DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 32 <-- 32 --> PDF |
prihod« ili prihod od sječe drva, a danas se to, prema podacima Šumskog gospodarstva iz Makarske, korjenito promijenilo. U ukupnom prihodu te radne organizacije za 1968. godinu — prihod od sječe drva i eventualnog smolarenja (iako ta djelatnost u navedenoj šumskoj oblasti pomalo pripada historiji) učestvuje samo 4%. Prihod od pašarine iznosi 3,6%, a prihod od rasadnika 2,7% ili sveukupno nekadašnji šumarski glavni i sporedni prihod u ukupnom prihodu tog Šumskog gospodarstva je zastupljen samo sa 10,3%, a nije tome bilo davno kada ga je činio i 100%. Međutim prihod od uslužnih djelatnosti, koje Šumsko gospodarstvo Makarska vrši na podizanju i održavanju gradskog zelenila i zelenih površina za račun Općinske skupštine, zatim turističkih i sportskih organizacija, raznih naselja i kampova, ozelenjavanja magistrala i prilaznih putova — iznosio je u ukupnom prihodu tog gospodarstva 1968. godine čak 65,7%, dok je preostalih 24% bio prihod od raznih uzgojnih radova, koje je gospodarstvo vršilo na teret amortizacije šuma. Iz navedenih podataka se vidi da je polako nestao klasičan način privređivanja u području primorskih šuma i da je nastupio jedan novi, kvalitetno različit i vrlo intenzivan način privređivanja prema kome su šumska gospodarstva ne samo prilagodila svoje tehnologije, nego i navike, odnose i ciljeve gospodarenja. I zato nije čudno što smo 1966. god. izračunali da 1 ha 40-godišnje borove sastojine, promjenom cilja gospodarenja, daje 277 puta veću godišnju dobit, nego što je daje klasičan način gospodarenja u ovim šumama. Promijenjeni način gospodarenja šumama u primorskoj oblasti šuma je daleko intenzivniji, stručniji i skuplji. Nekada je redoslijed šumarskih djelatnosti i u tom području bilo »eksploatacija«, »uređivanje«, »uzgajanje«, »zaštita «. Danas je tzv. »ekonomska logika života« na prvo mjesto »postavila« uzgajanje ili podizanje šuma i njegovog neizostavnog pratioca — zaštitu šuma — bez koje se ta djelatnost ne može ni zamisliti. Samo u 1969. godini šumski požari su u ovoj šumskoj oblasti (okolina Dubrovnika, Mljet, Dugi otok, područje Kvarnera) nanijeli više štete nego što bi se trebalo investirat; u protupožarnu zaštitu cijelog područja primorskih šuma, iako hi i te investicije hile znatne. Samo za zaštitu od požara cea 1.500 ha borovih sastojina u najužem priobalnom pojasu Šumskog gospodarstva Makarska potrebno je investirati cea 150.000 N. din. ili 100 N. din./ha. Tim investicijama su obuhvaćena samo najnužnija stalna (dano-noena) osmatračka mjesta, zatim nabavka potrebnog alata, izrada protupožarnih prosjeka, nabavka radioprimopredajnika, nabavka ručnih sirena i potrebnih vozila bez kojih se danas šumarska služba u promijenjenim uvjetima privređivanja, a napose u oblasti primorskih šuma, neda ni zamisliti. Kada se ima na umu sve navedeno — onda se postavlja pitanje da li i dosadašnji jednoohrazni način utvrđivanja vrijednosti šuma na temelju troškova sjetve sjemena ili sadnje 1—2 godišnjih sadnica, te utvrđivanje odštetne vrijednosti od požara, dolazi u obzir. Šumsko gospodarstvo Makarska je svoje šume (si. 4.), kojih ima cea 5.600 ha (i cea 9.760 ha neobraslog zemljišta) ispravno podijelilo u tri zone (pojasa) i logično svaka od tih zona ima svoje vrijednosti — već prema uloženim sredstvima za njihovo podizanje i namjenu te cilj gospodarenja. |