DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 76     <-- 76 -->        PDF

Bez obzira na teške uvjete ratnog vre


mena, 1943. god. je doneseno važno rješe


nje o razdiobi svih šuma na 3 grupe. U


prvu su grupu ušle sve zaštitne šume (vo


dozaštitni pojasi duž glavnih rijeka, zele


ne zone gradova i naselja, šumski pojasi


duž osnovnih transportnih putova, Iječi


lišne, protuerozijske i druge šume, a kas


nije orahove industrijske šume i 25-kilo


metarske zaštitne zone oko šuma tundre).


U tim je šumama bila zabranjena glavna


sječa; provođene su samo uzgojne i sa


nitarne sječe, a od 1957. god. oplodne sje


če u zrelim i prezrelim sastojinama. U


drugu grupu spadaju sve vodozaštitne


šume u kojima je iskorišćavanje bilo o


graničeno količinom srednjeg godišnjeg


prirasta drvne mase. U treću grupu spa


daju industrijske šume rajona bogatih


šumom, gdje se količina iskorišćavanja


određuje prema potrebama narodnog go


spodarstva.


Godine 1947. bila su kreirana: Ministar


stvo šumarstva SSSR i ministarstva po


jedinih republika. Na taj je način šumar


stvo H;lo izdv^´eno u samostalnu granu


narodfiC privrede.


U godinama 1959—1965. uprava je šu


mama bila skoncentrirana u savjetima


narodne privrede saveznih republika.


Ipak je i u toj periodi razrada svih os


novnih postavki za vođenje šumoprivrede


bila povjerena centralnom organu — Gos


plan SSSR.


1966. god. je ponovo kreiran samostalni
centralni organ šumoprivirede — Državni
komitet šumor>rivrede Sovjeta ministara
SSSR. Ujedno su obrazovani i savezno
republički državni komiteti ili ministarstva
šumoprivrede u svim saveznim
republikama. To je osiguralo pouzdane
preduvjete za dalji uspješan razvitak šumonrivrede.
U carskoj je Rusiji bilo oko


1.500 šumarija, a u SSSR za 50 godina
krerano je više od 2.400 gospodarskih poduzeća,
koja su objedinjavala oko 11.000
šumarija.
Šume Sovj. Saveza imaju niz osobina.
Prije svega, njihov je raspored neravnomjeran.
To je rezuitat velike raznolikosti
tla i klime u SSSR, a do izvjesne mjere
i trajni utjecaj čovjeka na šumu. Više
od 94% šuma skoncentrirano je na teritoriju
RSFSR. Ipak oko 2/3 ruskih šuma
otoada na slabo osvojene rajone Sibirije
i Daljnjeg Istoka.


Državni šumski fond SSSR 1-1-1967. iznosio
je 1234 mil. ha, a od toga je površina
pokrivena šumom 747 mil. ha. Tu je
golema masa drva — do 80 mlrd. m3. To
pokazuje, da se u Sov. Savezu do sada ne
iskorjšćuje .sva dopuštena drvna masa.
Veliki šumski masivi leže u slabo napu


čenim područjima i u planinama gdje će
biti otvaranje šuma skupo i to vjerojatno
tek nakon 20 godina.


Za 50 godina sovjetske vlasti doneseno
je niz rješenja o prebacivanju eksploatacije
šuma u šumovite rajone. Uslijed toga
je povećano iskorišćavanje išlo na račun
sjevera i Sibirije, a ne na račun iscrpljenih
rajona sjevera i juga evropskog dijela
SSSR. U tekućoj petoljetki (1966—
1970) pretpostavlja se ostvarivanje novih
kapaciteta sa preko 90 mil. m3 godišnje.


U južnim saveznim republikama i u ma
lO´šumovitim područjima evropskog dijela
RSFSR, gdje su se ranije stoljećima
vodile sječe bez sistema, šumarstvo je tokom
50 godina rješavalo zadatak postojanog
povisivanja šumovitosti tih rajona.


Neposredno ostvarivanje svih šumoorivrednih
mjera koje za cijelu državu planira
Državni odbor (koimitet), povjereno
je ministarstvima i državnim komitetima
saveznih republika, kojima su podređena
sve šumoprivredna poduzeća.


U zoni intenzivne privrede, šumoprivredna
poduzeća sama provode sječe na
oko 60 mil. m3 godišnje. U šumovitim DOdručjima
zadržana je mreža poduzeća za
iskorišćavanje šuma u Ministarstvu šumske,
celulozno-papirne i industrije za preradu
drva SSSR, koje prerađuju godišnje
oko 250 mil. m3 drvne mase. Takva snecijalizacija
omogućuje temeljitije usmjeravanje
ulaganja kapitala u razvitak industrijske
prerade drva, povezanog sa
krupnom izgradnjom transporta. Šumoprivredni
organi u tim rajonima, ostvarujući
kontrolu nad djelatnošću prerađivača
drva, izvršuju radove podizanja šuma,
uzgojne prorede, čuvaju šume od požara,
bore se sa štetnicima i bolestima
drveća, i planski proučavaju neotvorene
masive.


U šumovitim je rajonima otvoren čitav
niz krupnih mehaniziranih prerađivačkih
poduzeća drvarske industrije, izgrađena
je i izgrađuje se množina suvremenih nutova
za izvoz drva. Sječa, privlačenje, utovar,
izvoz i krojenje debla, što se do
revolucije vršilo ručno, sada se obavlja
sa 97—lOOVo suvremenim mašinama. Plansko
je uvođenje novih šuma u eksploataciju
u godinama sovjetske vlasti povećalo
godišnje doznake za trostruko. Pri tome
se u rajonima intenzivnog gosnodarenia
25—50Vo drv. mase izrađuje od uzgojnih
proreda, a u šumovitim je predjelima
glavna sječa etat. Danas su eotovo svi osnovni
masivi evropskog dijela SSSR otvoreni
za eksploataciju, a u zap. i ist. dijelu
Sibirije i na Dalekom istoku se do
sada iskorišćava manje od 5(P/o godišnjeg


etata.