DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 12 <-- 12 --> PDF |
UDK 634.0.174.7 BRUCIJSKI BOR (PINUS BRUTIA TEN.) II prilog: Ekološke i ekonomske značajke J. ŠAFAR U prethodnom članku razmotrene su dendrološke značajke i prirodni areal brucijskog bora, zatim njegov umjetni areal na području Hrvatske odnosno nalazišta i makrostaništa po vegetacijskim i visinskim zonama u Istri i Kvarnerskim otocima gdje je najviše rasprostranjen. Utvrđeno je prosječno da se na teritoriju oko sjevernog dijela Jadrana brucijski bor vrlo dobro održava u području vazdazelene vegetacije eumediterana i da je taj bor od svih vrsta autohtonih listača te autohtonih i alohtonih četinjača najbolji za pošumljivanje toplijeg područja listopadne vegetacije submediterana. Sve te konstatacije iznesene su u odnosu na alepski bor i crni bor kojima se u navedenoj primorskoj zoni vegetacije najviše pošumljivalo. Za izbor staništa u sistemskom planiranju pošumljivanja brucijskim borom potrebno je da se potpunije upoznaju njegovi ekološki zahtjevi i biološka svojstva. Zato smo ispitali inozemnu literaturu, koju smo mogli dobiti, i izvršili temeljitija istraživanja u 20—70 godina starim sastojinama u Istri i Kvarneru. Kao i u prethodnom članku tako i u ovom dajemo iz naše studije samo vrlo kratak sažetak rezultata tih radova; sve uglavnom komparativno na crni bor i alepski bor. INOZEMNI PODACI B e ck - M a n n a g e 11 a (1901.) upozoruje da je brucijski bor izvanredno neosjetljiv na sušu, buru i hladnoću, brzo raste, veoma je vrijedan za pošumljivanje priobalnog krša. Rik i i (1943.) ističe odlike tog bora u odnosu na alepski: otpornost suši, vjetru i hladnoći; na Lošinju bolje raste nego druge vrste bora. Po Bouvarelovi m podacima (1950.), u području Libanona brucijski bor je relativno otporan na hladnoću, više nego alepski, dobar je pionir. Po Tschermak u (1950.), u arealu tog bora klima je zimi blaga a ljeti suha; maleni su mu zahtjevi na pedosferu, obilnim četinjakom popravlja tlo. L elou p (1957.) i FAO (1961.) izvještavaju da je brucijski bor srodan alepskom boru, ali ima bolji oblik; raste u krajevima s toplom klimom i beSkišnim ljetima; održava se gotovo na svakom tlu, može se saditi i na siromašnim, erodiranim tlima; može se uspješno unositi u poluaridne krajeve. Po bioklimatskim podacima francuskih pisaca (Pourtet , Tourpi n i R o 1, 1954.), otpornost brucijskog bora na niske temperature je u odnosu na alepski bor veća; u areboretumu Les Barres, za alepski bor je bila kritična temperatura —12´0 C, naprotiv brucijski bor je podnio znatno nižu temperaturu, do —15° C. FAO preporuča taj bor za suzbijanje erozije, za vjetrobrane pojase i pošumljivanje siromašnih suhih tala na zapadnom dijelu Mediterana. Po nalazima u Turskoj, Alemda g (1962.) smatra da je brucijski bor genetski vrlo blizak alepskom boru, ali razvija mnogo bolji oblik debla i veći prirast. U za 10 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 13 <-- 13 --> PDF |
padnoj Turskoj, po Pourtet u (1965.), Pinus brutia raste u arealu Carpinus orientalis, Phillyrea media, Paliurus australis, Pistacia lentiscus i Juniperus oxycedrus zajedno s Pinus nigra; godišnja temperatura je viša od 13—14n C, godišnja oborina oko 500—700 mm, minimalne temperature spuste se ispod —13° C. Makar nedovoljni, ovi podaci kad se usporede s podacima iz nalazišta brucijskog bora u našem području, omogućuju da dobijemo razmjerno pouzdane pokazatelje za izbor staništa u koja se može ta četinjača uspješno unositi. PRILAGODLJIVOST U ISTRI I KVARNERU U dobrim klimatskim okolnostima, brucijski bor na većini staništa, čini se, nema posebne zahtjeve na tlo, osobito u eumediteranu. U toplijoj zoni submediterana, na dubljim tlima ima taj bor mnogo veće dimenzije nego crni bor; na siromašnijim i plićim tlima, razlike u debljinama stabala i, pogotovo, u visinama između navedene dvije vrste bora su manje. Na položajima koji imaju SI. 1. Grupa stabala brucijskog bora u Plavoj laguni nedaleko Poreča. U odnosu na Okolinu, kontrastom boja, oblika i sjene ta grupa drveća komponenta je pejzažne arhitekture, osmišljeno učlanjena u ambijent more—obala—kamp; funkcionalno služi turističkoj privredi. Foto: Safar |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 14 <-- 14 --> PDF |
