DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 75     <-- 75 -->        PDF

ZAPISNIK


sa 32. sjednice U. 0-a Saveza ITŠTDH-e


održane 19. 6. 1969. god.


Prisutni: Ing. V. Fašaić, Ing. S. Vanjković,
Ing. D. Kirasić, prof. .dr. Z. Potočić,
Dr. B. Prpić, Ing. Ž. Hajdin, Ing. S. Bertović,
Ing. J. Harapin, Ing. Ž. Petković,
Mr. A. Krstinić, te Ing. A. Mudrovčić i
Ing. M. Andrašek.


Dnevni red:


1. Održavanje godišnje skupštine.
— Mr. A. Krstinić je pročitao tajnički
izvještaj za razdoblje između 84. i 85. redovne
godišnje skupštine Saveza. U. 0.
se s njim suglasio.
— Ing. A. Tomašević je pročitao blagajnički
izvještaj kojeg je U. 0. primio na
znanje.
cfteana 3umacC9


50 GODINA SOVJETSKE


Državni šumski fond zaprema 1234 mil.
ha, a to je više od polovine teritorija
SSSR. Nikakva dostignuća u šumoprivredi
kapitalističkih zemalja ne mogu se porediti
s najvažnijim domašajem sovjetske
šumoprivrede: jedinstvenom državnom
planskom osnovicom.


Šumoprivreda je samostalna grana narodnog
gospodarstva, kojoj ie glavni zadatak
— najracionalnije iskorišćavanje
svega šumskog tla, da bi se dobila maksimalna
količina drva i drugih proizvoda
sa iedinice površine državnog šumskog
fonda, poboljšalo stanje i kakvoća šuma
sa istodobnim iskorišćavanjem i poboljšanjem
mnogostranih zaštitnih osobina
šuma.


Posljednjih 200 dorcvolucionih godina
šume su se nesmiljeno devastirale, ier
su bile raskomadane po privatnim posjedima,
znatan je dio pripadao carskoj familiji,
a u državnoj je upravi bilo malo
šuma u kojima se vodilo racionalno gospodarenje.
Kao rezultat takova stanja,
u najnapučenijim, a ujedno i naiotvorenijim
rejonima, tokom pomenutih godina
evala je devastacija šuma i znatno
smanjenje njihove površine. Za to se vrijeme
šumovitost evropskog dijela zemlje
smanjila za 1,5 puta, rajona šumostepe
za 2 do 2,5 puta. Zato su napredni šumari
(Morozov i dr.) maštali o podržavljenju
šuma. Taj je problem mogla, i fak


— Ing. Ž. Hajdin je podnio izvještaj
Nadzornog odbora Saveza, kojeg je U. O.
primio na znanje.
Ing. M. Andrašek je upoznao U. O. sa
svojim referatom u vezi integracionih
kretanja u šumarstvu na »Slavonskoj regiji
«. U. O. se nakon žive diskusije suglasio,
da Ing. M. Andrašek upozna učesnike
godišnje skupštine sa tokom integracionih
kretanja na »Slavonskoj regiji«, a
zatim da iznese što je u vezi integracije
do sada na njihovoj regiji riješeno te kakovi
se problemi u vezi s tim javljaju na
njihovom terenu.


Tainik: Predsjednik:


Mr Ante Krstinić, v.r. Ing. Vid Fašaić, v.r.


ŠUMOPRIVREDE


tično riješila, Oktobarska revolucija već
drugi dan po osvojenju vlasti.


Polazeći od marksističko-lenjinističkog
učenja, da je društvo dužno gospodariti
zemljom tako, da ie ostavi poboljšanom
budućim pokoljenjima, Sovjetska je Rusija
donijela dva historijska dekreta: Dekret
o zemlji i Dekret o šumama. U Dekretu
o šumama od 27. svibnja 1918. propisano
je, da se gospodarenje u svim šumama
mora voditi u javnom interesu i na
osnovici planskog podmlađivanja; da se
šumoprivredom upravlja centralizirano i
ujedno diferencirano, s obzirom na mnogostrano
značenje šuma u životu društva.
Razdrobljene šume na mnoštvo privatnih
vlasnika, već prvih dana sovjetske vlasti,
sabrane su u jedinstven državni fond.


Već na osnovici prvog Zakona o šumama,
počelo se planskim gospodarenjem i
dosad netaknutih masiva, a u evropskom
dijelu i onih šuma, koje su bile devastirane.
Do 1927. god. je u samoj Ukrajini
podignuto više od 200 tis. ha novih šuma.


