DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 20     <-- 20 -->        PDF

lici Jastrebarskog i drugdje (Ćerelije—Slatinski Drenovac). Na lokalitetimia, na
kojima dominira nepovoljna mokra faza, čak i minimalni agrotehnički zahvati
mogu pridonijeti boljem uspijevanju kultura. Izbor vrstla četinjača za sadnju
znatno je sužen. Budućim istraživanjima trebalo bi obuhvatiti višegodišnja stacionarna
opažanja radi dobivanja određenije predodžbe o reagiranju pojedine
vrste na specifične pedoekološke uvjete pseudogleja. Utjecaj čiste sječe na intenziviranje
procesa pseudooglejavanja sa popratnim posijdicama na pošumljavanje
također zaslužuju pažnju prilikom daljnjih istraživanja.


3.
Područje na kompleksu jezerskih sedimenata mlađeg neogena sjeverne
Hrvatske
Mrežasti reljef izdvojenih gora i brda međurječja između Kupe, Save i
Drave pokriven je djelomično ili potpuno sa mlađim geološkim naslagama neogene
starosti. Gotovo posve je pokrivena Dilj-gora, Novsko brdo, Slatinsko prigorje,
Hrvatsko zagorje, Vukomeričke gorice te sjeverni dio Banije i veći dio
Međimurja´. Djelomično su pokriveni obronci Požeške gore, Psunja, Papuka,
Moslavačke gore, Kalnika, Medvedenice, Plešivice i Žumberka.


U vertikalnom smislu neogene naslage u načelu se izdižu poviše pleistocenskih
terasa. Dobra stratigrafska rasčlanjenost neogena u sjevernoj Hrvatskoj
omogućuje razlikovanje čitavog niza miocenskih i pliocenskih faciesa.


Naša četverogodišnja istraživanja osobito podrobno su obuhvatila Dilj goru
i njezine obronke na površini od oko 1000 ha. Mnoštvo prikupljenih podataka
pedološkog značenja omogućilo je uvid u prirodnu sukcesiju tala na karbonatnim
neogenim naslagama. Prema Ožegoviću (1955) i Jagačić T. (1958) na području
Dilj gore neogen je raščlanjen na slijedeće facijese niže poredane prema starosti,
a donekle i prema vertikalnom smještaju idući od vrha Dilj a prema podnožju:


%
CaCOs


prema Ši


kić i Mutić


(1964)



mjestimice torton (liototamnijski vapnenac) 94,94%

sarmat (sivo-žućkasti tanko uslojeni lapori) 88,30%

prevalencijenezijski facijes (pločasti bijeli lapori) 74,45%

albihi facijes (sivi, sivo-plavi i pločasti lapori) 68,90%

romboidea facijes (pijesci, vapnene konkrecije, vezani sedimenti)
pijesci 14,42%
vap. konkr. 72,34%
Specifična svojstva matične, pretežno laporne, podloge presudno su se odrazila
na tvorbu genetsko evolucione serije tala.


Za potrebe praktične šumarske klasifikacije izvršeno je detaljnije izlučivanje
pojedinih evolucionih stadija međusobno diferentnih po ekološkim osobinama:



laporni sirozem

karbonatna rendzina na laporu (plitka, srednje duboka i duboka)

duboka posmeđena izlužena laporna rendzina (ogajnjačena)

lesivirano tlo na laporu
Laporni sirozem rijetko se susreće pod šumskom vegetacijom. Obično su to
razgoljeni hrptovi.


326