hladniju klimu i jače vjetrove, ta se četinjača dobro razvija samo u plodnijim tlima. U skeletnim škrapovitim tlima, makar bila prosječno plitka, brucijski bor korijenjem prodire duboko i u stranu, pa na položajima koji odgovaraju njegovim klimatskim zahtjevima dobro se može održati i više prirašćuje nego crni bor, alepski bor i sve vrste mediteranskih listača. Brucijski bor ima gušću krošnju nego alepski i širu nego crni bor, te obilnim četinjakom dobro obogaćuje tlo. Prema tome, u grubom prosjeku pedosfera u kompleksu ekoloških faktora nije graničan ili kritičan faktor za rasprostranjivanje brucijskog bora, nego klima. Po S 1 i e p č e v i će v i m (1960.) i drugim podacima: u eumediteranu manje je vrućih, hladnih i studenih dana, godišnji valovi temperature su spljošteniji, zime blaže i kraće, ljetno mirovanje vegetacije je duže a zimsko kraće nego u submediteranu. Na višim položajima submediterana češći su mrazovi, veći su ekstremi temperature, duže vremena leži snijeg, vegetacijska doba su kraća, pa o tim značajkama klime ovisi mogućnost unošenje termofilnijih vrsta drveća roda Pinus. Prosuđujući po podacima u svjetskom klimadijagram-atlasu (Walter-Li e th, 1964.), u autohtonom arealu brucijskog bora na području Grčke i Male Azije vladaju dugi ljetni periodi relativno suhe klime. U alohtonom arealu te četinjače na području Hrvatske gotovo i nema suhe klime, pa aridnost nije graničan faktor za proširivanje areala brucijskog bora općenito na jadranskom području. Za razmatranje utjecaja faktora klime služili smo se podacima Hidrometeorološkog zavoda Hrvatske koje je pregledno prikazao Bertovi ć za desetgodišnje razdoblje 1948—1957. Temperatura . Prosječna godišnja temperatura ni prosječne temperature u doba vegetacije ne mogu biti kriteriji za proširivanje areala brucijskog bora. Posve jednostavan primjer može to dokazati: Pula i Rovinj imaju srednjake godišnje temperature niže nego Rijeka, Crikvenica i Senj, pa je ipak u okolici navedenih istarskih mjesta razvijena vazdazelena vegetacija, a u Hrvatskom primorju je nema; ljeto je toplije u Senju nego u M. Lošinju, pa ipak naveden otok ima makiju, a Senj je nema. Znači, važni su ekstremi zimskih temperatura. Bez potrebnog komentara, u pril. tabeli dovoljno su jasne razlike ekstrema temperature za područje fitocenoza Orno-Quercetum ilicis (Lošinj i Pula), Carpinetum orientalis croaticum (Crikvenica) i Seslerio-Ostrvetum (Senj i Pazin). Brucijski bor dobro uspijeva u svima navedenim mjestima, osim u Senju gdje vlada jaka bura. Ekstremne temperature <>C Godišnji n. v. Apsolutni Apsolutni Apsolutna prosjek m godišnji godišnji godišnja °C maksimum minimum amplituda M. Lošinj 51 36.3 — 5,0 41,3 15,3 Pula 32 35,7 —102 45,9 14,0 Crikvenica 2 37,2 —13,1 50,3 14,7 Senj 28 39,0 —19,2 58,2 14,8 Pazin 291 37,0 —21,3 58,3 11,4 Kako se razabire iz podataka o apsolutnim godišnjim maksimumima temperature, na području Istre, Hrv. Primorja i Kvarnera ljetni ekstremi nigdje ne prelaze vrijednost 40° C. Te temperature nisu ´kritične za brucijski bor; kad bi i bile, njihov loš utjecaj smanjuje se razmjerno velikom količinom oborina |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 15 <-- 15 --> PDF |