U 1936. godini bila je odvojena vodozaštitna
zona, u koju su ušli oni rajoni
juga, zapada i centra evropskog dijela sa
malo šume, a za njihovo upravljanje kreirana
je Glavna zaštita šuma (Glavlesoohrana)
prj Savjetu narodnih komesara
SSSR. U tim je rajonima bio ostvaren
golem plan pošumljavanja, a sječe su bile
strogo ograničene količinom srednjeg prirasta
drvne mase.


217




ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 76     <-- 76 -->        PDF

Bez obzira na teške uvjete ratnog vre


mena, 1943. god. je doneseno važno rješe


nje o razdiobi svih šuma na 3 grupe. U


prvu su grupu ušle sve zaštitne šume (vo


dozaštitni pojasi duž glavnih rijeka, zele


ne zone gradova i naselja, šumski pojasi


duž osnovnih transportnih putova, Iječi


lišne, protuerozijske i druge šume, a kas


nije orahove industrijske šume i 25-kilo


metarske zaštitne zone oko šuma tundre).


U tim je šumama bila zabranjena glavna


sječa; provođene su samo uzgojne i sa


nitarne sječe, a od 1957. god. oplodne sje


če u zrelim i prezrelim sastojinama. U


drugu grupu spadaju sve vodozaštitne


šume u kojima je iskorišćavanje bilo o


graničeno količinom srednjeg godišnjeg


prirasta drvne mase. U treću grupu spa


daju industrijske šume rajona bogatih


šumom, gdje se količina iskorišćavanja


određuje prema potrebama narodnog go


spodarstva.


Godine 1947. bila su kreirana: Ministar


stvo šumarstva SSSR i ministarstva po


jedinih republika. Na taj je način šumar


stvo H;lo izdv^´eno u samostalnu granu


narodfiC privrede.


U godinama 1959—1965. uprava je šu


mama bila skoncentrirana u savjetima


narodne privrede saveznih republika.


Ipak je i u toj periodi razrada svih os


novnih postavki za vođenje šumoprivrede


bila povjerena centralnom organu — Gos


plan SSSR.


1966. god. je ponovo kreiran samostalni
centralni organ šumoprivirede — Državni
komitet šumor>rivrede Sovjeta ministara
SSSR. Ujedno su obrazovani i savezno
republički državni komiteti ili ministarstva
šumoprivrede u svim saveznim
republikama. To je osiguralo pouzdane
preduvjete za dalji uspješan razvitak šumonrivrede.
U carskoj je Rusiji bilo oko


1.500 šumarija, a u SSSR za 50 godina
krerano je više od 2.400 gospodarskih poduzeća,
koja su objedinjavala oko 11.000
šumarija.
Šume Sovj. Saveza imaju niz osobina.
Prije svega, njihov je raspored neravnomjeran.
To je rezuitat velike raznolikosti
tla i klime u SSSR, a do izvjesne mjere
i trajni utjecaj čovjeka na šumu. Više
od 94% šuma skoncentrirano je na teritoriju
RSFSR. Ipak oko 2/3 ruskih šuma
otoada na slabo osvojene rajone Sibirije
i Daljnjeg Istoka.


Državni šumski fond SSSR 1-1-1967. iznosio
je 1234 mil. ha, a od toga je površina
pokrivena šumom 747 mil. ha. Tu je
golema masa drva — do 80 mlrd. m3. To
pokazuje, da se u Sov. Savezu do sada ne
iskorjšćuje .sva dopuštena drvna masa.
Veliki šumski masivi leže u slabo napu


čenim područjima i u planinama gdje će
biti otvaranje šuma skupo i to vjerojatno
tek nakon 20 godina.


Za 50 godina sovjetske vlasti doneseno
je niz rješenja o prebacivanju eksploatacije
šuma u šumovite rajone. Uslijed toga
je povećano iskorišćavanje išlo na račun
sjevera i Sibirije, a ne na račun iscrpljenih
rajona sjevera i juga evropskog dijela
SSSR. U tekućoj petoljetki (1966—
1970) pretpostavlja se ostvarivanje novih
kapaciteta sa preko 90 mil. m3 godišnje.


U južnim saveznim republikama i u ma
lO´šumovitim područjima evropskog dijela
RSFSR, gdje su se ranije stoljećima
vodile sječe bez sistema, šumarstvo je tokom
50 godina rješavalo zadatak postojanog
povisivanja šumovitosti tih rajona.


