DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 12 <-- 12 --> PDF |
UDK 634.0.174.7 BRUCIJSKI BOR (PINUS BRUTIA TEN.) II prilog: Ekološke i ekonomske značajke J. ŠAFAR U prethodnom članku razmotrene su dendrološke značajke i prirodni areal brucijskog bora, zatim njegov umjetni areal na području Hrvatske odnosno nalazišta i makrostaništa po vegetacijskim i visinskim zonama u Istri i Kvarnerskim otocima gdje je najviše rasprostranjen. Utvrđeno je prosječno da se na teritoriju oko sjevernog dijela Jadrana brucijski bor vrlo dobro održava u području vazdazelene vegetacije eumediterana i da je taj bor od svih vrsta autohtonih listača te autohtonih i alohtonih četinjača najbolji za pošumljivanje toplijeg područja listopadne vegetacije submediterana. Sve te konstatacije iznesene su u odnosu na alepski bor i crni bor kojima se u navedenoj primorskoj zoni vegetacije najviše pošumljivalo. Za izbor staništa u sistemskom planiranju pošumljivanja brucijskim borom potrebno je da se potpunije upoznaju njegovi ekološki zahtjevi i biološka svojstva. Zato smo ispitali inozemnu literaturu, koju smo mogli dobiti, i izvršili temeljitija istraživanja u 20—70 godina starim sastojinama u Istri i Kvarneru. Kao i u prethodnom članku tako i u ovom dajemo iz naše studije samo vrlo kratak sažetak rezultata tih radova; sve uglavnom komparativno na crni bor i alepski bor. INOZEMNI PODACI B e ck - M a n n a g e 11 a (1901.) upozoruje da je brucijski bor izvanredno neosjetljiv na sušu, buru i hladnoću, brzo raste, veoma je vrijedan za pošumljivanje priobalnog krša. Rik i i (1943.) ističe odlike tog bora u odnosu na alepski: otpornost suši, vjetru i hladnoći; na Lošinju bolje raste nego druge vrste bora. Po Bouvarelovi m podacima (1950.), u području Libanona brucijski bor je relativno otporan na hladnoću, više nego alepski, dobar je pionir. Po Tschermak u (1950.), u arealu tog bora klima je zimi blaga a ljeti suha; maleni su mu zahtjevi na pedosferu, obilnim četinjakom popravlja tlo. L elou p (1957.) i FAO (1961.) izvještavaju da je brucijski bor srodan alepskom boru, ali ima bolji oblik; raste u krajevima s toplom klimom i beSkišnim ljetima; održava se gotovo na svakom tlu, može se saditi i na siromašnim, erodiranim tlima; može se uspješno unositi u poluaridne krajeve. Po bioklimatskim podacima francuskih pisaca (Pourtet , Tourpi n i R o 1, 1954.), otpornost brucijskog bora na niske temperature je u odnosu na alepski bor veća; u areboretumu Les Barres, za alepski bor je bila kritična temperatura —12´0 C, naprotiv brucijski bor je podnio znatno nižu temperaturu, do —15° C. FAO preporuča taj bor za suzbijanje erozije, za vjetrobrane pojase i pošumljivanje siromašnih suhih tala na zapadnom dijelu Mediterana. Po nalazima u Turskoj, Alemda g (1962.) smatra da je brucijski bor genetski vrlo blizak alepskom boru, ali razvija mnogo bolji oblik debla i veći prirast. U za 10 |