i vlage zraka. Kritični su zimski ekstremi temperature. U okviru naših istraživanja najznačajniji su oni ekstremi koji prelaze vrijednost od —15° C. Takve niske temperature štetne su za održavanje eumediteranskih vrsta flore, prema tome i za one vrste biljaka koje su introducirane iz toplijih regija klime, kao što su maslina, smokva, brucijski bor i, osobito, aleps´ki bor. Naprotiv, crni bor može podnesti i mnogo niže temperature kakve vladaju u području Senja i Jurjeva gdje je crni bor autohton i u Lici gdje se, ripr. u Gospiću, apsolutni minimum temperature spušta sve do —33,5° C a apsolutni maksimum dosegne i do 35,5° C; dakle, gdje ekstremna termička amplituda, može iznositi do 70° C. Usporedimo te podatke s onima o uspijevanju masline. Po podacima koje su dali Marčić (1923.) te Pausiot i Rebour (1961.), srednja godišnja temperatura za uspijevanje masline kreće se oko (12) 15" do 20° C; apsolutni maksimum može biti do oko 40° C, a minimum ne smije pasti ispod —-6° C, kod trajnije temperature oko —7° C ugiba čitavo maslinovo stablo. Ali otpornost i razvitak masline, isto tako i brucijskog bora, ovise i o drugim ekološkim faktorima. Spomenuli smo maslinu jer će nam njen areal služiti kao indikator za utvrđivanje boljih staništa bruci jskog bora. Na temelju ovdje iznesenih i drugih naših, neobjavljenih razmatranja smatramo da se u odnosu na utjecaj ljetnih temperatura brucijski bor može unositi u područje eumediterana i sve do srednjih položaja submediterana. Iz gledišta zimskih, pretproljetnih i kasnoj esenskih temperatura, tom se vrstom bora ne smije pošumljivati u hladnijim položajima submediterana, osobito u onima koji imaju makar i vrlo kratkotrajnu temperaturu oko —20° C, ili višu od ove ali koja je trajnija i češća. Oborina . Prosječna godišnja oborina u sadašnjem umjetnom arealu brucijskog bora na sjevernom jadranskom području iznosi oko 750 do 1500 mm; na primjer, Pula i Rovinj 750 mm, M. Lošinj 940 mm, Rab 1090 mm, Crikvenica 1190 mm, Labin 1370 mm, Rijeka 1420 mm, Lanišće iznad Buzeta u Istri na oko 600 m n. v. oko 1800 mm. Po Pourtetovim podacima (1965.), u zapadnom području Turske brucijski bor uspijeva na staništima koja imaju prosječnu godišnju oborinu 500—700 mm. U velikom dijelu navedenog našeg područja tolika oborina padne u toku vegetaci jskog doba. Prema tome, količina oborine kod nas nije graničan ekološki faktor za uspijevanje brucijskog bora. Isto tako ni relativna vlaga zraka koja iznosi npr. za M. Lošinj 74, Pulu 75, Pazin 78. Eksperti FAO preporučuju unošenje tog bora u aridnija područja. Po indeksima klime (po Langovom kišnom faktoru) u našem području, razvitak i prirašćivanje te četinjače dobri su u semiaridnoj i semihumidnoj klimi. Vjetar . Naša komparativna opažanja pokazala su da je na loše utjecaje vjetra najmanje otporan alepski bor, a najviše crni bor. Brucijski bor je u tom odnosu negdje u sredini; na vjetru, osobito buri izloženijim položajima ipak je bliži alepskom boru nego crnom. Broj dana s vjetrovima jačine 6 po Beauforovoj skali iznosi u M. Lošinju 16, u Puli i Crikvenici 20, u pazinskoj kotlini samo 6, a u Senju čak 98. U području Senja brucijski bor ne bi se mogao dobro oblikovati makar bi imao razmjerno dobar prirast, vjerojatno veći nego crni bor (u Karlobagu nalazila se grupa debelih stabala alepskog bora, ali njihov habitus je bio vrlo izobličen a vitalnost u starijoj dobi slaba). Z a s 1 a n j e n o s t. O količini naslaga soli na tlu i stablima nemamo nikakvih podataka. Ali možemo se poslužiti rezultatima opažanja u priobalnim nalazištima brucijskog bora: Novi Vinodolski, Rovinj, Poreč, Vrsar, Tar, Krk |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 16 <-- 16 --> PDF |
i dr. Nigdje u sastojinama, grupama i na pojedinačnim stablima, osim npr. na uskom priobalnom pojasu kod Rabe a, nismo opazili značajnije loše posljedice utjecaja slane. Dakako, na buri veoma izloženim položajima, kao što su okolica Senja i sjeverni obronci nekih otoka, utjecaj slane može biti fiziološki vrlo štetan. Npr. u okolici predjela Soline na Krku nasuprot Crikvenice, koji je izložen zaslanjenoj buri, dobro raste ne samo 6—10 godišnja kultura brucijskog SI. 2. Sastojina brucijskog bora kod Poreča u Istri. Stadij iskorišćavanja jakim proredama i podmlađivanja po načelu skupinastog gospodarenja. Pojedine