DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 19 <-- 19 --> PDF |
U istočnoj zoni jlavljaju se pretežno lesivirana tla, lesivirana pseudooglejena i slabije razvijeni pseudogleji, dok u zapadnoj dominiraju normalno (jako) razvijeni pseudogleji (Janeković, 1967.). Cesto velika fiziološki aktivna dubina tla, zatim beskarbonatnost matične podloge čini ove znatne šumske površine vrlo interesantnim za šumsko-uzgojne zahvate očetinjavanja. Istraživanja se usredotočuju na proučavanje vodnozračnog režima tla kao najčešćeg ograničavajućeg faktora uspijevanja vrsta četinjača na tom području. Istočn a zona . Lesivirana, lesivirana pseudooglejena tla te slabije razvijeni pseudogleji predstavljaju pogodnu edafsku sredinu za uspijevanje većine vrsta četinjača. Pravilan izbor mikro-mezo reljefne pozicije ia sadnju pojedine vrste četinjača predstavlja osnovnu brigu uzgajivača, jer se paralelno s reljefom značajno mijenjaju vodno-zračno-toplotne osobine ovih tala, odnosno smjenjuju se ekološke varijante poejdinog tipa tla. Neke posebne agrotehničke mjere prilikom izvođenja radova na pošumljavanju uglavnom nisu potrebne, te se primjenjuje uobičajena sadnja biljaka u jame. Od meliorativnih mjera treba svakako predvidjeti startnu gnojidbu i prihranjivanje mineralnim gnojivima, pretežno fosfornim i dušičnim. Najpovoljnija tehnika primjene i optimalne doze mineralnih gnojiva u pojedinom konkretnom slučaju mogu se riješiti jedino postavljanjem šumskih gnojidbenih pokusa što se također izučava u okviru djelatnosti Odsjeka za pedologiju i ishranu ovog Instituta. Prema rezultatima naših istraživanja najpogodnija tla ove zone jesu lesivirana ilovasta i lesivirana slabo pseudooglejena ilovasta tla bjelovarskog bazena unutar izohijete, koja okružuje predjel sa 800 do 900 mm oborina godišnje. Nasuprot tome, u smislu vertikalnih klimatskih variranja uz obronke Psunja i Papuka, gdje suma godišnjih oborina raste i premašuje 1000 mm javljaju se pseudogleji, koji po ekološkim svojstvima pripadaju zapadnoj zoni (naši lokaliteti: rasadnih Grahovljani kod Pakraca, Zaile-zapadni Papuk i Slatinski Drenovac). Na bilogorskim brežuljcima, koji se mogu uključiti u ovu istočnu zonu, mjestimice se mozaično javljaju rendzine na karbonatnom lesu. Prilikom kartiranja potrebno ih je pažljivo izlučivati od okolnih lesiviranih tala. Tretman karbonatnih rendzina srodan je niže opisanom u 3. području. U zapadno j zon i prevladavaju sedimenti najvlažnijeg facijesa sa profilima kod kojih svi slojevi pokazuju jako pseudooglejavanje (prema Janekoviću 1967.). Osobit prilog izučavanju pseudogleja za potrebe šumsko-uzgojnih zahvata pošumljavanja dao je A. Škorić (1963) uz sudjelovanje V. Mihalića u okviru prethodnih ispitivanja pašnjačkih površina predviđenih za podizanje kultura četinjača kod Jastrebarskog. Zbog nepovoljnog odnosa trajanja mokre, vlažne i suhe faze pseudogleja ekspertizom je preporučena intervencija prvenstveno u smislu popravka vođno-zračnih prilika tla. Programiranje meliorativnih zahvata ovisit će o dinamici mokre i suhe faze u profilu, zatim o dubini nepropusnog sloja te o intenzitetu recentnog procesa pseudooglejavanja. Ove preporuke, kao i saznanja prikupljena kroz mnoga druga istraživanja vodnog režima pseudogleja na oraničnim površinama (Resulović H. 1964. i 1967. te Vlahinić M. et al. 1967.), i pod šumskom vegetacijom (Burlica C. 1968.) osvjetljavaju svu veličinu problema sadnje s četinjačama na jako razvijenim recentnim pseudoglejima. Problem je u praksi uočen kod nekih mladih kultura u oko |