DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 17     <-- 17 -->        PDF

mora do oko 300 m n. v., na boljim tiima i zaštićenijim položajima i do oko
350 (400) m; na većim visinama održavanje i proizvodnost tog bora su problematični.
Ima dobar prirast u dubljim, rahlim tlima i u skeletoidnim. Strmine
nisu graničan činilac rasprostranjenja. Na ekstremne temperature veoma je
prilagodljiv u eumediteranu i u toplijoj podzoni submediterana; ekstremno visoke
temperature nisu graničan faktor za njegov razvitak, već ekstremno niske;
taj bor u navedenom sjevernom jadranskom području ne smanjuje vitalnost
ni ´kod kratkotrajne temperature do —21° C ako su drugi ekološki faktori
za nj povoljni. Male količine oborina i suše nisu kritičan faktor; ni vjetar u
eumediteranu i nižoj podzoni submediterana gdje nema jake bure. Zaslanjenost
zraka i tla ne utječu štetno na rast brucijskog bora, osim na položajima
izloženima jakoj buri. U hladnijoj podzoni submediterana, odnosno na graničnom
dijelu areala Carpinus orientalis i Ostrya carpinifolia, brucijski bor ima
dobar rast i prirast na boljim tlima, prisojnijim i zaštićenijim položajima; na
višim položajima areala crnog graba taj bor bi, što se tiče klime u doba vegetacije,
mogao dobro uspijevati, možda bolje nego crni bor, ali zimske hladnoće
i mrazovi ovdje su kritičan odn. graničan faktor njegovog rasprostranjenja.


PROIZVODNOST


Već samim opažanjem može se jasno razabrati da brucijski bor na ekološki
mu prikladnim staništima razvija prosječno veće dimenzije nego njegov
najbliži srodnik alepski bor i mnogo veće nego crni bor. U vezi s time izvršili
smo metodička komparativna istraživanja ovih elemenata: debljina, visina,
pravost, rašljavost, ekscentričnost i čistota debla, kakvoće stabala, vitalnosti
i dr. uglavnom u mješovitim kulturama navedenih vrsta roda Pinus. Taj je rad
obavljen na 26 nalazišta tih borova starih oko 20—70 godina, u različitim staništima
od mora do oko 350 (600) m n. v., u predjelima: 0—50 m n. v. Plava
laguna, Monte Mulin, Cikat, Vidal, Vankanela, Kastanjija, park Novi Vinodolski,
Dražice, Supeška; 50—200 m n. v. Busoler, Prohaska, Strped, Tarska vala,
Most Rabac, Barbanska stran, Plominska stran, Gradec; 200—350 m n. v. Mali
Golji, Kranjci, Violski brijeg, Tuliševica, Lucija, Kamušov brijeg, Previs;
350—600 m n. v. Veli Vrh i Lanišče. Zbog nemogućnosti da se objave opširni
opisi staništa i sastojina, brojčani podaci, njihove analize i rezultati po pojedinim
nalazištima, ovdje dajemo samo zaključk e iz tih istraživanja.


U eumediteranu, debljine i visine stabala brucijskog bora prosječno su
nešto veće nego alepskog bora, kakvoća stabala je bolja; obje te vrste bora
proizvodno su mnogo bolje nego crni bor. U prelaznoj i priobalnoj submediteranskoj
podzoni brucijski bor je proizvodno mnogo bolji nego alepski bor i
crni bor koji je uglavnom subdominantan. U najvišim položajima zajednice
Carpinetum orientalis na dubljim tlima, prisojnim i zaštićenijim položajima
brucijski bor razvija veću proizvodnost nego crni bor; na lošijim tlima i buri
izloženijim položajima iste zajednice taj bor, unatoč razmjerno velikom prirastu,
kvalitativno je lošiji nego crni bor. U najtoplijoj podzoni zajednice Seslerio-
Ostryetum, tj. uz granicu fitocenoze Carpinetum orientalis, brucijski bor
ima veće debljine nego crni bor ali podjednake ili nešto veće visine, kakvoća
stabala mu je, osobito na izloženijim položajima, manja nego crnom boru, isto
tako i vitalnost. U manje toploj podzoni zajednice crnog graba brucijski bor
razvija ponegdje veće debljine nego crni bor, ali kakvoća stabala i pogotovo
vitalnost su manji nego crnom boru. Borov četnjak manje napada brucijski