grupe mladog naraštaja spojile su se te je u tom stadiju sastojina sada dvoslojna (dvo dobna), privredno dobra i estetski dopadljiva. Foto: Safar bora, nego i starija crna topola (!). Makar, dakle, brucijski bor nije halofit, kao npr. Tamarix sp. ili Atriplex halimus, ta se četinjača može unositi na priobalna zemljišta koja nisu mnogo izložena buri. Zaključci . U Istri, Kvarneru i Hrv. primorju Pinus brutia je u eumediteranu i toplijem dijelu submediterana prosječno otporan vrućini, suši, hladnoći i vjetrovima. Može uspijevati u semiaridnoj i semihumidnoj klimi. Prilagođuje se gotovo svima tipovima tla; održava se i na mineralno siromašnijima ako nisu suvislo plitka; u. dovoljnoj vlazi zraka podnosi i suhija tla; obilnim četinjakom popravlja pedosieru. Snažno se razvija na položajima prosječno od |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 17 <-- 17 --> PDF |
mora do oko 300 m n. v., na boljim tiima i zaštićenijim položajima i do oko 350 (400) m; na većim visinama održavanje i proizvodnost tog bora su problematični. Ima dobar prirast u dubljim, rahlim tlima i u skeletoidnim. Strmine nisu graničan činilac rasprostranjenja. Na ekstremne temperature veoma je prilagodljiv u eumediteranu i u toplijoj podzoni submediterana; ekstremno visoke temperature nisu graničan faktor za njegov razvitak, već ekstremno niske; taj bor u navedenom sjevernom jadranskom području ne smanjuje vitalnost ni ´kod kratkotrajne temperature do —21° C ako su drugi ekološki faktori za nj povoljni. Male količine oborina i suše nisu kritičan faktor; ni vjetar u eumediteranu i nižoj podzoni submediterana gdje nema jake bure. Zaslanjenost zraka i tla ne utječu štetno na rast brucijskog bora, osim na položajima izloženima jakoj buri. U hladnijoj podzoni submediterana, odnosno na graničnom dijelu areala Carpinus orientalis i Ostrya carpinifolia, brucijski bor ima dobar rast i prirast na boljim tlima, prisojnijim i zaštićenijim položajima; na višim položajima areala crnog graba taj bor bi, što se tiče klime u doba vegetacije, mogao dobro uspijevati, možda bolje nego crni bor, ali zimske hladnoće i mrazovi ovdje su kritičan odn. graničan faktor njegovog rasprostranjenja. PROIZVODNOST Već samim opažanjem može se jasno razabrati da brucijski bor na ekološki mu prikladnim staništima razvija prosječno veće dimenzije nego njegov najbliži srodnik alepski bor i mnogo veće nego crni bor. U vezi s time izvršili smo metodička komparativna istraživanja ovih elemenata: debljina, visina, pravost, rašljavost, ekscentričnost i čistota debla, kakvoće stabala, vitalnosti i dr. uglavnom u mješovitim kulturama navedenih vrsta roda Pinus. Taj je rad obavljen na 26 nalazišta tih borova starih oko 20—70 godina, u različitim staništima od mora do oko 350 (600) m n. v., u predjelima: 0—50 m n. v. Plava laguna, Monte Mulin, Cikat, Vidal, Vankanela, Kastanjija, park Novi Vinodolski, Dražice, Supeška; 50—200 m n. v. Busoler, Prohaska, Strped, Tarska vala, Most Rabac, Barbanska stran, Plominska stran, Gradec; 200—350 m n. v. Mali Golji, Kranjci, Violski brijeg, Tuliševica, Lucija, Kamušov brijeg, Previs; 350—600 m n. v. Veli Vrh i Lanišče. Zbog nemogućnosti da se objave opširni opisi staništa i sastojina, brojčani podaci, njihove analize i rezultati po pojedinim nalazištima, ovdje dajemo samo zaključk e iz tih istraživanja. U eumediteranu, debljine i visine stabala brucijskog bora prosječno su nešto veće nego alepskog bora, kakvoća stabala je bolja; obje te vrste bora proizvodno su mnogo bolje nego crni bor. U prelaznoj i priobalnoj submediteranskoj podzoni brucijski bor je proizvodno mnogo bolji nego alepski bor i crni bor koji je uglavnom subdominantan. U najvišim položajima zajednice Carpinetum orientalis na dubljim tlima, prisojnim i zaštićenijim položajima brucijski bor razvija veću proizvodnost nego crni bor; na lošijim tlima i buri izloženijim položajima iste zajednice taj bor, unatoč razmjerno