DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 75 <-- 75 --> PDF |
ZAPISNIK sa 32. sjednice U. 0-a Saveza ITŠTDH-e održane 19. 6. 1969. god. Prisutni: Ing. V. Fašaić, Ing. S. Vanjković, Ing. D. Kirasić, prof. .dr. Z. Potočić, Dr. B. Prpić, Ing. Ž. Hajdin, Ing. S. Bertović, Ing. J. Harapin, Ing. Ž. Petković, Mr. A. Krstinić, te Ing. A. Mudrovčić i Ing. M. Andrašek. Dnevni red: 1. Održavanje godišnje skupštine. — Mr. A. Krstinić je pročitao tajnički izvještaj za razdoblje između 84. i 85. redovne godišnje skupštine Saveza. U. 0. se s njim suglasio. — Ing. A. Tomašević je pročitao blagajnički izvještaj kojeg je U. 0. primio na znanje. cfteana 3umac 50 GODINA SOVJETSKE Državni šumski fond zaprema 1234 mil. ha, a to je više od polovine teritorija SSSR. Nikakva dostignuća u šumoprivredi kapitalističkih zemalja ne mogu se porediti s najvažnijim domašajem sovjetske šumoprivrede: jedinstvenom državnom planskom osnovicom. Šumoprivreda je samostalna grana narodnog gospodarstva, kojoj ie glavni zadatak — najracionalnije iskorišćavanje svega šumskog tla, da bi se dobila maksimalna količina drva i drugih proizvoda sa iedinice površine državnog šumskog fonda, poboljšalo stanje i kakvoća šuma sa istodobnim iskorišćavanjem i poboljšanjem mnogostranih zaštitnih osobina šuma. Posljednjih 200 dorcvolucionih godina šume su se nesmiljeno devastirale, ier su bile raskomadane po privatnim posjedima, znatan je dio pripadao carskoj familiji, a u državnoj je upravi bilo malo šuma u kojima se vodilo racionalno gospodarenje. Kao rezultat takova stanja, u najnapučenijim, a ujedno i naiotvorenijim rejonima, tokom pomenutih godina evala je devastacija šuma i znatno smanjenje njihove površine. Za to se vrijeme šumovitost evropskog dijela zemlje smanjila za 1,5 puta, rajona šumostepe za 2 do 2,5 puta. Zato su napredni šumari (Morozov i dr.) maštali o podržavljenju šuma. Taj je problem mogla, i fak — Ing. Ž. Hajdin je podnio izvještaj Nadzornog odbora Saveza, kojeg je U. O. primio na znanje. Ing. M. Andrašek je upoznao U. O. sa svojim referatom u vezi integracionih kretanja u šumarstvu na »Slavonskoj regiji «. U. O. se nakon žive diskusije suglasio, da Ing. M. Andrašek upozna učesnike godišnje skupštine sa tokom integracionih kretanja na »Slavonskoj regiji«, a zatim da iznese što je u vezi integracije do sada na njihovoj regiji riješeno te kakovi se problemi u vezi s tim javljaju na njihovom terenu. Tainik: Predsjednik: Mr Ante Krstinić, v.r. Ing. Vid Fašaić, v.r. ŠUMOPRIVREDE tično riješila, Oktobarska revolucija već drugi dan po osvojenju vlasti. Polazeći od marksističko-lenjinističkog učenja, da je društvo dužno gospodariti zemljom tako, da ie ostavi poboljšanom budućim pokoljenjima, Sovjetska je Rusija donijela dva historijska dekreta: Dekret o zemlji i Dekret o šumama. U Dekretu o šumama od 27. svibnja 1918. propisano je, da se gospodarenje u svim šumama mora voditi u javnom interesu i na osnovici planskog podmlađivanja; da se šumoprivredom upravlja centralizirano i ujedno diferencirano, s obzirom na mnogostrano značenje šuma u životu društva. Razdrobljene šume na mnoštvo privatnih vlasnika, već prvih dana sovjetske vlasti, sabrane su u jedinstven državni fond. Već na osnovici prvog Zakona o šumama, počelo se planskim gospodarenjem i dosad netaknutih