Neposredno ostvarivanje svih šumoorivrednih
mjera koje za cijelu državu planira
Državni odbor (koimitet), povjereno
je ministarstvima i državnim komitetima
saveznih republika, kojima su podređena
sve šumoprivredna poduzeća.


U zoni intenzivne privrede, šumoprivredna
poduzeća sama provode sječe na
oko 60 mil. m3 godišnje. U šumovitim DOdručjima
zadržana je mreža poduzeća za
iskorišćavanje šuma u Ministarstvu šumske,
celulozno-papirne i industrije za preradu
drva SSSR, koje prerađuju godišnje
oko 250 mil. m3 drvne mase. Takva snecijalizacija
omogućuje temeljitije usmjeravanje
ulaganja kapitala u razvitak industrijske
prerade drva, povezanog sa
krupnom izgradnjom transporta. Šumoprivredni
organi u tim rajonima, ostvarujući
kontrolu nad djelatnošću prerađivača
drva, izvršuju radove podizanja šuma,
uzgojne prorede, čuvaju šume od požara,
bore se sa štetnicima i bolestima
drveća, i planski proučavaju neotvorene
masive.


U šumovitim je rajonima otvoren čitav
niz krupnih mehaniziranih prerađivačkih
poduzeća drvarske industrije, izgrađena
je i izgrađuje se množina suvremenih nutova
za izvoz drva. Sječa, privlačenje, utovar,
izvoz i krojenje debla, što se do
revolucije vršilo ručno, sada se obavlja
sa 97—lOOVo suvremenim mašinama. Plansko
je uvođenje novih šuma u eksploataciju
u godinama sovjetske vlasti povećalo
godišnje doznake za trostruko. Pri tome
se u rajonima intenzivnog gosnodarenia
25—50Vo drv. mase izrađuje od uzgojnih
proreda, a u šumovitim je predjelima
glavna sječa etat. Danas su eotovo svi osnovni
masivi evropskog dijela SSSR otvoreni
za eksploataciju, a u zap. i ist. dijelu
Sibirije i na Dalekom istoku se do
sada iskorišćava manje od 5(P/o godišnjeg


etata.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Tokom minulih 50 godina vršeni su
znatni radovi povišenju šumovitosti slabo
pošumljenih rajona zemlje. Dosta je
spomenuti da je sva površina šumskih
kultura podignutih od 1838—1917. god. iznosila
samo oko 900 tis. ha tj. oko 10 tis.
ha godišnje i da čak u vrijeme najintenzivnijih
radova na podizanju šuma (19001914.
god.) nije premašivala 40—50 tis. ha
godišnje. Nakon Revolucije, već 1921—
1940. godišnje se zasadilo više od 100 tis.
ha kultura. Godišnja površina kultura
1951—1955. god. bila´ je već 563 tis. ha;
1961—1965. god. bila je u srednjem 1100
tis. ha, a sada premašuje 1250 tis. ha godišnje.


Do 1959. god. su osnovni radovi bili
skoncentrirani na slabo pošumljene i
centralne rajone zemlje. Danas su u tim
rajonima, praktično, pošumljene gotovo
sve slobodne površine drž. šum. fonda, a
osnovni se šumsko-kulturni radovi prenose
iz godine u godinu sve više u šumovite
rajone, gdje su usredotočene glavne godišnje
sječe. Tu se na sječinama, pored
kulturnih radova, na više od 880 tis. ha
godišnje provodi pomaganje prirodnoj
obnovi vrijednih vrsta drveća. Prema tome,
površina pošumljivačkih radova sada
je 50 do 60 puta veća nego prije Revolucije.
Konačno, šumovitost južnog i centralnog
evropskog dijela zemlje, ne samo
da se ne smanjuje, nego je, štaviše, porasla
za 1,1—1,4 puta.


U šumom deficitarnim rajonima na
jugu i centru, danas su kulturni radovi
usmjereni na pošuml javan ie maloproizvoduih,
erodiranih i pješčanih tala, koja
obrađuje poljoprivreda, a također i na
podizanje poljozaštitnih šumskih poiasa
na kolhoznim i sovhoznim poljima. Osobita
je pažnja svraćena povišeniu kvaliteta
u obnovi šuma u rajonima gdje se
vrše glavne sječe, gdje treba prelaziti k
najpouzdanijim intenzivnim načinima obnove
sadnjom 3—4-godišnjih crnogoričnih
sadnica.


