DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 49 <-- 49 --> PDF |
sjemena i potrebnih popunjavanja, domenskim i mornaričkim šumarima u Istri (svega 8) kao sopredan posao, i to u saradnji sa nadzornicima iz redova stanovništva i predsjednicima općina (županima). Svi bi morali prijavljivati šumske prekršaje, prvenstveno nedozvoljeno pašarenje. Ukupna režija za činovnike bi iznosila godišnje 2.950 forinti. Pod F dodjeljuje šumarima tadanjih 17 istarskih kotara (koje izostavljamo kao poznate). Pošto strogost šumskih zakona prouzrokuje svakojake nepovoljne posljedice, predlaže vrlo moderna načela kažnjavanja (G) umjesto zatvorom u vidu popravljanja štete od strane krivaca, ovisno o stupnju njihove krivnje (dvo- do šesterostruki opseg štete), i to radom i nabavkom sjemena. Radi koristi od pošumljavanja (stvaranje općinskog šumskog kapitala i kiše) potrebno je da općine i »kultivatori« obavljaju (srazmjerno neznatni) rad besplatno, dok će se ukupni efektivni izdaci od 4.554 for. i 33 kraja (H) pokriti najpravednije prirezom na zemljarinu određenim po kotarima u prosječnoj visini od 2 krajcara od svake forinte poreza, i to vjerojatno samo u prvom razdoblju. Pregledne tabele (I) izradio je Ressel na osnovu podataka primljenih od okružnog ureda te obuhvaćaju 26 rubrika. Na žalost je očuvano samo popratno pismo i kratak opis, dok su same tabele, koje nalikuju na dugogodišnji plan za poljoprivredu i šumarstvo, izgubljene. Naročito je zanimljiva težnja usklađivanja interesa šumarstva sa poljoprivredom, naročito stočarstvom. Za svaki je kotar Ressel izračunao potrebne površine za pašarenje, računajući za jutro I kategorije 1 glavu velike stoke ili 4 ovce, za drugu kategoriju na 1 1/2 jutro 1 glavu velike stoke ili 3 ovce te za III kategoriju na 2 jutra 1 glavu velike stoke ili 2 ovce. U niskim šumama pašarenje bi bilo isključeno. Tako je sravnjivanjem potreba sa površinama za pašarenje izračunao već poznate podatke o površinama određenim za pošuml javan je u prvom razdoblju (107.001 jutro). Po pravilu svaki »kultivator« bi u toku svake godine koja bi bila potrebna za pošumljavanje posadio pola jutra u jednom radnom danu. Tako bi u kotarima Buje i Krk stanovnici imali ukupno posla 3 gdoine, u rijetko naseljenom Beleju bila bi kultura završena tek za 40 godina. Periodizaciju pošumljavanja u poglavlju K), sa ciljem da se sva za uzgoj šume raspoloživa sposobna općinska zemljišta pretvore u visoku šumu, Ressel zamišlja u dva dijela: na prvo već spomenuto razdoblje, te drugo koje bi se odnosilo samo na ostatak općinskih pašnjaka te bi započelo tek kada se na općinskim pašnjacima iz prvog razdoblja dopusti ispaša, tj. iza 20—25 godina. U drugo razdoblje bi ušlo samo toliko površina koliko je bilo prije kultivirano. Općine će dobiti dobru ispašu u zamjenu za mršavu. Ujedno se nada da će očigledne prednosti pošumljavanja natjerati općine na povećavanje površina za kultiviranje. Trebalo bi zabraniti svaku buduću raspodjelu općinskih površina određenih za pošumljavanje, jer bi se inače ugrozio uspjeh velike akcije. Pod L) razmatra početak i nastavljanje pošumljavanja te nabavljanje sjemna (hrasta i ariša). Ovaj optimistički prijedlog nije bio ostvaren, ali su kasnije za pojedine dijelove Primorja objavljeni zemaljski zakoni o obaveznom pošumljavanju, koje je davalo prednost crnom boru za koji se Ressel zalagao tek u kasnijim godinama. Svakako su ovi prijedlozi zanimljivi i dandanas (prethodna kultura sa brinom, suradnja stanovništva) te bi se vjerojatno dali postići veliki uspiesi i danas uz savršenu organizaciju i uvjeravanjem stanovništva o budućim koristima akcije. |