DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 45 <-- 45 --> PDF |
deli kod Kopra, zatim splitske luke i Boke Kotorske. Ti mi Resselovi radovi prigodom boravka u Trstu, zbog selidbe muzeja nisu bili pristupačni. Ferdinando Ressel vidio je još kod svog oca Resselovu geološku kartu Istre (od Trsta do Rijeke) sa vjerojatnim nalazištima nafte i uglja koje je J. Ressel ucrtao na osnovu svog odličnog poznavanja Istre. Na osnovu te karte Ferdinandov je otac pregovarao sa Škodovim zavodima koji su zaista, mada ugovor nije bio sklopljen, iskopali okno kod Bazovice (u blizini naše granice), ali bez uspjeha. Ferdinado Ressel pripisuje svome pradjedu i otkriće barem jednog dijela ugljenokopa u Raši i Sečovljama (kod Portoroža). Od nacrta za riječki tramvaj raspolažemo za sada samo sa prvom stranom, ali nam je obećan i drugi list. Nadalje bi trebalo raščistiti da li je Ressel, kao mornarički šumski agent za Istru i Krk, bio (prema izjavi Ferdinanda Ressela) nadležan i za državne šume u Dalmaciji. U jednom se, naime, izvještaju iz 1832. g. navodi, da je otkrio brojne državne šumske parcele u Dalmaciji o kojima kameralna uprava nije imala ni pojma. Zanimljivo je da je bio prije nekoliko godina na ušću rijeke Mirne kod Novigrada podignut pokretni most za koji se Ressel zauzimao još 1855. g. Već samo ovih nekoliko podataka pokazuje, da je Ressel na svojim brojnim putovanjima kroz Istru upoznao njene prilike i potrebe kao nitko drugi, i to ne samo u pogledu šumarstva već i poljoprivrede, hidrografije, cestovnog i pomorskog prometa, sastava i raspodjele zemlje, rudarstva i geologije. I raznim svojim izumima (muljača za masline, grožđe i voće sa tri modla, plug, sve izričito namijenjeno za potrebe Istre) htio je pomoći našem seljaku na kršu da bi mu olakšao njegov teški život te mu uštedio »krvavi znoj«, kako to čitamo u prijedlogu za pošumljavanje Istre. Poznavanje prilika u Istri dokazuju i brojni njegovi prijedlozi koji su bili u njegovo vrijeme ostvareni samo djelomično te se izvode tek danas — pošumljavanje, regulacija Neretvine delte, regulacija rijke Mirne, istraživanje naftnih izvora u Istri. Predviđao je dakle te značajne akcije i sto godina unaprijed. Već ovi podaci dokazuju da historija tehnike nije važna samo sa gledišta izučavanja njenog razvoja i napretka, kome neki suvremeni stručnjaci ne posvećuju nikakvu pažnju već da i današnja mnogo razvijenija tehnika može koristiti dobro promišljene prijedloge i izume iz ranijih razdoblja koji se pomoću mnogo modernijih metoda mogu primjenjivati sa manje napora i više uspjeha nego prije sto godina. Ovdje nas, naravno, najviše zanimaju Resselovi prijedlozi na području šumarstva Hrvatske. Ostavljamo dakle po strani njegovu djelatnost kao distriktnog šumara u Pleterjama (1817—1821), koja ga je dovodila i u Zumberačku goru gdje su mu bile povjerene bogate još danas očuvane šume, kao i njegovu djelatnost u šumama Slovenskog primorja koje su mu bile povjerene kao primorskom šumaru zajedno sa šumama u Hrvatskoj Istri (od 1821. do 1835.). Od 1835. do 1838. g. nije više služio u šumarskoj upravnoj službi već u operativi kao viši agent za motovunske šume, da bi poslije jednogodišnje besplatne prakse u mornaričkom arsenalu u Veneciji preuzeo mjesto mornaričkog šumarskog agenta za Motovun i Istru (1839—1843), i to sa sjedištem u Motovunu. I kao privremeni mornarički podintendant u Veneciji (1843 do 1848) dolazio je neprestano službeno u mornaričke i druge državne šume u Istri radi preuzimanja drveta za gradnju ratnih brodova. Poslije talijanske revolucije u 1848. g., koja je bila zahvatila i mletački arsenal, premješten je u Trst gdje je služio kao mornarički intendant odnosno mornarički šumski intendant sve do smrti koja |