DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 10 <-- 10 --> PDF |
RASPROSTRANJENOST PO ELEVACIJI Prosuđujući kompleksno po gruboj prosječnosti makrostaništa, tj. neovisno o različitosti mikrostaništa, na području Istre brucijski bor, u odnosu na alepski i crni bor, kvantitativno i kvalitativno je u navedenim nadmorskim visinama ovakav: do 100 m bolji nego alepski bor, mnogo bolji nego crni bor 100—200 m mnogo bolji nego crni bor i sve autohtone listače 200—300 m na dobrim sastavima pedosfere, bolji nego crni bor 300—400 m na dobrim tlima i položajima, bolji nego crni bor 400—500 m prirast veći nego crnog bora, a vitalnost slabija 500—600 m prirast veći do isti, a vitalnost je vrlo slaba Održavanje brucijskog bora u Istri i Kvarneru na nadmorskim visinama iznad 400 m je veoma problematično. U zaštićenijim položajima na 300—400 m n. v. taj bor dobro uspijeva uglavnom na plodnijim tlima. Od obale do 300 m n. v. ta se četinjača razmjerno vrlo dobro razvija, osim na plitkim tlima i buri vrlo izloženim položajima. Iz gledišta utjecaja kompleksa klimatskih faktora, ta se četinjača može pouzdano unositi prosječno na staništa do 100 (200) m n. v. Podrobnije podatke o reaktivnosti odn. adaptivnosti brucijskog bora na staništa iznest ćemo kasnije na temelju analize činilaca klime. Na južnijim područjima našeg dijela Mediterana (Dalmacija i Crnogorsko primorje), gdje su zone eumediterana i toplijeg submediterana mnogo šire i zauzimaju veće nadmorske visine, mogućnosti za proširivanje brucijskog bora su mnogo veće. U Makedoniji (po Emu, 1960.) može se brucijskim borom pošumljivati u području zajednica Coccifereto-Carpinetum i Carpinetum Orientalis phillyreßtum, uz Ohriđsko jezero, vjerojatno i drugdje, u području Carpinetum orientalis pistacietosum. ZAKLJUČCI Na našem području Sredozemlja pošumljivalo se uglavnom crnim i alepskim borom, vrlo malo primorskim borom, neznatno drugim vrstama četinjača i listačama. Na temelju istraživanja brucijskog bora u području Hrvatske mogu se za njegov areal, makrostaništa i svojstvenosti, u odnosu na crni i alepski bor, dati uglavnom ovi zaključci: 1. Unatoč sličnosti s alepskim borom, brucijski bor je determinirana vrsta drveća, odnosno skupni species. Zbog velike međusobne srodnosti, te dvije vrste bora imaju mnogo različitih križanaca. Brucijski bor razvio je razne svojte, od kojih neke mogu biti dobre za potrebe šumske privrede a druge (iz gledišta oblika, gustoće, širine i boje krošnje) za osnivanje tzv. turističkih šuma. 2. Prirodan areal brucijskog bora na Mediteranu je na istoku, srodnog mu alepskog bora najviše na zapadu, a crnog bora na sjeveru. U Jugoslaviji brucijski bor je umjetno rasprostranjen; najviše na području Hrvatske, uglavnom u Istri i Kvarneru. 3. Sastojine, grupe i pojedinačna stabla u Istri, Hrv. primorju i kvarnerskim otocima stari su do oko 70 godina. Nalaze se u eumediteranu i toplijoj zoni submediterana. Najznačajnija vegetacijska zona za održavanje, razvitak i prirast te četinjače je Carpinetum oriientalis craaticum, gdje je mala proizvod |