masiva, a u evropskom dijelu i onih šuma, koje su bile devastirane. Do 1927. god. je u samoj Ukrajini podignuto više od 200 tis. ha novih šuma. U 1936. godini bila je odvojena vodozaštitna zona, u koju su ušli oni rajoni juga, zapada i centra evropskog dijela sa malo šume, a za njihovo upravljanje kreirana je Glavna zaštita šuma (Glavlesoohrana) prj Savjetu narodnih komesara SSSR. U tim je rajonima bio ostvaren golem plan pošumljavanja, a sječe su bile strogo ograničene količinom srednjeg prirasta drvne mase. 217 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 76 <-- 76 --> PDF |
Bez obzira na teške uvjete ratnog vre mena, 1943. god. je doneseno važno rješe nje o razdiobi svih šuma na 3 grupe. U prvu su grupu ušle sve zaštitne šume (vo dozaštitni pojasi duž glavnih rijeka, zele ne zone gradova i naselja, šumski pojasi duž osnovnih transportnih putova, Iječi lišne, protuerozijske i druge šume, a kas nije orahove industrijske šume i 25-kilo metarske zaštitne zone oko šuma tundre). U tim je šumama bila zabranjena glavna sječa; provođene su samo uzgojne i sa nitarne sječe, a od 1957. god. oplodne sje če u zrelim i prezrelim sastojinama. U drugu grupu spadaju sve vodozaštitne šume u kojima je iskorišćavanje bilo o graničeno količinom srednjeg godišnjeg prirasta drvne mase. U treću grupu spa daju industrijske šume rajona bogatih šumom, gdje se količina iskorišćavanja određuje prema potrebama narodnog go spodarstva. Godine 1947. bila su kreirana: Ministar stvo šumarstva SSSR i ministarstva po jedinih republika. Na taj je način šumar stvo H;lo izdv^´eno u samostalnu granu narodfiC privrede. U godinama 1959—1965. uprava je šu mama bila skoncentrirana u savjetima narodne privrede saveznih republika. Ipak je i u toj periodi razrada svih os novnih postavki za vođenje šumoprivrede bila povjerena centralnom organu — Gos plan SSSR. 1966. god. je ponovo kreiran samostalni centralni organ šumoprivirede — Državni komitet šumor>rivrede Sovjeta ministara SSSR. Ujedno su obrazovani i savezno republički državni komiteti ili ministarstva šumoprivrede u svim saveznim republikama. To je osiguralo pouzdane preduvjete za dalji uspješan razvitak šumonrivrede. U carskoj je Rusiji bilo oko 1.500 šumarija, a u SSSR za 50 godina krerano je više od 2.400 gospodarskih poduzeća, koja su objedinjavala oko 11.000 šumarija. Šume Sovj. Saveza imaju niz osobina. Prije svega, njihov je raspored neravnomjeran. To je rezuitat velike raznolikosti tla i klime u SSSR, a do izvjesne mjere i trajni utjecaj čovjeka na šumu. Više od 94% šuma skoncentrirano je na teritoriju RSFSR. Ipak oko 2/3 ruskih šuma otoada na slabo osvojene rajone Sibirije i Daljnjeg Istoka. Državni šumski fond SSSR 1-1-1967. iznosio je 1234 mil. ha, a od toga je površina pokrivena šumom 747 mil. ha. Tu je golema masa drva — do 80 mlrd. m3. To pokazuje, da se u Sov. Savezu do sada ne iskorjšćuje .sva dopuštena drvna masa. Veliki šumski masivi leže u slabo napu čenim područjima i u planinama gdje će biti otvaranje šuma skupo i to vjerojatno tek nakon 20 godina. Za 50 godina sovjetske vlasti doneseno je niz rješenja o prebacivanju eksploatacije šuma u šumovite rajone. Uslijed toga je povećano iskorišćavanje išlo na račun sjevera i Sibirije, a ne na račun iscrpljenih rajona sjevera i juga evropskog dijela SSSR. U