Brojni radovi u zaštitnom uzgoju stepskih
i šumostepskih rajona, u carskoj Rusiji
nisu bili ni uočeni. Danas su oni o
bavljeni na 1200 tis. ha, a do kraja tekuće
petoljetke bit će dopunski pošumljena
isto tohka površina. Određeno je da se u
sliiedećih 10—15 godina potpuno završe
svi kompleksni radovi na zaštitnom uzgoju
šuma i osigura puna zaštita polja
ocl suše i erozije.


Prije Revolucije u šumarstvu Rusije
nije uopće postojala specijalna služba zaštite
šuma od požara i štetnika. Nerijetko,
godišnje je izgorjelo 3—5 mil. ha. Isto
tolika površina stradavala je od raznih


štetnih insekata. U vrijeme sovjetske vlasti
stvoren je sistem zaštite šuma od požara
i štetnika. U slabo pošumljenim rajonima
čuvanje i zaštita šuma osigurava
se pomoću prizemnih metoda: opažanja
sa požarnih osmatračnica, prizemnog patroliranja
i sistema požarno-kemijskih
stanica. Zahvaljujući tome, u malo pošumljenim
i centralnim rajonima, gotovo
je praktički isključeno rađanje krupnih
šumskih požara. Kemijske metode s
primjenom avijacije u tim rajonima, također
imaju znatan efekt u borbi sa žarištima
masovne pojave štetnika.


U šumovitim rajonima kreirana je jedinstvena
centralizirana mreža avijacijske
zaštite šuma od požara. Danas ona
raspolaže avijacijskim bazama sa avionima
i helikopterima vršeći službu otkrivanja,
obavještavanja i borbe sa šumskim
požarima. Samo u posljednjih 5 godina
uspjelo je smanjiti površinu požara u šumovitim
rajonima više nego dvostruko.
Za slijedeće se godine planira dalji razvoj
te službe i u svim daljnjim i neotvorenim
šumskim masivima.


Za posljednjih 20—30 god. se mnogo
polagalo na povišenje prirasta šuma. Taj
se zadatak u zapadnim i centralnim rajonima
sa malo šuma rješava ručnim pošumljavanjem
svih progala i sječina vrijednim
vrstama i onima brzog rasta, postepenom
likvidacijom i rekonstrukcijom
malovrijednih sastojina u visokoproduktivne,
isušivanjem zamočvarenih šuma i
drugim mjerama. U šumovitim rajonima
tom cilju služi borba s požarima, štetnicima
i isušivanje zamočvarenih maloproduktivnih
šumskih površina. Ovo posljednje
traži znatno ulaganje kapitala, pa se
do Revolucije nije gotovo ni provodilo. U
prvim decenijima iza Revolucije, ti su se
radovi odvijali također sporo. Međutim,
sada godimice raste površina isušenih šuma.
U zapadnim i sjeverozapadnim rajonima
isušuje se godišnje 200 tis. ha.


Najvažnije značenje ima naučna razrada
vođenja i poboljšanja gospodarenia
šumama. Do Revolucije uopće nije bilo
šumoprivrednih naučno-i-straživačkih instituta,
a kadar specijalista je školovan
samo u dvije visoke škole. Danas Akademija
nauka SSSR ima tri krupne šumskogosnod?
rske naučno-istraživačke organizacije.
Postoji zonalna mreža od 15 grana
naučno-istraživačkih ustanova za šumarstvo
i više od 50 pokusnih stanica. Uporedo
s tim šumarska se istraživanja provode
na desecima speeiialnih katedri na
sveučilištima u naučno-istraživačkim laboratorijima.
U naučnim ustanovama za
šumarstvo posluje više od 5 tis. ljudi mje


219




ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 78     <-- 78 -->        PDF

sto par desetaka entuzijasta, koji su radili
u dorevolucijsko vrijeme. Za sve glavne
rajone s obzirom na tlo, klimu i ekonomske
uvjete raznih grupa i kategorija
šuma, razrađena su regionalna pravila vođenja
šumskog gospodarstva.


Prije Revolucije bile su samo 2 visoke
šumarske škole, a danas ih je 20 sa 48
tehnikuma. Tokom 50 god. sovjetske vlasti
apsolviralo je 45,4 tis. inžinjera šumarstva
i 81,8 tis. šum. tehničara.


Mnogo se pažnje poklonilo proučavanju
i uređivanju šuma. Dovoljno je napomenuti,
da se za starog režima uredilo tek
par desetaka mil. ha., a već 1922. tjod. do
1927. bilo je uređeno 100 mil. ha. Sada se
godišnje uređuje 37—38 mil. ha, a u skoro)
budućnosti planirano je da se ta godišnja
površina povisi na 50—55 mil. ha.
Detaljno je uređeno prizemnim načinom
437 mil. ha. Na čitavoj ostaloj teritoriji
šum. fonda za vrijeme nove vlasti, provelo
se aerovizualno snimanje.


