DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 15 <-- 15 --> PDF |
i vlage zraka. Kritični su zimski ekstremi temperature. U okviru naših istraživanja najznačajniji su oni ekstremi koji prelaze vrijednost od —15° C. Takve niske temperature štetne su za održavanje eumediteranskih vrsta flore, prema tome i za one vrste biljaka koje su introducirane iz toplijih regija klime, kao što su maslina, smokva, brucijski bor i, osobito, aleps´ki bor. Naprotiv, crni bor može podnesti i mnogo niže temperature kakve vladaju u području Senja i Jurjeva gdje je crni bor autohton i u Lici gdje se, ripr. u Gospiću, apsolutni minimum temperature spušta sve do —33,5° C a apsolutni maksimum dosegne i do 35,5° C; dakle, gdje ekstremna termička amplituda, može iznositi do 70° C. Usporedimo te podatke s onima o uspijevanju masline. Po podacima koje su dali Marčić (1923.) te Pausiot i Rebour (1961.), srednja godišnja temperatura za uspijevanje masline kreće se oko (12) 15" do 20° C; apsolutni maksimum može biti do oko 40° C, a minimum ne smije pasti ispod —-6° C, kod trajnije temperature oko —7° C ugiba čitavo maslinovo stablo. Ali otpornost i razvitak masline, isto tako i brucijskog bora, ovise i o drugim ekološkim faktorima. Spomenuli smo maslinu jer će nam njen areal služiti kao indikator za utvrđivanje boljih staništa bruci jskog bora. Na temelju ovdje iznesenih i drugih naših, neobjavljenih razmatranja smatramo da se u odnosu na utjecaj ljetnih temperatura brucijski bor može unositi u područje eumediterana i sve do srednjih položaja submediterana. Iz gledišta zimskih, pretproljetnih i kasnoj esenskih temperatura, tom se vrstom bora ne smije pošumljivati u hladnijim položajima submediterana, osobito u onima koji imaju makar i vrlo kratkotrajnu temperaturu oko —20° C, ili višu od ove ali koja je trajnija i češća. Oborina . Prosječna godišnja oborina u sadašnjem umjetnom arealu brucijskog bora na sjevernom jadranskom području iznosi oko 750 do 1500 mm; na primjer, Pula i Rovinj 750 mm, M. Lošinj 940 mm, Rab 1090 mm, Crikvenica 1190 mm, Labin 1370 mm, Rijeka 1420 mm, Lanišće iznad Buzeta u Istri na oko 600 m n. v. oko 1800 mm. Po Pourtetovim podacima (1965.), u zapadnom području Turske brucijski bor uspijeva na staništima koja imaju prosječnu godišnju oborinu 500—700 mm. U velikom dijelu navedenog našeg područja tolika oborina padne u toku vegetaci jskog doba. Prema tome, količina oborine kod nas nije graničan ekološki faktor za uspijevanje brucijskog bora. Isto tako ni relativna vlaga zraka koja iznosi npr. za M. Lošinj 74, Pulu 75, Pazin 78. Eksperti FAO preporučuju unošenje tog bora u aridnija područja. Po indeksima klime (po Langovom kišnom faktoru) u našem području, razvitak i prirašćivanje te četinjače dobri su u semiaridnoj i semihumidnoj klimi. Vjetar . Naša komparativna opažanja pokazala su da je na loše utjecaje vjetra najmanje otporan alepski bor, a najviše crni bor. Brucijski bor je u tom odnosu negdje u sredini; na vjetru, osobito buri izloženijim položajima ipak je bliži alepskom boru nego crnom. Broj dana s vjetrovima jačine 6 po Beauforovoj skali iznosi u M. Lošinju 16, u Puli i Crikvenici 20, u pazinskoj kotlini samo 6, a u Senju čak 98. U području Senja brucijski bor ne bi se mogao dobro oblikovati makar bi imao razmjerno dobar prirast, vjerojatno veći nego crni bor (u Karlobagu nalazila se grupa debelih stabala alepskog bora, ali njihov habitus je bio vrlo izobličen a vitalnost u starijoj dobi slaba). Z a s 1 a n j e n o s t. O količini naslaga soli na tlu i stablima nemamo nikakvih podataka. Ali možemo se poslužiti rezultatima opažanja u priobalnim nalazištima brucijskog bora: Novi Vinodolski, Rovinj, Poreč, Vrsar, Tar, Krk |