velikom prirastu, kvalitativno je lošiji nego crni bor. U najtoplijoj podzoni zajednice Seslerio- Ostryetum, tj. uz granicu fitocenoze Carpinetum orientalis, brucijski bor ima veće debljine nego crni bor ali podjednake ili nešto veće visine, kakvoća stabala mu je, osobito na izloženijim položajima, manja nego crnom boru, isto tako i vitalnost. U manje toploj podzoni zajednice crnog graba brucijski bor razvija ponegdje veće debljine nego crni bor, ali kakvoća stabala i pogotovo vitalnost su manji nego crnom boru. Borov četnjak manje napada brucijski |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 18 <-- 18 --> PDF |
bor nego crni bor, pa se taj utjecaj odrazuje u razlici prirasta i u estetskom izgledu stabla. Opažanja izvršena u navedenim i drugim sastojinama i skupinama brucijskog bora, iz gledišta mogućnosti i načina podmlađivanja, dovela su do ovih zaključaka: prirodno obnavljanje može se uspješno provoditi u eumediteranu SI. 3. Značajan genotip mladog brucijskog bora u predjelu Prohaska kod Rabca u Istri: ´krošnja vrlo gusta, gotovo neprozirna, široka, tamnozelena, valovitog oblika. Stabala slične forme ima i drugdje, npr. u parku V. Lošinja. Takve jedinke trebalo bi genetički izlučiti i razmnožiti za potrebe turističke privrede. Foto: šafar i toplijoj podzoni submediterana na plodnijim tlima; sklop krošanja treba da je progaljen; obilniji se podmladak pojavljuje nakon spaljivanja mrtve organske tvari i prizemnog rašća. Brucijski bor može u doba neodraslog podmlatka podnositi postranu i difuznu sjenu, a kasnije zahtijeva otvorenije prostore; dakle heliofit je; čini se da više podnosi sjenu nego alepski bor i manje nego crni bor. U podmlađivanju i iskorištavanju odraslih sastojina najracionalniji je postupak skupinasto gospodarenje, tj. postepeno sve jače prorede, stvaranje i njegovanje mladog naraštaja u grupama koje se planski proširuju u skupine i spajaju. U mješovitim sastojinama s alepskim borom brucijski bor je konkurentski unekoliko jači, osobito u submediteranu. U mješovitim sastojinama sa 16 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 19 <-- 19 --> PDF |
crnim borom u svima zonama submediterana od mora do najgornje granice zajednice Carpinetum orientalis brucijski bor je konkurentski prosječno jači i potiskuje crni bor; što je staništa bolje, crni bor je više subdominantan. PRIVREDNO ZNAČENJE Istraživanja o dimenzijama i kakvoći stabala brucijskog bora u odnosu na crni i alepski bor pokazala su da se unošenjem brucijskog bora na odgovarajuća staništa može mnogo povećati prihod. Prihodna vrijednost takvih sastojina može biti dvojaka a i dvostruka: proizvodnja drvne sirovine i turističko iskorišćavanje. Šumoprivreda . Velika potražnja za drvom četinjača, općenito i osobito u Jugoslaviji, nameće zadatak da se što racionalnijim postupcima povećava omjer igličavih vrsta drveća. Površina njihovih sastojina na jadranskom području je vrlo mlena a potražnja za drvom četinjača je velika, osobito na otocima na koje je prevoz vrlo skup. Na području Istre i Kvarnera, u Dalmaciji i na dalmatinskim otocima ima dobrih staništa za uspješnu proizvodnju navedene drvne sirovine. Brucijski bor (i primorski u eumediteranu i korzički na višim položajima submediterana) na determiniranim staništima može stvarati vjerojatno podjednak prirast kao smrča u njenim autohtonim Piceetumima Dinarida. Prihod se može povećati na nekim staništima: konsocijacijom brucijskog bora s topolama koje brže rastu, imaju rijedak sklop i pliće zakorijenjivanje, osnivanjem dvoslojnih sastojina, jer se te dvije vrste drveća međusobno dobro podnose; kad se odrasla topolova stabla posijeku, njihovo trulo korjenje još više rahli tlo, pa će bor bolje prirašćivati. Turizam . Sve brži razvitak turističke privrede u čitavom svijetu zahtijeva da se ubrzano grade objekti za smještaj sve većeg broja turista. Tako i u Jugoslaviji, pogotovo na jadranskom priobalnom području koje uz