Naučna razrada u oblasti šumarstva i
radovi na uređivanju šuma potpuno su
sada skoncentrirani pod upravu Drž. komiteta
za šumarstvo Savjeta ministara
SSSR. To zajamčuje eliminiranje nepotrebnog
udvajanja i najracionalniju organizaciju
tih radova.


Jedan je od najvažnijih zadataka šumoprivrede
— mehanizacija svih radova. Za
carskog režima šumoprivreda nije imala
drugog alata osim pile, sjekire i lopate,
a za vuču samo konjsku spregu. Svi su se
radovi u šumi obavljali ručno. Sovjetski
su šumari morali početi sve iznova. Naravno,
stvarno riješiti probleme mehanizacije
bilo je moguće samo ukoliko se
razvije industrijalizacija zemlje. Tek je
posljednjih godina u tom postignut napredak
širokih razmjera.


Danas šumarstvo raspolaže sa 27 tis.
traktora sa raznim namjenama, više od
28 tis. kamiona, mnogo tisuća strojeva za
obrađivanje tla, mašina sadilica i dr. Ono
raspolaže nužnim kadrovima mehanizatora,
ima svoje konstruktorske biroe i
projektne organizacije. U tekućoj petoljetki
obim mehanizacije osnovnih šumoprivrednih
radova doseći će: u pripremi
tla za kulture 93I,A>, za sijanje i sadnju
57´Vn, niegu kultura 63—65l:´/o, za uzgojne
sječe 24—25%. Na radovima pri glavnoj
sječi danas su osnovni radni procesi skoro
potpuno mehanizirani.


Predstoji velik rad na daljem poboljšavanju
kvaliteta svih proizvodnih proce


sa u šumarstvu, na sniženju utroška radne
snage i na povišenju ekonomskog efekta
čitave grane. Za rješenje tih problema,
šumarstvo raspolaže sa više od 60
tis. specijalista, a u šumoprivredi danas
radi više od 675 tis. ljudi. Na taj način
postoje svi uvjeti da šumari slijedećih
godina postignu dalji napredak.


Pitanje sprovođenja ekonomske reforme
od 1965. na dnevnom je redu i za šumoprivredu.


Važnu ulogu treba da odigra (uvedeno
od l-VII-1967.) povišenje takse drva na
panju. Nove šumske takse rješavaju pitanje
o dokrajčenju nesuglasja između
prihoda i rashoda u šumarstvu, o njegovoj
preobrazbi iz deficitarne u rentabilnu
oblast. Da bi se uspješno ostvarilo ekonorirsko
stimuliranje, radi daljeg uspona
šumarstva, treba savršenijih načina financiranja
šumoprivrednih mjera na temelju
taćnih planiranja i obračunavanja
troškova za njihovo provođenje. Pitanja
ostvarenja ekonomskog računa u šumoprivredi
su sada podvrgnuta svestranom
rasuđivanju.


Za povišenje rentabilnosti šumoprivrede
radi razvitka proizvodnje, veliko značenje
ima ispunjavanje državom postavljenih
zadataka za najracionalnije iskorišćavanje
drvnih zaliha. Šumoprivredna
poduzeća u vrijeme sadašnje petoljetke,
povisuju za 2,3 puta proizvodnju drva za
razne narodne potrebe i planiranu produkciju
proširujući preradu drva lišćara
manjih dimenzija. Znatno se širi nrerada
gljiva, boba, oraha i drugih šumskih proizvoda.
Šumoprivreda SSSR, njezine naučne
ustanove, ostvaruju široke naučno-
tehničke veze s mnogim zemljama, u prvom
redu sa socijalističkim. Godišnje nosjećuje
Sovjetski Savez oko 200 stranih
šumara i približno isto toliko sovjetskih
specijalista polazi u druge države.


Za sovjetske je vlasti osobit razvoj dostigla
šumoprivreda u nizu šumom deficitarnih
sav. republika. Tako u Kazahstanu
prije Revolucije šumarstvo nije uopće
ni postojalo, sovj. su ga šumari morali
stvoriti. Za sovj. je vlasti na teritoriju te
republike zasađeno 700 tis. ha novih šuma.
Prostrane su površine živih pijesaka
Kazahstana zauvijek vezane šumom.


Prema čl. V. I. Rubcova, Leshoz 10—
1967.


Đ. Knežević


(iz ostavštine)