DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 16     <-- 16 -->        PDF

sutna u našim jelovim sastojinama, no nismo još tačno odredili gdje sve dolazi,
kao ni njenu brojnost.


Pojava ove vrste spominje se u literaturi (15) u mješovitim sastojinama
jele, smreke i bukve na Tari (1951—1953). Iz biologije koju isti autor navodi,
sve govori u prilog S. subsequana a ne E. proximana. Zaraza koja je 1961. g.
obuhvatala površinu od 50 ha proširila se kako navodi autor, na 2500 ha do
1953. g. što ukazuje na mogućnost masovne pojave ovog štetnika kod nas. S.
subsequana dolazi u srednjedobnim i starijim sastojinama jele iznad 790 m


n. v. Preferira jelu na šumskim čistinama, rubovima sastojinama, putevima,
općenito stabla i sastojine izložene direktnom sunčevu svijetlu. Preferira gornje
i vanjske dijelove krošnje. U dobro sklopljenim sastojinama jele dolazi
samo na vršnim dijelovima krune. Dolazi kako u čistim, tako i u mješovitim
sastojinama jele. Prema navodima Horvatha (6) ovaj štetnik zapažen je kod
nas još 1893. god. kod Novog Vinodolskog.
Laboratorijski uzgoj opisanih vrsta zadaje velike poteškoće. Donesene
grančice jele vrlo brzo gube vlagu, a prenošenje insekata na svježi materijal
nije moguće u svim razvojnim fazama. Taj problem riješili smo stavljanjem
grančica u hranjive otopine koje mi je u tu svrhu pripravio dr Durman asistent
Katedre za ishranu bilja Poljoprivrednog fakulteta.


Ovim prikazom nismo obuhvatili kompletnu biologiju već samo najvažnije
momente u razvoju pojedinih vrsta. Daljnja istraživanja su u toku.


Istraživanja financira Poslovno udruženje šumsko privrednih organizacija
i Republički Savjet za naučni rad SR Hrvatske. Za laboratorijske radove koristila
sam prostorije i instrumente Katedre za zaštitu šuma. Veliko razumjevanje
za moj rad pokazali su profesori ove Katedre Androi ć Mila n i
Vajda Zlatko. Priložene crteže izradio je B u d a j Vlado laborant u Katedri
za zaštitu šuma. Fotografije je izradio Opal i ćk i Stev o stručni suradnik
u Katedri.


Svima koji su mi na bilo koji način pomogli u radu, ovom prilikom želim
izraziti svoju zahvalnost.


ZAKLJUČAK


Na osnovu dosad izvršenih opažanja može se zaključiti:


a) zbog napada ovih štetnika prirodno pomlađivanje jele je usporeno ili
čak onemogućeno.


b) E. nigricana postaje vrlo ozbiljan štetnik kada dolazi zajedno sa oba
savijača izbojaka (C. murinana i S. rufimitrana) jer bivaju uništeni ovogodišnji
pupovi i iglice. Osim toga savijači izbojaka spadaju u vrlo uporne štetnike,
koji napadaju jednu te istu sastojinu 10 i više godina uzastopce, te usporavaju
ili potpuno onemogućuju regeneraciju asimilacionog aparata. Izostaje urod
sjemena.


c) Naročitu pažnju treba obratiti na savijače jelinih iglica
Semasia subsequana H. W. jer ista dolazi masovno na donjoj granici prirodnog
rasprostranjenja jele, gdje je jela fiziološki slabija. Nastupe li još za jelu nepovoljne
klimatske prilike (ekstremno vlažne ili sušne godine) nastaju smetnje
u kolanju sokova i dolazi do sušenja sastojine.


LITERATURA:


1.
AI tu m : Eicheln und Bucheinwickler, Z. f. F. u. J., VIII., S. 288—284, 1876.
2.
AI tu m : Tortrix (Grapholitha) zebeana Rtzb. Z. f. F. u. XVIII, S. 44—45, 1886.
3.
Androi ć M.: Argyresthia fundella F. R. (Tineidae) moljac jelinih iglica uzročnih
sušenja jele u Gorskom Kotaru, Šum. List str. 203—215, Zagreb, 1960.
82