DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 7 <-- 7 --> PDF |
uglavnom od 25 do 70 godina i površine veće od oko 0,5 ha, jer su za istraživanja o prilagodljivosti ili reaktivnosti na stanište i za komparativna ispitivanja o proizvodnosti (u odnosu na crni i alepski bor) upotrebljive prvenstveno starije kulture. Po navedenom tabelarnom iskazu, na području Istre i Kvarnera imamo oko 40 većih nalazišta odraslog brucijskog bora i njegovih križanaca u čistim sastojinama i u mješovitim zajedno sa crnim i alepskim borom. Oko 4/5 nalazišta ove četinjače pronađeno je na širem priobalnom pojasu, najviše na zapadnom dijelu Istre; pretežno u okolišu ovih naselja: Umag, Novigrad, Poreč, Rovinj, Pula, Labin, Rabac, Krk i Lošinj. Osim tih nalazišta mnogo ih je koja zauzimaju posve malene površine, ili je u kulturama drugih vrsta bora brucijski bor grupasto i pojedinačno utresen. RASPROSTRANJENOST PO VEGETACIJSKIM ZONAMA Prije nego prijeđemo na iznošenje podataka o zonskoj rasprostranjenosti brucijskog bora kod nas, na temelju veoma oskudnih podataka koje smo u danim okolnostima mogli sakupiti iz inozemne literature dajemo prikaz važnijih biljnih pratilaca u autohtonom arealu navedene četinjače. Za zapadno područje Turske Pou r te t (1965.) napominje da su stalni pratioci brucijskog bora Juniperus oxycedrus, Quercus cocciferfa i Styrax officir^alis, na manjim visinama Arbutus andrachne i Myrtus communis; Pinus brutia i Pinus nigrv, održavaju se u vegetacijskom području biljaka Phillyrea media, Carpinus Ofri&ntalis, Paliurus australis, Pvstßcia lentiscus i Juniperus oxycedrus. Makar je pred oko pola stoljeća ekologija šumske vegetacije bila malo razvijena, a fitocenologija bila tek u zametku, ipak su tada i prije šumarski stručnjaci, na temelju opažanja, uspjeli da na području Istre i Kvarnera razmjerno dobro odrede stništa odn. vegetacijske zone za unošenje inozemne vrste drveća, brucijskog bora. Jer, gotovo u svima današnjim nalazištima njegovih starijih sastojina i većih skupina ta se četinjača ne samo održala, nego se i dobro raz-vija i stvara razmjerno dobre priraste. Iz podataka dobivenih pregledima pretpostavljamo da se brucijski bor na hladnije položaje unosio zbog eksperimenta; u nekim kulturama crnog bora mogu se na tim položajima naći pojedinačna stabla i manje grupe brucijskog bora. Zato smatramo svojom dužnošću da se tim negdašnjim šumarima i na ovom mjestu dade potrebno priznanje i zahvalnost za uspješno obavljen posao. Da nema tih kultura, danas bismo bili u nedoumici da li i gdje možemo pouzdano unositi navedenu inozemnu četinjaču. Eumed´iteran . Za naša istraživanja sretna je okolnost da se u Istri i Kvarneru na području vazdazelenih listača već sedam decenija pošumljivalo alepskim i bruci jskim borom; malo je rasprostranjen crni bor, vrlo malo ima drugih vrsta četinjača (čempresi, cedrovi, tuje, mediteranske jele i dr.). Brucijski bor dobro uspijeva u čitavoj biljnoj zajednici Orno-Quercetum ilicis H-ić, tj. u njenim subasocijacijama: typicum H-ić (i facijesima odn. varijantama s Quercus lanuginosa, Arbutus wrttedo i Carpinus orientalis) i myrte\tosum H-ić koja je antropogeno umjereno degradirana s obilno mirte, Juniperus phaeniceai Cistus vilosus. U obim subasocijacijama i njihovim facijesima crni bor i sve vrste autohtonih listača mnogo manje prirašćuju nego alepski i brucijski bor. Brucijski bor ovdje podnosi ekstreme klime bolje nego alepski bor, na primjer, jače vjetrove i niske temperature. Prosuđujući po pojedinim primjercima na |