DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Kada je početkom pedesetih godina došlo do novih rasprava o pošumljavanju krša smatrao je Ressel za svoju dužnost da izradi za Namjesništvo u Trstu skromniji prijedlog, na žalost nedovršen, koji se u literaturi naziva prijedlogom za Tršćansko-gorički kras mada bi se mogao odnositi i na čitav kras u Primorju. Navodeći poznatu činjenicu da je krš bio ranije pošumljen, dokazuje da se hrastove šume pomoću otpalog žira neće same pošumiti ni u toku više tisuća godina, pogotovu zbog bure i drugih prirodnih zapreka, uključujući odumiranje korijena zbog smrzavanja, te pašarenja. No neumornu prirodu koja rastvara i kamen, treba potpomagati u proizvodnji drveća sveopćom suradnjom stanovništva od kojeg se ne smiju tražiti prevelike žrtve. Stoga treba poljoprivredniku osigurati u što kraće vrijeme prinose sađenjem njemu poznatih voćaka (oraha, lješnika, kestena, šljiva, jabuka, krušaka i badema) dok na mjestima na udaru bure treba saditi hrast, brijest, jasen, lipu (»radi pčelarstva «), crnu johu. U nekom drugom prijedlogu predlaže sađenje dudova uz ceste u okolini Motovuna (radi pospješivanja svilarstva), kao što je to predlagao zagrebački Vjesnik. I ovdje predlaže sađenje brina kao prethodnu kulturu. Za razliku od »velikog istarskog prijedloga«, uzgojni radovi ne bi smjeli biti preopsežni već bi trebalo podučavanjem, naročito omladine pomoću putujućih učitelja voćarstva, vrtlarstva i šumarstva (na domaćem, dakle našem jeziku!) pobuditi u poljoprivredniku uvjerenje i naviku. U ovom prijedlogu želi dakle još bolje usklađivati interese poljoprivrede i šumarstva. Na žalost prijedlog se završava usred rečenice o koristima od sađenja brina. U Historiji -mornaričkih šuma (završenoj u Trstu u travnju 1855, na njemačkom, 45 stranica) posvetio je najviše prostora velikoj hrastovoj šumi kod Motovuna u dolini Mirne i Botonege. Rukopis je koristio Resselov mnogo bolje plaćeni nasljednik u službi Pete r Bogne r objavivši knjige u kojoj nigdje ne spominje Ressela mada je neke rečenice doslovno prepisao. Ova historija mora zanimati naročito Hrvate mada se bavi i drugim mornaričkim šumama (šumama rezerviranim za austrijsku ratnu mornaricu) u Primorju te Veneciji. Za potrebe Venecije, i kasnije Austrije, bile su rezervirane državne hrastove šume u 1) Motovunu (2800 jutara), zatim 2) šume sa iskrivljenom hrastovinom u ostaloj Istri (787 jut.), te 3) na Krku (170 jut.), dok su privatne hrastove šume sa iskrivljenom hrastovinom u Istri i Krku iznosile 10.000 jutara. Resselova je glavna namjera bila da postigne izručenje preostalih šuma ratnoj mornarici kako bi se štoviše osamostalila od kupnje privatnog drveta. Kameralnoj upravi predbacuje, da je iza ukidanja mornaričkog rezervata upropastila gotovo 97% tih šuma u kojima je Venecija dobro gospodarila prepuštajući otpatke, stelju, žir i drvo od proređivanja općinama te pridržavajući sebi glavne koristi, naime drvo za brodogradnju. Općinama je pripadalo i pravo drvarenja. Motovunsku šumu zove »biserom« mornarice, koji je omogućavao transport najbolje građe u dovoljnoj količini vodenim putem (Mirnom do Novigrada) sve do mletačkog arsenala. »Zbog toga je historija te šume zanimljivija i pounčija nego ma koje druge šume Austrijske monarhije«. Šuma potječe nedvojbeno od nekadanje republike Motovuna, ali su tek Mleci isušili donji dio šumske površine te ga posadili žirom. Uostalom, baš je tada općina i podigla tužbu zbog prikraćivanja njenog prava drvarenja. Ressel predlaže umjesto spora sudsku nagodbu. Mada su naročito Talijani posjekli pretežni dio hrastove šume te je zamijenili topolom, mora nas ovdje zanimati još danas aktualno pitanje odvodnjavanja, jer (prema Vjesniku od 3. VII 1953.) »Mirna ugrožava 4000 hektara«. 48 |