naselja, saobraćajnice, plaže, vidikovce i dr. nema dovoljno šumskog zelenila. Danas, kad se brzo razvija turizam na kotačima, turizam nomadskog tipa, na tom području nema dovoljno skloništa ni za automobile, ni za šatore, ni za komfornije kampove. Postojeće priobalne šumske sastojine previše su opterećene turističkom eksploatacijom (do 800 osoba i 250 kola po ha, umjesto oko 250 osoba i 100 kola), oštećuju se, zbog zbijanja tlo je sve manje strukturno, često ih oštećuju i uništavaju požari. Treba dakle osnivati nove tzv. turističke šume od vrsta drveća bržeg rasta, široke, lijepe i gušće krošnje kakvu ima brucijski bor. S obzirom na promjer njegove krošnie, nije potreban velik broj stabala po jedinici površine: na boljim staništima oko 600—1000 stabala po ha. Promjer krošnje tog bora starog oko 10—20 godina iznosi prosječno 3,5—5 m, te horizontalna projekcija 600 krošanja zasjenjuje oko 7.000—9.000 m2 površine zemljišta. Na području Istre i Kvarnera ima svojta brucijskog bora koje imaju vrlo guste, veoma široke i osobito lijepe krošnje, pa bi se genetičkom selekcijom mogli iz populacije izlučiti i hibridizacijom oplemeniti biotipovi specijalno za potrebe turističke privrede. Može se izvršiti i konsocijacija s topolama. BIOEKOLOŠKI POKAZATELJI ZA PROŠIRIVANJE AREALA Rezultati istraživanja izneseni sažeto u prvom članku i u ovom za područje Istre, Kvarnera i Hrv. primorja dovode do zaključka da se brucijski bor može unositi na staništa na kojima se crni i alepski bor nedovoljno razvijaju. Brucijski bor, razmatrajući u širokoj prosječnosti, može se uspješno introducirati |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 20 <-- 20 --> PDF |
na ovakva staništa (treba uvažiti sve pokazaetlje, skupno) u jadranskom po dručju: Po visinskim zonama :od morske obale do oko 250 (300) m n. v., na boljim staništima do 350 (400) m. n. v. Po klimatskim zonama: područje eumediterana i topliji položaji submediterana (na staništima bez jake bure). Po pedosfersk´m značajkama: u eumediteranu i najnižim položajima submediterana na gotovo svim tlima, u višim zonama toplijeg submediterana na plodnijim tlima. Po ve getacijskim zonama: Orno-Quercetum ilicis, Orno-Cocciferetum, Carpinetum orientalis i granični dijelovi prema Seslerio-Ostryetum. Po biljnim indikato rima: areal vazdazelenih vrsta dendroflore, areal masline i smokve, areal Smi lax aspera, Asparagus acutifollius, Phillyrea sp., Pistacia sp. LITERATURA Alem dag, S.: Razvitak, proizvodnja i uređivanje šuma Pinus brutia Ten, Ankara, 1962. (recenzija u Revue forestiere francaise, 1964.). A n d o n o v sk i, A.: Za edna grupa stebla od Pinus brutia Ten. vo parkot na Zemjodelsko- šumarskiot fakultet Skopje, Šumarski pregled, 1965. B eck-M annage t ta, G.: Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder, Leipzig, 1961. B ertović , S.: Meteorološki podaci iz razdoblja 1948—1957. Obavijesti Instituta za šum. i lov. istraž. u Zagrebu. Bertović , S.: Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj (rukopis). Boudy , P.: Economie forestiere Nord-Africaine, Paris, 1950. Bo u v areal , P.: Les principales essences forestiere du Liban. Revue for. franchise, 1950. Debasac , E. F.: Le pin Corsicio de Corse dans son aire naturelle, Revue for. franchise, 1964. E m, H.: Za vidot Pinus brutia Ten. i možnostite toj da se odgleduva vo NR Makedonija. Šumarski pregled, 1960. Fiori , A.: Pinus brutia Tenove, L´ Alpe, 1931. Garcia , S.: Repoplation ornamental en las proximidades de las carreteras, Monies, Madrid, 1964. Golub ovi ć, M. i Meštrovie, Š.: Turistička renta kao funkcija šumskih sastojina uz Jadransko more i magistralu, Šum. list, 1966. Hempel , G.