoj metodi gašenja za koju je utvrđeno da će se u nekom području moći najdjelotvornije primijeniti. Za provođenje nekih preventivnih kao i pripremnih mjera, a još više za djelotvorno suzbijanje nastalih vatara, te posebno za gašenje velikih šumskih požara, potrebni su specijalno izvježbani ljudi — p ož a r n i c i. Potrebni su ljudi, koji će znalački vršiti opažanja sa požarnih tornjeva i drugih mjesta, te rukovati sa suvremenim dojavnim aparatima. Oso 96 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 31 <-- 31 --> PDF |
bitu pažnju treba obratiti što boljoj izobrazbi požarnika, koji će umjeti vješto rukovati sa oruđem i modernim spravama za gašenje požara, te prema potrebi znati rukovoditi gašenjem većih šumskih požara. Nije potrebno dokazivati, da mala dobro opremljena i uvježbana ekipa požarnika od 3—5 članova može više učiniti nego makar i veliki broj neupućenih ljudi. Za gašenje požara u prostranim šumskim područjima, gdje nema puteva kojima bi se požarnike moglo brzo dopremiti na mjesto požara motoriziranim sredstvima, trebale bi protupožarne stanice imati na raspolaganju ekipe izvježbanih požarnika padobranaca, koje bi na ugrožena mjesta prebacivali avioni. IV O poznatim nam direktnim i indirektnim metodama suzbijanja malih i velikih šumskih požara, koje su se kod nas primjenjivale, a i danas se primjenjuju nije potrebno da ovdje raspravljamo. Možemo samo reći, da su te, u većini slučajeva primitivne metode, u nas primjenjivane sa manje ili više uspjeha, no obično su zatajile. Pri tom je često bio angažiran kroz nekoliko dana velik broj ljudi, pa čak je i armija morala doći u pomoć. CVroman trud i velik napor tih ljudi redovno nije bio u srazmjeru sa rezultatom gašenja tj. sa veličinom štete, koju je požar prouzrokovao. Pokazalo se da u suzbijanju i gašenju požara treba krenuti novi m putevim a te u tom radu primjeni ti nova sredstva i načine, koji su se u mnogim naprednim zemljama pokazala djelotvorni. To se vidi također iz referata održanih na spomenuta naša dva savjetovanja o šumskim požarima. Mi ćemo ukratko ukazati na neke novije metode suzbijanja i gašenja šumskih požara u svijetu i ako ih treba, prije usvajanja i primjene u našim prilikama, dobro proučiti i ustanoviti u kojim područjima i pod kojim uslovima mogu u nas doći u obzir. Prizemn i požar i mogu se u nekim područjima lako zaustaviti tako, da se pomoću motornih plugova ili buldožera ispred fronte požara izoru protupožarne linije odgovarajuće širine. Za pravljenje prosjek a na kojima će se požari zaustaviti mogu se uspješno upotrebiti i tenkovi . Rubovi prizemnih požara mogu se izravno gasiti ne samo lupanjem sa granama ili azbestnim krpama te prskanjem sa vodom ili kemijskim sredstvima, već i bacačem pijeska, koji se na odstojanju od 6—15 m od fronte požara kreće brzinom od 1,6 do 3,2 km/h. Pravac izbacivanja pijeska regulira se hidrauličkim uređajem. Aparat izbacuje 1,5 do 3,0 m3 pijeska u 1 minuti. Slabi prizemni požari u zapuštenim područjima mogu se lokalizirati gašenjem kemikalijama i vodom iz brentača sa prskalicom koju požarnik nosi na leđima. U novije vrijeme preporuča se direktn o gašenje šumskih požara iz helikoptera ili aviona. Veliki uspjesi u gašenju šumskih požara iz aviona postignuti su u Kanadi . U avione ugrađeni veliki rezervoari pune se vodom na rijekama i jezerima. Da bi se vodi povećala moć kvašenja dodani su kao » o m e k š i v a ć i« — određena kemijska sredstva. Kad avion dođe nad mjesto požara, tada se iz rezervoara pritiskom na dugme voda ispusti. I u SAD se uspješno gase veliki šumski požari iz aviona ili helikoptera pomoću vode ili mješavinom natrium i kaliuma — boratasa vodom. Za gašenje šumskih požara sa vodom mogu se primijeniti i laki avioni, koji su sposobni da |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 32 <-- 32 --> PDF |
