DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 17 <-- 17 --> PDF |
UDK 634.0.114.1´.3:634.23:582.47 NEKI ASPEKTI PEDOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA TALA U VEZI PODIZANJA KULTURA ČETINJAČA U HRVATSKOJ Ing. BRANIMIR MAYER, Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko Unatrag nekoliko godina u okviru proučavanja problema proširenja četinjača brzog rasta na području SR Hrvatske pristupilo se u Jugoslavenskom institutu za četinjače istraživanju edafskih stanišnih faktora. Određenije predodžbe o proizvodnim sposobnostima tala u odnosu na zahtjeve pojedinih vrsta1 četinjača sticale su se kroz mnoge istraživačke zahvate za potrebe naše šumarske operative te putem obrade raznih drugih tematskih zadataka Instituta. U većini slučajeva istraživanje je imalo karakter ekipnog rada, jer je paralelno s pedološkom komponentom obrađivana biljohranidbeno-fiziološka i uzgojna komponenta. Financiranje većeg dijela ovako usmjerenih pedoloških istraživanja vršeno je putem Poslovnog udruženja šumsko-privrednih organizacija iz Zagreba, a ztatim direktnim ugovaranjem sa pojedinim Šumskim gospodarstvima. Samo u proteklih četiri godine rada (1966—1969, god.) na taj je način obuhvaćeno cea 10.000 ha površina. Pri tome je otvoreno preko 500 glavnih pedoloških profila iz kojih su sakupljeni i analizirani uzorci tla, a broj je pomoćnih jama i sondi još znatno veći. Istraživani lokaliteti leže na područjima skoro svih Šumskih gospodarstava Hrvatske te time pripadaju raznim reljefnim i klimatskim oblastima Republike. Metode istraživačkog radia bile su prilagođene postavljenim zadacima i raspoloživim financijskim sredstvima, zbog čega se laboratorijska obrada uzoraka tla uglavnom zadržala na izvođenju rutinskih pedoloških analiza. Ipak, velik je broj na taj način prikupljenih podataka omogućio sagledavanje i registraciju nekih problema pedoekološke, pedogeografske, pedogenetske i pedosistematske naravi. Spomenuti problemi uglavnom su usko vezani uz produktivnu sposobnost tala u odnosu na pojedine vrste četinjača brzog rasta, s kojima se danas u šumarskoj praksi najviše radi, a to su: obični i crni bor, smreka, američki borovac, evropski i japanski ariš te zelena duglazija. Neki aspekti predmetne problematike iznijet će se kroz rajonizaciju istraživanih lokaliteta. Na taj se način žele pružiti korisne indikacije za neophodno potrebne daljnje istraživačke napore. Izlučivanje specifičnih proizvodnih područja postignuto je putem grupiranja sistematskih jedinica tala sa bliskim ekološkim karakteristikama, važnim za uzgoj četinjača pri čemu je respektirana podjela zemljišta Jugoslavije sa gledišta iskorištavanja u šumarskoj proizvodnji od M. Ćirića (1962). Od pedogenetskih faktora najveće je značenje pridano matičnom supstratu kao sirovini za obrazovanje mineralnog dijela tla, a zatim su uzete u obzir velike promjene reljefa i oscilacije klime. |