-W i 1 h e 1 m, K.: Die Bäume und Sträucher des Waldes I, Wien, 1889. Horvatić , S.: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrv. primorja, Prirodoslovna istraživanja, Knjiga 33, Acta biologica II., Zagreb, 1963. Jovančević , M.: O brzini rasta i potrebi proširivanja mediteranskih borova na južnodalmatinskom kopnu, šumarstvo, 1957. Kotoulas , D.: Les plantations de Pinus brutia dans les bassins versants en Grece, Sous-commission de cord, des questions for. mediter. »Silva Mediteranea« u. 9-eme Session Athenes, 1965. Leloup , M.: Tres planting practices for arid areas, Rome, 1957. Marčić , M.: Uzgoj maslina na istočnim obalama Jadrana. Split, 1923. N a h a 1, L: Le pin d´ Alep (Pinus halepensis Mill.), Etude taxonomique, phytogeoigrafique, ecologique e silvicole. Annales de l´Ecole nationalle des eaux et forets et de la Station de recher. et exper., Nancy, 1962. Pa nov, A.: Alepski i brutijski bor, Šumarski list, 1957. Pausiot, F. P. and Re b our, H.: Improvement in olive cultivation, FAO, Rome, 1961. Podhorsky , J.: Die korsische Kiefer (Pinus laricio v. Poiretiana). Schweiz. Z. f. Forstwesen, 1921. Pourtet , J.: Quelques aspects de la vegetation forestiere en Turque occidentale. Revue for. franchise, 1965. R i k 1 i, M.: Das Pflanzenkleid der Mittelmeerländer, Bern, 1943. R o 1, R., Pourtet , J., T u r p i n, P.: Cataloque des expeces cultivees dans 1´ Arboretum des Barees, Annales de 1´ Ecole nation, des eaux et forets, 1954. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 21 <-- 21 --> PDF |
S a f a r o v, I. C: Eljdarskaja sosna (Pinus eldarica Medw.), biologičesko-ekologi českaja osobenost, Izvestija visših učebnih zavedenu, Arhangelsk, 1965. S e 1 i k, M.: Pinus brutia in der Türkei, Forstwiss. Cntrblatt, 1959. Simunović , M.: Melioracija degradirane makije resurekcijom i sjetvom alep skog bora nakon priprema tla požarom, Šumarstvo, 1956. S 1 i e p č e v i ć, A.: Klima otoka Raba, Hidrometeorološki zavod, NRH, Zagreb, 1960. Šafar , I : Problemi proizvodnosti kultura u submediteranskoj zoni, Šum. list. 1962. Š a f a r, J.: Problemi proizvodnosti panjača u eumediteranskoj zoni, Šum. list, 1962. Šafar , J.: Problem morfoloških, ekoloških i ekonomskih karakteristika brucij skog bora, Bilten Posl. udruž. šum.-privr. organizacija, Zagreb, 1964. Šafar , J.: Dendrološke karakteristike brucijsikog bora, Hortikultura, Split, 1968. Šafar , J.: Aktualnost i problemi pošumljivanja primorskog krša, Šum. list, 1968. T k a 1 č i ć, B., Šafar, J. i M a r i č i č, R.: O ekonomičnosti turističkih šuma na jadranskom području, Šum list, 1965. Tscherm a k, Waldbau, Wien, 1950. Walter, H.-Lieth, H.: Klimadiagramm-Weltatlas, Jena, 1964. BRUTIAN PINE (Pinus brutia Ten.) ECOLOGIC AND ECONOMIC CHARACTERS Summary In Yugoslavia, Brutian Pine was spread artificially, mainly in the northern part of the Adriatic region (peninsula of Istria, Kvarner islands) where about 40 major stands aged 20—70 years are found, and as many smaller and younger ones. Ecological characters. In the Eumediterranean region and in the warmer part of the sub-Mediterranean region Brutian Pine is a heat tolerant, drought-resistant and windfirm species. It is adaptable to almost all soil types, tolerates soils poor in mineral nutrients and drier soils if not continuously shallow; its abundant needle litter improves the soil. On sites above 350 (400) m the cultivation and productivity of this Pine species are problematic especially on more exposed slopes and poorer soils. It thrives in semiarid and semihumid climates. In the Eumediterranean region and in the warmer part of the sub-Mediterranean region it is very adaptable to the influences of temperature extremes. Extremely high temperatures are not critical, but extremely low ones are. However, the vitality of Brutian Pine in Istria does not decrease significanthy under shorttime temperatures up to about —21° C if other ecological factors favour it. In the border belt between Carpinetum orientalis and Seslerio-jOstryetum its development is good on better soils and on sunny and more sheltered sites. On higher and more exposed sites, because of winter cold and frosts, Brutian Pine exhibits poor vitality. The