lete vrlo nisko i smanjenom brzinom, oni se mogu upotrebiti i za otkrivanje šumskih požara. Nose tenkove sa 1125 1 vode izmješan kemikalijama za gašenje vatre. Avioni crpu vodu pumpama iz tenkova smještenih na aerodromima. Iz alg a koje rastu na obalama Kalifornije proizvodi se prah sličan gumi, koji tvornice priređuju za gašenje šumskih požara te daju u promet pod imenom »K e 11 e x FF«. Kada se 0,5—3 kg tog praška izmiješa sa 400 1 vode nastaje sirupasti rastvor »tešk a voda« , koja ima svojstvo, da prione kao zaštitni omotač oko grana i grančica, te plamenu oduzimlje kisik. Kod velikih požara dodaje se teškoj vodi kalciu m klori d uslijed čega se ona brzo pretvara u gel, pa se može primijeniti i po vjetrovitom vremenu, tako da se iz aviona može spustiti tačno na zapaljena mjesta. U najnovije se vrijeme upotreba natrium i kalcium borata za gašenje šumskih požara smanjila, jer je ustanovljeno, da djeluje toksički na stoku, koja pase travu poprskanu tim sredstvima. Dobre su rezultate pokazali novi preparati od diamonium i monomonium fosfata, te natrium kalcium želatin algi n at a, kojima se šumski požari mogu uspješno zaustaviti. Te netoksičke preparate bacaju helikopteri iz tenkova kapaciteta od 150 litara. Novo zaštitno sredstvo protiv daljnjeg širenja nastalih šumskih požara je tzv. bentoni t ilovača . Vodom izmješana i nabujala bentonit ilovača superiornija je od natrium i kalcium borata. Prska se avionom iz zraka, pa se u dubokoj sjeni osuši tek za 90 min, dok sek alcium borat osuši već za 30 min. Osušeni bentonit ostavlja na vegetaciji vrlo tanki sloj, koji nije za biljke i životinje toksičan. Njegova efikasnost traje samo 2—3 sata, pa se za slučajeve gdje ona treba da traje dulje ne može primijeniti. U SSSR-u se također za gašenje šumskih požara počela primjenjivati kemijska sredstva koja sprječavaju dovod kisika do zapaljenih materijala i koja hlade zapaljeni materijal. Tu dolaze u obzir vodene rastopine natrium, kalcium i amonium-klorida te natrium, magnezium, aluminium i amonium sulfata idr. Nadalje se upotrebljavaju materije, koje u malim količinama usporavaju ili potpuno sprečavaju reakciju oksidacije (inhibitori), te djeluju prvenstveno na plamen, kao što su u g 1 j i k o v tetraklorid, etilbromid idr. Efikasan je ugljikov tetraklorid u kombinaciji sa vodenom otopinom kalcium ili magnezium klorida, koji dobro gase usijani drveni ugljen. U SSSR-u dolaze u promet ti preparati pod oznakom ES-1 i ES-2. Prema podacima iz SSSR-a šumski požari se tamo šire napredovanjem eksploatacije odnosno iskorišćavanjem šuma. I tu su se požarnici kao padobranci pokazali vrlo efikasni. Dok su god. 1949. padobranci spušteni iz aviona ugasili 128 požara, oni su već god. 1957. ugasili 3368 požara. Teritorij na kojem djeluje avijacija obuhvaća 600 milijuna ha od toga kontroliraju padobranci 290 milijuna. U gašenju šumskih požara u SSSR-u igraju u novije doba veliku ulogu kemijsk e stanice . Postoje posebna tehnička pakovanja i izbacivanja kemikalija iz aviona. Pokusima je ustanovljeno da su mješavine vode sa kemijskim sredstvima 3—5 puta djelotvornije od čiste vode. Utvrđena je i tehnika iskorišćavanja eksplozivnih materijala za lokalizaciju nizinskih požara. Primjenjuje se i bacanje iz aviona ili helikoptera eksplozivnih bombi sa sredstvima koja povećavaju relativnu vlagu zraka, te na taj način sprečavaju širenje požara. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Kod suzbijanja šumskih požara posebno u nepreglednim šumskim terenima, mogu avioni fotogrametrijskim snimanjem predjela obuhvaćenog požarom odigrati odlučnu ulogu. Takav se slučaj zbio god. 1961. kod mjesta Gersau u Švicarskoj. Tu je postojala opasnost da izbili i već znatno prošireni požar uništi vrijedne borove sastojine te da potpuno opkoli selo Gersau. Morala se brzo stvoriti odluka gdje da se prosiječe protupožarna prosjeka. Radi nepreglednosti terena i kratkoće vremena, bio je jedini izlaz, da se hitno načini fotogrametrijska snimka ugroženog predjela. Na traženje rukovodioca suzbijanja tog požara načinjena je u roku od 6 sati fotogrametrijska snimka ugroženog terena, tako da se mogla točno odrediti linija protupožarne prosjeke. Uz brzu pomoć jedne hiljade vojnika načinjena je kroz šumu za kratko vrijeme 350 m dugačka i 20 m široka prosjeka. Tlo te prosjeke dobro se navlažilo prskanjem vode dobivene pumpanjem iz obliženjeg jezera, tako da je ovaj opasni požar zaustavljen i suzbijen zahvaljujući brzoj izradi fotogrametrijske snimke terena. U sličnim slučajevima izviđački avioni mnogo pomažu i na taj način što radio telefonskim putem daju vizuelne podatke avijatičara o širenju požara po ugroženom terenu. Postoje i druge suvremene metode, koje se u svijetu u tu svrhu primjenjuju, ali nam ograničenost u vremenu i prostoru onemogućava, da ih ovom prilikom iznesemo. Spomenuti ćemo ovdje još i zanimljiv, te stručno i naučno obrazložen prijedlog Š a 1 j i ć a iznesen na već spomenutom 2. jug. savjetovanju o šumskim požarima prema kojem bi se gašenje iz skupih aviona i helikoptera moglo u nekim slučajevima zamijeniti sateledirigiranim antipožarni m r a k e t a m a._ Takva po svojoj konstrukciji i izradi jednostavna raketa djeluje neovinso od vremenskih prilika. Svako šumsko gospodarstvo u ugroženim područjima trebalo bi imati po nekoliko lako prenosivih rampi za lansiranje tih raketa. Rampe bi se postavljale uz opažačke stanice. Tele-upravljanje raketom vrši se preko radio-tranzistora. Raketa nosi u sebi suhi prah »g r anulit « kemijskog sastava 2´NaCOH:!. Ispaljivanje rakete vrši se električnim putem. Za raketnu obranu od šumskih požara potrebni su tehnički izobraženi stručnjaci, koji se moraju za taj rad specijalizirati u višemjesečnim tečajevima. Za vođenje rakete noću potrebni su posebni skupi elektronski uređaji, pa bi se takove rakete mogle primjenjivati samo kad je u izuzetnim slučajevima neodložno potrebno noćno gašenje požara radi spašavanja vrlo vrijednih šuma. Ali i gašenje požara raketama danju dolazi u obzir samo kad se radi o spašavanju šuma od izuzetne vrijednosti. Ukoliko se gašenje šumskih požara raketama uzmogne ostvariti bila bi to zaista jedna od najsuvremenijih metoda. Njeno uvođenje svakako zahtijeva, da se praktički ispita i dokaže njeno ekonomsko opravdanje. V Modernizaciju naše protupožarne službe možemo provesti samo njenom dobrom organizacijom i osiguranjem potrebnih financijskih sredstava. Radi velike različitosti pojedinih geografskih oblasti SR Hrvatske trebalo bi organizaciju protupožarne službe provesti za svaku oblast posebno. Pojedina područja u kojima bi trebalo provesti posebnu organizaciju zaštite šuma od požara mogle bi činiti ove oblasti: 1. Nizinska oblast istočne Hrvatske 2. Prigorska i brdska oblast centralne Hrvatske |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 34 <-- 34 --> PDF |
3. Ličko-goranska oblast 4. Sjeverno-primorska oblast (Kvarner, Istra i sjev. jadranski otoci) 5. Južno-primorska oblast (Dalmacija i južni jadranski otoci). Kod razgraničenja tih oblasti treba uzeti u obzir područja koja obuhvaćaju šumska gospodarstva tih oblasti. Sa organizacijom zaštite šuma od požara u svakoj od tih oblasti treba da rukovodi štab sastavljen od stručnjaka za pojedina područja djelatnosti koje učestvuju u toj zaštiti. U tom bi štabu trebali zajednički da rade šumarski inženjeri specijalizirani za zaštitu šuma od požara, predstavnici avijatičke i kemijske struke, te vatrogasnih organizacija, predstavnici