DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 48 <-- 48 --> PDF |
4.3. nerazvijenost oblika koncentracije sredstava (i kadrova) u našoj praksi; 4.4. nedostatak kompleksne standardizacije; 4.5. nema u šumarstvu ni one više faze usavršavanja proizvodnje (ili je moguća samo u neznatnim razmjerama) — specijalizacije proizvodnje, koju karakterizira podizanje kvalitete proizvoda i produktivnosti rada, te sniženje troškova proizvodnje. Specijalizacija obuhvaća ne samo proizvodnju, već i oruđa za rad i čovjeka i ona je najveće dostignute u oblasti povećanja ekonomske efikasnosti privređivanja koje priželjkuje svaki proizvođač; 4.6. pošto ne postoji specijalizacija proizvodnje u matičnim šumskim djelatnostima — nema ni njene posljedice: serijske proizvodnje — što je inače primarni zadatak privrede tamo, gdje je to moguće; 4.7. ne postoji (ili postoji u vrlo ograničenim slučajevima) ni ona još viša razvojna faza — tipizacija tehnoloških nrocesa — koja pojednostavnjuje tehnološke postupke, smanjuje njihov broj, propisuje način rada, specijalizira ljude itd.; 4.8. nema vlastitih iskustava u dugoročnom poslovnom povezivanju sadašnjih šumskih gospodarstava sa transportinm, građevinskim i trgovačkim poduzećima, što otežava potpuniju privrednu integraciju; 4.9. nisu dovoljno uhodani putevi za rješavanje nekih pitanja i u međunarodnim okvirima; 4.10. ne postoji granska metodologija utvrđivanja ekonomske efikasnosti kanitalnih (investicionih) ulaganja. Tai nedostatak je velika smetnja za ispravno funkcioniranje utvrđenih unutrašnjih ekonomskih odnosa, posebno za utvrđivanje ekonomskog prioriteta investicionog ulaganja u raznim internim organizacionim jedinicama (interna banka — interni natječaj); 4.11. nema egzaktne metode za relativno objektivno ujednačavanje uvjeta privređivanja u startu; 4.12. postoji u praksi i protivriječnost između funkcioniranja komunalnog sistema i čvršćih povezivanja privrednih organizacija sa raznih komuna; 4.13. integraciju otežava i prividna protivriječnost između decentralizacije; 4T4. kočnica integracionim kretaniima u šumarstvu jeste i ukorijenjenost navika kod dobrog dijela rukovodilaca, stručnjaka, pa i jednog dijela neposrednih proizvođača, a privredna integracija nužno zahtijeva opću preorijentaciju u načinu i stilu rada, u tehnologiji, a i druge promjene; 4.15. otežavajući faktori su i neke sistemske mjere i njihova neprilagođenost specifičnostima privređivanja u šumarstvu. Tek ojačani, odnosno integrirani, moći ćemo izrađivati ozbiljne i atraktivne programe razvoja (povezano sa drvnom industrijom i drugim interesantnim poslovnim partnerima) i pomoću tih programa zahtijevati da se instrumentarij ekonomske politike prilagoćtava i potrebama razvoja šumarstva i drvne industrije; 4.16. problem motiviranja proizvođača riješen je samo kratkoročnom materijalnom stimulacijom (da postigne maksimalne efekte u dalom trenutku), ali ne i stvaranjem uvjeta za trajno postizanie takvih efekata, što je posebno značajno za gospodarenje šumama (svi šumsko kulturni radovi) i 4.17. na kraju, u vezi sa navedenim problemima, treba naglasiti da različita nitanja, vezana uz integraciju šumarstva SRH, nalaze svoja optimalna rješenja na različitim nivoima. To zahtijeva kategorizaciju ekonomskih, tehničkih, organizacionih i drugih problema integracije u šumarstvu SRri prema nivoima na kojima se nalaze njihova optimalna neženja (radna jedinica, sadašnje šumsko gospodarstvo, novo poduzeće, komuna, regija, republika, federacija, međunarodni okviri). Da je ova kategorizacija provedena — integracija odozdo samoupravnim dogovaranjem tekla bi brže i kvalitetnije. 5. ZAKLJUČCI I PRIJEDLOZI 5.1. Integracija je objektivna nužnost razvitka proizvodnih snaga i odnosa. Zato ozbiljno pristupiti izradi što realnijih programa razvoja i u njihovom sklopu i projekata integracije šumarstva i u dogovorenom roku (najkasnije do 31. 12. 1969.) formirati nova poduzeća i početi sa ostvarivanjem ciljeva integraciie5.2. da bi se posao oko integracije što uspješnije odvijao, treba obavezno probleme privređivanja tako sistematizirati da se svaki rješava na onom organizacionom nivou, gdje se može optimalno riješiti (kako ne bi svi radili na svemu), vode," i računa o svim organizacionim nivoima — od najnižih u sadašnjim šumskim gospodarstvima do međunarodnih. U tu svrhu formirati odgovarajuću stalnu radnu ekipu (komisiju) na republičkom nivou, čiji bi sastav bio raznorodne stručnosti (šumarske, ekonomske, pravne, or |