DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 13 <-- 13 --> PDF |
padnoj Turskoj, po Pourtet u (1965.), Pinus brutia raste u arealu Carpinus orientalis, Phillyrea media, Paliurus australis, Pistacia lentiscus i Juniperus oxycedrus zajedno s Pinus nigra; godišnja temperatura je viša od 13—14n C, godišnja oborina oko 500—700 mm, minimalne temperature spuste se ispod —13° C. Makar nedovoljni, ovi podaci kad se usporede s podacima iz nalazišta brucijskog bora u našem području, omogućuju da dobijemo razmjerno pouzdane pokazatelje za izbor staništa u koja se može ta četinjača uspješno unositi. PRILAGODLJIVOST U ISTRI I KVARNERU U dobrim klimatskim okolnostima, brucijski bor na većini staništa, čini se, nema posebne zahtjeve na tlo, osobito u eumediteranu. U toplijoj zoni submediterana, na dubljim tlima ima taj bor mnogo veće dimenzije nego crni bor; na siromašnijim i plićim tlima, razlike u debljinama stabala i, pogotovo, u visinama između navedene dvije vrste bora su manje. Na položajima koji imaju SI. 1. Grupa stabala brucijskog bora u Plavoj laguni nedaleko Poreča. U odnosu na Okolinu, kontrastom boja, oblika i sjene ta grupa drveća komponenta je pejzažne arhitekture, osmišljeno učlanjena u ambijent more—obala—kamp; funkcionalno služi turističkoj privredi. Foto: Safar |