Službe unutrašnjih poslova, općina, armije. Štab bi imao sjedište u jednom od šumskih gospodarstava oblasti ili u jednoj općini. Za akciju na terenu svaki bi oblasni štab uz suradnju sa komunama i šumarijama organizirao na području ugroženih šuma dovoljan broj protupo žarnih stanica, te nastojao, da ih što prije opskrbi sa modernim oruđem i sredstvima za suzbijanje i gašenje šumskih požara. Napominjem, da su neka šumska gospodarstva već počela da provode sličnu organizaciju. Gdje god to prilike omogućuju stajala bi šumska protupožarn a stanic a u uskom odnosu sa područnim vatrogasnim društvima. Svaka protupožarna stanica izradila bi za svako od požara ugroženo šumsko područje d etaljni plan i metodu suzbijanja i gašenja požara. Taj bi plan trebao biti mjerodavan za nabavku odgovarajuće opreme i izobrazbu najpotrebnijeg broja šumskih požarnika. Ona bi vršila kontrolu nad preventivnim mjerama, koje na svojim terenima provode šumarije odnosno općine. Sa protupožarnom stanicom rukovodio bi šumarski inženjer sa potrebnim tehničarima i ekipom dobro izvježbanih šumskih požarnika. Članovi ekipe šumskih požarnika primili bi potrebnu izobrazbu u tečajevima, koji bi se održavali u jednom od vatrogasnih centara opremljenim modernim aparatima za suzbijanje šumskih požara i motornim vozilima. Praktičnu i teoretsku nastavu u tim centrima vršili bi dobro spremni višegodišnji praktičari i stručnjaci neophodno potrebnih predmeta. Rad područnih štabov a za gašenje šumskih požara usmjeravao bi Republičk i štab , koji bi sačinjavali predstavnici Sekretarijata za privredu — inspektorata za šumarstvo, Poslovnog udruženja šumsko privrednih organizacija, Republičkog sekretarijata za prosvjetu i kulturu posebno Savjeta za zaštitu prirode, Šumarskog fakulteta, Turističkog Saveza te Jugoslavenske Narodne Armije. Za provedbu predložene organizacije potrebna su određena financijska i materijalna sredstva. Šume su društvena svojina. Od njih ima čitavo naše društvo direktnih i indirektnih koristi. Stoga treba da troškove za organizaciju zaštite šuma od požara kao i troškove za suzbijanje i gašenje požara snosi čitavo društvo. U tom financiranju treba da sudjeluju šumska gospodarstva preko svojih Poslovnih udruženja, Republički fond za osiguranje i zaštitu društvene imovine i Komunalni fond. U tu svrhu treba da se odvoji i određeni postotak prihoda od turizm a, koji je u širokom području Hrvatskog Primorja od Umaga do Dubrovnika ne samo osobito zainteresiran za šumsku vegetaciju i njezinu zaštitu, već je i odgovora n za velik broj šumskih požara. Konačno bi svim Republikama 100 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 35 <-- 35 --> PDF |
trebala u tu svrhu dati izvjesnu pomoć i Federacija, bar u obliku sudjelovanja vojnih aviona i armije te kod održavanja tečajeva za šumske požarnike padobrance. Takova organizacija zaštite šuma od štetnih insekata, pogotovo što se tiče upotrebe aviona i helikoptera. Za stalno moderniziranje i usavršavanje zaštite šuma od požara te njegovog suzbijanja i gašenja potreban je i naučn i rad . Treba naučno pratiti i vršiti istraživanja, što se u rješavanju tog problema u najnovije doba čini u drugim naprednim zemljama kako bi se mnoge korisne metode mogle u nas primijeniti ili ih još usavršiti. Za taj studij i s njim povezana istraživanja potreban je u našoj Republici bar jedan šumarski stručnjak kojega taj problem, zanima te koji bi bio voljan na tom problemu stalno naučno raditi. Iako se zaštita šuma od požara opširno predaje na Šumarskom fakultetu u Zagrebu u sklopu opće Zaštite šuma, istraživački je rad na tom polju skučen i nije se mogao dovoljno razviti, jer nije bilo stručnjaka specijaliste koji bi se mogao potpun o posvetiti tim istraživanjima. Mišljenja smo, da bi bilo