DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Ressel navodi podatke o uzrocima čestih poplava koje dolaze iz brdskih predjela vodnog sliva Mirne te »će stalno prouzročavati poplave«. Zbog toga je Venecija izradila »veličanstven i racionalan sistem jaraka za odvodnjavanje« — za razliku od tadašnjih plitkih. Kišnica iz sliva Mirne dolazila je gotovo filtrirana u dolinsku šumu gdje su veliki kanali zadržavali poplavnu vodu nešto duže nego danas te je iz njiho otjecala, a da nije prouzrokovala nikakvo podizanje terena. Pošto su Francuzi zanemarili čišćenje kanala, te su nakon ukidanja mornaričkog rezervata i zbog krčenja šume poplavne vode dolazile mnogo brže noseći sobom mnogo više zemlje koju u dolinskoj šumi zbog niskog pada (1/2000) talože, prekrivanje stabala zemljom iznosi za 10 godina 1 stopu. Tako sve veći dio najbolje drvne mase propada zbog prekrivanja i nepovoljnog uticaja zemlje na koru, što je prouzrokovalo strahovito odumiranje stabala. Tek se 1825. g., (nakon 29 godina, u kojima se nije posvećivala nikakva pažnja odvodnjavanju te se šuma pretvarala u močvaru), pristupilo odvodnjvanju, ali samo u jednom dijelu šume, a da se nije posvetila nikakva pažnja održavanju odvodnih jaraka. Ressel je posjednicima stoke dozvolio besplatno pašarenje u dolinskoj šumi uz obavezu postupnog širenja i produbljivanja kanala koje su seljaci rado izvodili zbog veće izdašnosti ispaše. Ovu korisnu, ali samovoljnu zamisao su Resselu onemogućili te je razočaran tražio premještaj u službu ratne mornarice, uvjeren da »službi ne može više ništa koristiti «. Tek se u 1844. i 1845. g. pristupilo većem odvodnjavanju. Tršćanski stručnjak je zahtijevao da treba šumski teren podići, kako bi poplavne vode postigle veću brzinu otjecanja, i to pomoću 11 poprečnih nasipa. Tome prijedlogu se protivio Ressel tvrdeći da je razlog za odumiranje stabala baš u prekrivanju zemljom što bi dovelo do propasti šume. Konačno je gradnja nasipa napuštena. Odvodni jarci održavani su iza 1845. g. u vlastitoj režiji uz najveću štednju te su svega dva čistioca za platu od 18 krajc. dnevno morali održavati 27.000 hvati. U Motovunskoj šumi se ne radi samo o isušivanju već naročito o prekrivanju stabala zemljom koje se neće moći nikada potpuno ukloniti, ali se može smanjiti samo velikim kanalima. Mana današnjih kanala je da počinju na istoku kao mali te postaju prema zapadu jači, ali su preuski te se zbog prevelikog nagiba ruše. Stari Mlečani su izgradili velike odvodne kanale od početka sve do ušća koji su bili dovoljni za odvodnjavanje; veći kanali u kraćem vremenu odvode datu količinu vode punu zemlje. Time se skraćuje vrijeme za taloženje zemlje i smanjuju količine taložene zemlje te produžava životno doba (vijek trajanja) stabala. Dok nove poplavne vode, koje dolaze iz smjera istoka, brzo otječu te je deponiranje zemlje neznatno, nakon što prestane dolaženje nove vode otjecanje se znatno smanjuje te je taloženje sve manje ometano. Ako dakle kanali ne odvode dovoljno brzo ovu puzeću vodu, neizostavno je prekrivanje zemljom te propast šume. Manji kanali se ulijevaju u Mirnu koja se nikada u redu ne čisti te je na nekim mjestima široka jedva dva hvata pa može prihvatiti vodu iz kanala samo polagano, što pogoduje taloženju. Za razliku od tadašnjeg stanja, bivša Republika je čistila riječne obale vrlo širokogrudo. Osim toga sudbonosno taloženje i otjecanje voda spriječavaju brojni grmovi koji se ne proređuju. Mada se situacija iza Resselovih vremena znatno promijenila, ipak se ni danas još ne čiste jarci u dovoljnoj mjeri te su Resselove zamisli zanimljive i danas, kada je zbog znatnih poplava Mirne prije nekoliko godina popravljen |