amount of rainfall does not represent a critical factor. Nor are critical the winds in the Eumediterranean and lower sub-Mediterranean zones, nor the salinity of the air except the sites which are much exposed to strong northerly winds called »bura«. According to its ecological requirements Brutian Pine is somewhere between Aleppo Pine and Austrian Pine. Regeneration and development. On better sites natural regeneration is good if the canopy of the mother stand is more strongly opened, and especially if dead organic matter and low growth are burnt. The young reproduction tolerates a diffuse shading but at the age of grown-up reproduction, and, especially at the sapling stage, the canopy should be opened. According to these observations in mixed stands Brutian Pine tolerates shading better than Aleppo Pine but less well than Austrian Pine. In the more grown-up stands most rational is the group system of regeneration, i. e. the ever increasing heavy thinnings, the establishment of new reproduction in groups which are intentionally enlarged and integrated. In mixed stands with Aleppo Pine, Brutian Pine is somewhat more vigorous in competition especially in the sub-Mediterranean area. In mixed stands with Austrian Pine Brutian Pine, thanks to its higher growth rate and widerspreading crown, generally supresses Austrian Pine in all altitudinal zones from the sea to the upper limit of Carpinetum orientalis. The better the site the more subdominant the position of Austrian Pine. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Productive capacity. In the Eumediterranean area the diameters b. h. and heights of Brutian Pine trees are on an average greater than in Aleppo Pine, and their quality is much ´better; with respect to the growth production both the mentioned Pine species outyield Austrian Pine. In the area of Carpinetum orientalis Brutian Pine develops more rapidly and better than Aleppo and Austrian Pines. On good sites of the lower limit of Seslerio-Ostryetum Brutian Pine still remains in good condition; even in less good localities its dimensions are slightly greater than in Austrian Pine, but its stem quality and vitality are worse. Brutian Pine is less exposed to attacks of the Pine Processionary Moth (Thaumetopoea pityocampa Schiff.) than Austrian Pine. Economic significance. Owing to its higher growth rate, good stem quality and good ecological adaptability under good environmental conditions of the mentioned vegetation zones, Brutian Pine is more valuable from the economic standpoint than Aleppo and Austrian Pines. Owing to its wide-spreading, dense, dark-coloured and well-formed crown Brutian Pine is very suitable for a rational establishment of the so-called tourist forests (camping, beaches, seaside resorts, etc.) especially if through selection convenient biotypes are raised. Bioecological criteria for the expansion of the area. In the northern region of the Yugoslav part of the Adriatic Brutian Pine can successfully be introduced into these localities (if all factors are taken into consideration): a) by altitudinal zones — from the sea-shore up to about 250 (300) m, and on better sites up to about 350 (400) m, b) by climatic zones — in the Eumediterranean area and the warmer part of the sub-Mediterranean area (sites not exposed to strong northerly winds), c) according to the pedosphere — in the Eumediterranean and lower sub^Mediterranean areas into all deeper soils, in the upper zones of the warmer sub-Mediterranean area into the more fertile soils, d) by vegetation zones — into the associations Orno-Quercetum ilicis, Orno-Cocciferetum, Carpinetum orientalis, Castanetum quarnaricum and Seslerio-Ostryetum carpinetosum orientalis, e) according to plant indicators — into the natural and artificial areas of Olea europaea and Ficus carica, Smilax aspera, Asparagus acutifolius (god vitality and frequency), Phillyrea sp. and Pistacia sp. |