vrlo korisno kada bi Zavod za istraživanja u šumarstvu na Šumarskom fakultetu u Zagrebu ili Institut za šumarska istraživanja u Zagrebu, pronašao za taj problem zainteresiranog šumarskog stručnjaka i povjerio mu ta istraživanja. Napominjemo, da u neki mnaprednim zemljama (SAD, Kanada i dr.) postoje čak posebni instituti, koji se bave izučavanjem problema zaštite šuma od požara. Kako da se predloženi organizacioni i financijski plan provede stva r j e dogovora kompetentnih društvenih faktora, kojima su dobro poznate mogućnosti i stvarne potrebe hitne zaštite naših šuma od požara, da bi se u budućnosti izbjegle sve veće štete, koje ti požari mogu da nanesu našoj društvenoj privredi. PRIMJEDBA: Ovaj je rad sastavljen na osnovu predavanja održanog na Simpoziju koji je dne 1. prosinca 1969. organiziran na šumarskom fakultetu u Zagrebu povodom proslave njegove 50 godišnjice. LITERATURA Aleksandrov , B.: Analiza šumskih požara u toku 1963. i 1964. godine (Analiz na gorskite požari prez 1963. i 1964. godine) Gor. Stopanstvo, 21 (1965) 5, str. 31832. Amosov , G.: Borba sa šumskim požarima u SAD (Borba s lesnymi požarami u SAD). Lesn. Hoz., 10 (1957) 8, str. 87-88. Amosov , G: Iskorišeivanje kemikalija za borbu protiv požara u SAD. (IspoT zovanie himikatov dl ja borby s lesnömi požarmi u SAD). Lesn. Hoz., 11 (1958) 4, str. 86—88. Bacon , E. M.: Izobrazba o vladnju šumskih požara (Training in Forest Fire Behavior) Amer. For., 64 (1958) 7, str. 24—25, 47^9 . — Suzbijanje šumskih ;požara iz zraka. (Aerial Forest fire Control). Agric. Aviation, 6 (1964) 1, str. 9—16. — Barba protiv požara iz zraka. (Aerial Fire-Rihting Wood), London, 29 (1964) 7, str. 42—43. Bura , D.: Ekonomski značaj zaštite šuma od požara. Šum. List 87 (1963), 7—8, str. 265—277. — Centar u Misuli izvešćuje o razvoju nove opreme protiv požara. (Missoula Center Reports New Equipment Developments). Timberman, 63 (1962) 7, str. 36-38. Cooper , Ch. F.: Kontrolirano spaljivanje i vododjelnice. (Controlled Burning and Watershed Condition in the White Mountains of Arizona). J. For., 59 (1961) 6, str. 438—442. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Cochrane , R.: Proučavanje vegetacije u predjelima šumskih požara gorja Lofty Ranges južna Australija. (Vegetation Studies in Forest-Fire Areas of the Mount Lofty Ranges, South Australia). Ecology, 44 (1963) 1, str. 41—52. Cooper , R. W.: Borba protiv šumskih požara zračnim putem. (Fighting Forest Fires from the Air). Sth. Lumberm., 197 (1958) 2465, str. 117—118" C r a i g, J. B.: Ovršni šumski požari vraćaju se u Laike States. (Crown Fires Return to the Lake States). Amcr. Forests. 67 (1961), str. 18—67. Deichmann , V.: Postavljanje prognoze šumskih požara u Njemačkoj s obzirom na strane metode. (Über die Möglichkeit einer Waldbrandprognose in Deutschland unter Berüaksichtigung ausländischer Methoden). Forst- u. Holzw., 13 (1958) 8, str. 141—143. D e i c h m a n n, V.: Nešto o američkim sredstvima za gašenje šumskog požara. (Einiges über amerikanische Waldbrand-Loschmittel). Forst- u. Horlzw., 17 (1962) 7, str. 135—137. Deichmann , V.: Opasnost šumskog požara u proljeće. (Waldbrandgefahr im Frühjahr). Allg. Forstzeitschr., 12 (1957) 16—17, str. 212—214. Deichmann , V.: Planiranje i napredak u suzbijanju šumskih požara u SAD. Über Planung und Fortsehnte der Waldbradbckämpfung in USA). Forst- u. Holzw., 15 (1960) 10, str. 200—202. D e i c h m a n n, V.: O svojstvima zapaljivosti i gorenja pokrova šumskog tla. (Über die Zünd- -und Brenneigenschaften von Waldbodenbelagen). Forstwiss. Zbl., 79 (1960) 11—12, str. 352—361. Devet, D. D.; F e n d 1 e y, L. T.: Korišćenje -podzemnih voda za sprečavanje požara. (Underground Sources of Water for Fire Suppression). Eire Conirol Notes, 20. (1959) 1, str. 11—14. Dyer, J. H.: Tretiranje antipirocenim sredstvima. (Fire Retardant Treatments). Wood, London, 28 (1963) 2, stf. 71. — Orijaški avioni vodenim bombama gase šumske požare u Britanskoj Kolumbiji. (Giant Air-Craft Water Bombs Forest Fires in B. C.) Timberman, 62 (1961) 7, str. 32—33. — Orijaški hidroplani koji su uravnoteženi prilikom bacanja vode protiv požara u Britanskoj Kolumbiji. (Giant Flying Boats Poised to Flood B. C. Fires), Timberman, 61 (1960) 6, str. 38—39, 79. E d 1 i n, H. L.: Šumski požari: šta gori ikada? (Forest Fires: what Buns and When?) Quart. J. For., 3 (1958) 4, str. 229—304. Faugere , H.: Sadašnje stanje obranbenog sistema protiv požara u šumskom masivu Gaskonje. (Situation actuelle du Systeme de defense contre les incendies dans le massif forestier gascon). Rev. for. franc, (1961) 3, str. 149—152. Fe do rov, L.: Predviđanje početka periode proljetnih nožarža i nonmogram određivanja požarne opasnosti u šumama. (Predskazanie načala perioda vesennih požarov i nomograma dlja opredelenija požarnoj opasnosti v lesah). Lesn. Hoz., 11 (1958) 4, str. 45—46. — Gašenje požaar iz velikih visina. (Combat des feux du haut des airs). For. — Conserv., 31 (1962), str. 16. Gill, E. D.: Izbor i unapređenje opreme za borbu protiv šumskih požara. (The Selection and Development of Fire Fighting Equipment). Aust. Timb. J., 23 (1958) 12, str. 30—37, 42, 46, 87. G o i s 1 a r d, H. P.: »Crveni dosije« šumskih požara. (Le »dossier rouge« des incendies des forets). Rev. Bois Appl., 20 (1965) 10, str. 31—33. Guy, A.: Izbor ispravnog uređaja za gašenje požara. (Chose the Correct Extinguisher to Fight That Fire). Woodwkg. Ind., 22 (1965) 7, str. 31—32. — Izvještaj o zaštiti šuma protiv šumskih požara. (Rapporto sula protezione delle foreste contro gli kicendi bosehivi). Antincendio, 6 (1954) 3, 4, str. 182—190, 259—266. — Izvještaj o zaštiti šuma protiv šumskih požara (Rapporto sulla protezione dellee foreste contre gli incendi bosehivi). Anticendio, 6 (1954) 3, 4, str. 182—190, 259—266. Jahn , E.: Šumski požari i njihovo djelovanje na tlo, život u tlu i obnova sastojine na paljevinama. (Waldbrande in ihrer Auswirkung auf Boden, Bodentierleben und Wiederinstandsbringung von Bestanden) Allg. Forstztg., 70 (1959) 3/4, str. 27—29. 102 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Jentzasch, H., W i 1 h e 1 m i, Th.: Novi aparati za gašenje požara za borbu protiv šumskih požara. (Neue Feuerloschgeräte zur Bekämpfung von Waldbranden). Holz-Zbl., 88 (1962) 112, stir. 1805. Jirkowski , H.: Suzbijanje šumskog požara u visokim planinskim predjelima. (Waldbrandbekämpfung in extrem Hochgebirgslagen). Holz-Kurier, Wien, 17 (1962) 15, str. 1—4. J o u v a n c e a u, J.: Zaštitni radovi protiv vatre u šumama područja Segou u Mali-u. (Les travaux de protection totale contre les feux dans les forets classees de la region de Segou au Mali), Bois Far. Trop., (1962) 81, str. 18—28. Joha ne sen, R. W.: Efikasna upotreba zračnih cisterni. (Efficient Use of Aerial Tankers). Sth. Lumfoerm., 199 (1959) 2489, str. 99—101. Kamilovski , M.: Uslovi koji povećavaju mogućnost nastanka šumskih požara. Šum. List, 89 (1965) 1—2, str. 64—70. Kuna , M., Sommer , B.: Zaštita šuma od požara kod LZ Doiksy. (Ochrana proti požarum na LZ Doksy). Lesn. Pracc, 42 (1963) 4, str. 150—151. Kurbatskij , N.: Određivanje stepena opasnosti od požara u šumi. (Opredelenie stepeni požarnoj opasnosti v lesah). Lesn. Hoz., 10 (1957) 7, str. 52—57. Kurbatskij , N.: Stanje i zadaci naučno-istraživačkih radova u oblasti čuvanja šuma od požara. (Sostojanie i zadaći naučno-issledovatel´skih rabot v oblasti ohranv lesov ot požarov). Lesn. Hoz., 11 (1958) 4, str. 39—4L Kurbatskij , N.: Razlozi promjene intenziteta šumskih požara u toku dana i noći. (Pričinv izmenenij intensivnosti lesnyh požarov v tečenie suto:k). Lesn. Hoz. 14 (I960) 4, str. 31—33. Kurnosov , E. T.: Barba protiv šumskih požara — aktuelni zadatak. (Borba s lesnvmi požarami — boevaia zadaća). Lesn. Loz., 14 (1961) 4, str. 1—5. Laboratorij za požare u Đorđiji proučava kontrolirano spaljivanje i nova antirairogena sredstva. (Georgia Fire Lab Studies Controlled Burning, New Retardants). Timberman, 61 (1960) 6, str. 40—41. Lange , S.: Upotreba tehnike kod sprečavanja i suzbijanja požara (Der Einsatz der Technik bei der Waldbrandverhutung und — Bekämpfung). Soz. Forstw., 12 (1962) 9. str. 276—278. Lange , S.: Vatrogasna vozila za suzbijanje šumskih požara. (Feuerloschfahrzeuge für die Waldbrandbekämpfung). Forst u. Jagd, 8 (1958) 3, str. 129—131. Liebeneiner , E.: Borba protiv šumskih požara. (Waldbrandbekämpfung) Allg. Forstztg.. 18 f 1963) 31, str. 485—487. Liebeneiner , E.: Požarna služba u području Gascogne. (Waldbrandabwehr in den Landes de Gascogne). Holz-Zbl., 85 (1959) 99, str. 1298—1300. Linden mu th, Jr. A. W.: Razvitak sistema stupnjevanja opasnosti od šumskih nožara pomoću 2 pokazatelja. (Development of the 2-Index System of Rating Fcir-cst Fire Danger) J. For.,´ 59 (1961) 7, str. 504—509. J ever, A. B.: Glavni štabovi protiv požara. (Fire Headquarters). J. For., 58 (1960) 1, str. 7—14. — Materijal za seminar o zaštiti šuma od požara. Mostar, 1968. McGhee , W.: Kemijski dodaci pružaju nove perspektive na polju gašenja požara. (Chemical Additives Show in Suppression). Timberman, 62 (1961) 7, str. 26—27. Mjasoedov , N. M.: Požairne osmatračnice s bezmotornim liftom. (Požarno-nabljudatel´nxe vyski s bezmotornym liftom). Lesn. Hoz. 17 (1964) 4, str. 71—74. Mo´keev, G.: Primjena eksplozivnih materijala kod gašenja šumskih požara (Primennie vzn""čatyh materialov pri tušenii lesnyh požarov). Lesn. Hoz., 11 (1958) 4, str. 42—44. M o 1 č a n o v, V.: Protuvatra u borbi sa ovfšnim i jakim niskim požarima. (Vstrečnyj ogonj v borbe s varhovymi i siljnymi nizovyimi požarami). Lesn. Hoz. 9 (1956), str. 41—44. M o 1 č a n o v, V.: Uvjeti širenja ovršnih požara u borovim šumama. (Uslovija rasprostranenija vrhovyh požarov v sosnjakah). Lesn. Hoz., 10 (1957) 8, str. 50—53. M r a z e k, F.: Dizel gorivo kao preventivno sredstvo kod zaštite od požara. (Dieselkraftstoff als Mittel im vorbeugenden Brandschutz). Soz. Forstw. 12 (1962) 2, str. 64—65. M u r m a n n, W.: Sprečavanje šumskih požara. (Waldbrandverhütung). Allg. Forstzeitschr., 19 (1964) 9, str. 130—134. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Murmann, W., Deich mann, V.: Prilog borbi protiv šumskih požara s posebnim osvrtom na tehniku i aparate za gašenje (Ein Beitrag zur Waldbrandbekampfung unter besonderer Berücksichtigung von Loschtechnik und Loschgeraten). Forstarchiv, 28 (1957) 6, str. 130—132. Munzberg , H.: Suha sredstva za gašenje požara u borbi protiv šumskih požara (Trockenloschmittel zur Waldbrandbekämpfung). Holz-ZbuL, 88 (1962) 136, str. 2172. Nelson , R. M., Bruce , D.: Potrebe proučavanja šumskih požareva na jugu. (Forest Fire Research Needs in the South). J. For. 56 (1958) 6, str. 399—403. Oedekoven , K.: Evropska statistika o šumskim požarima. (Europäische Waldbrandstatistik). Forst- u. Holzw. 11 (1956) 7, str. 141—143. Or ti si, A.: Šumski požari (Gli incendi dei boschi). Anticendio, 9 (1957) 7, str. 322—326. Phillips, C. B., Mil er, H. R.: Novo zaštitno sredstvo protiv šumskih požara — nadimajuća bentonitna glina (A New Forest Fire Retardant Swelling Bentonite Clay). J. For., 58 (1960) 12, str. 948—951. Pomerov , K. B.: Uzbuna na požar. (Fire Call). Amer. Forests, 67 (1961) 4, str. 16—58. Pomerov , K. B.: Problemi zaštite šuma od požara u SAD. (Let´s Face It). Amer. Forests, 64 (1958) 4, str. 28—64. — Povećanje požara prouzrokovanih gromovima za vreme sezone 1961. (Lightning Caused Fires Increased During 1961 Seasan). Timberman, 63 (1962) 7, str. 34-36. — Proverena tehnička dostignuća u borbi protiv spontanih požara. (Technical Advences Highlight the Fight Against Wildfire). For. Industr., 91 (1964) 7, str. 68—74. — Prvo jugoslavensko savjetovanje o zaštiti šuma od požara 27. i 28. VI 1963. Beograd 1963. — Prvo Jugoslavensko savjetovanje o zaštiti šuma Zagreb, 24—25. III 1959. Rep. Sekr. Privr. šum. insp.: Šumski požari — problematika za izradu zakona. Zagreb 1967. Rep. Sekr. Privr. Šum. Insp.: Primjena propisa o zaštiti šumskih kultura, plantaža i rasadnika. (Izvještaj), Zagreb 1968. Richardson , S. D.: Akcija suzbijanja požara. (Operation Firestop). Emp. For. Rev., 38 (1958) 1, str. 26—33. R o u a u x, J.: Šumski požari (Incendies en foret). Rev. Geomet. Experts, (1955) 1, str. 19—24. — Rukovanje i vježbanje padobranaca iz aviona u pogledu sigurnosti. (Operational and safety training for smokejumpers). Fire Control Notes. Schaefer , V. J.: Povezanost između brzih zračnih struja i spontanih šumskih požara. (The Relationship of Jet streams to Forest Wildfirak). J. For., 55 (1957) 6, str. 419—425. Seigue , A.: Pojam »stalnog« rizika od požara. (La notion de arisque« permanent d´incendie). Rev. for. franc. (1956) 5, str. 340—346. — Sezona požara u 1960 god. u nacionalnim šumama pokazuje velike gubitke (1960 Fire Season in National Foreste Shows Big Losses). Timberman, 62 (1961) 7, str. 22—23. — Smanjenje opasnosti od šumskih požara. (Reducing fire Hazads). Sth. Lumberm. 197 (1958) 2455, str. 36—37. Stumpp , K.: Nova saznanja o svojstvima i primjeni kemijskih sredstava za zaštitu od požara. (Neu Erkenntnisse über Eigenachfaten und Anwendung von chemischen Mitteln zur Waldbrandverhütung). — Šumari napadaju vatru iz zraka. (Foresters Blitz Fires from the Air). Timberman, 60 (1959) 6, str. 43—47. — Šumari se bore protiv požara u Montani novom opremom za padobrance. (Foresters Fight Fire in Montana with New Airborne Equipment). Timberman, 61 (1960) 6, str. 44—46. Toole , E. R.: Razvitak brazgotina od požara (Fire Scar Development). Sth. Lumberm. 203 (1961) 2537, str. 111—112. Uspensk i j , S.: Šumski požari od groma u borovim sastojinama irtiškog kraja i preventivne mere protiv požara. (Lesnye pozary ot moini v lentoenyh borah Priirtys´a i mery ih predupreždenija) Lesn. Hoz. 10 (1957) 11, str. 51—53. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Wagner , W. W.: Protekli požari u šumama Sicra Nevade. (Past Fire Incidence in Sierra Nevada Forests). J. For., 59 (1961) 10, str. 739—748. Vajda , Z.: Zaštita šuma (Udžbenik), Zagreb, 1965. Weiser , H.: Povodom jedne vježbe gašenja šumskog požara. Zaključci i priprem ne mjere za slučaj potrebe. (Schlussrolgerungen einer Loschubung eines Grosswaldbrandes für den Ernstfall). Allg. Forstztg. 70 (1959) 3 4, str. 29—30. Zieger , E., Lange , S.: Prilozi poznavanju uvjeta za prognoziranje požara. (Beitrage zur Waldbrand-Prognnose). Arch. Forstw. 9 (1960) 2, str. 97—108. PROBLEM OF FOREST FIRE PROTECTION IN THE SR CROATIA Summary The author presents data on the ever more frequent forest fires in Croatia, especially in its coastal Karst area; he associates this phenomenon with the louglasting drought periods and an ever increasing tourism. He describes the modern preventive measures, the organization of forest fire lookouts, as well as the preparations for combating forest fires prior to their breaking out. The author makes a survey of present-day methods of extinguishing forest fires in the world, and suggests an organization of forest fire control services in Croatia including special staffs and fire control stations. |