tekućoj petoljetki (1966— 1970) pretpostavlja se ostvarivanje novih kapaciteta sa preko 90 mil. m3 godišnje. U južnim saveznim republikama i u ma lO´šumovitim područjima evropskog dijela RSFSR, gdje su se ranije stoljećima vodile sječe bez sistema, šumarstvo je tokom 50 godina rješavalo zadatak postojanog povisivanja šumovitosti tih rajona. Neposredno ostvarivanje svih šumoorivrednih mjera koje za cijelu državu planira Državni odbor (koimitet), povjereno je ministarstvima i državnim komitetima saveznih republika, kojima su podređena sve šumoprivredna poduzeća. U zoni intenzivne privrede, šumoprivredna poduzeća sama provode sječe na oko 60 mil. m3 godišnje. U šumovitim DOdručjima zadržana je mreža poduzeća za iskorišćavanje šuma u Ministarstvu šumske, celulozno-papirne i industrije za preradu drva SSSR, koje prerađuju godišnje oko 250 mil. m3 drvne mase. Takva snecijalizacija omogućuje temeljitije usmjeravanje ulaganja kapitala u razvitak industrijske prerade drva, povezanog sa krupnom izgradnjom transporta. Šumoprivredni organi u tim rajonima, ostvarujući kontrolu nad djelatnošću prerađivača drva, izvršuju radove podizanja šuma, uzgojne prorede, čuvaju šume od požara, bore se sa štetnicima i bolestima drveća, i planski proučavaju neotvorene masive. U šumovitim je rajonima otvoren čitav niz krupnih mehaniziranih prerađivačkih poduzeća drvarske industrije, izgrađena je i izgrađuje se množina suvremenih nutova za izvoz drva. Sječa, privlačenje, utovar, izvoz i krojenje debla, što se do revolucije vršilo ručno, sada se obavlja sa 97—lOOVo suvremenim mašinama. Plansko je uvođenje novih šuma u eksploataciju u godinama sovjetske vlasti povećalo godišnje doznake za trostruko. Pri tome se u rajonima intenzivnog gosnodarenia 25—50Vo drv. mase izrađuje od uzgojnih proreda, a u šumovitim je predjelima glavna sječa etat. Danas su eotovo svi osnovni masivi evropskog dijela SSSR otvoreni za eksploataciju, a u zap. i ist. dijelu Sibirije i na Dalekom istoku se do sada iskorišćava manje od 5(P/o godišnjeg etata. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Tokom minulih 50 godina vršeni su znatni radovi povišenju šumovitosti slabo pošumljenih rajona zemlje. Dosta je spomenuti da je sva površina šumskih kultura podignutih od 1838—1917. god. iznosila samo oko 900 tis. ha tj. oko 10 tis. ha godišnje i da čak u vrijeme najintenzivnijih radova na podizanju šuma (19001914. god.) nije premašivala 40—50 tis. ha godišnje. Nakon Revolucije, već 1921— 1940. godišnje se zasadilo više od 100 tis. ha kultura. Godišnja površina kultura 1951—1955. god. bila´ je već 563 tis. ha; 1961—1965. god. bila je u srednjem 1100 tis. ha, a sada premašuje 1250 tis. ha godišnje. Do 1959. god. su osnovni radovi bili skoncentrirani na slabo pošumljene i centralne rajone zemlje. Danas su u tim rajonima, praktično, pošumljene gotovo sve slobodne površine drž. šum. fonda, a osnovni se šumsko-kulturni radovi prenose iz godine u godinu sve više u šumovite rajone, gdje su usredotočene glavne godišnje sječe. Tu se na sječinama, pored kulturnih radova, na više od 880 tis. ha godišnje provodi pomaganje prirodnoj obnovi vrijednih vrsta drveća. Prema tome, površina pošumljivačkih radova sada je 50 do 60 puta veća nego prije Revolucije. Konačno, šumovitost južnog i centralnog evropskog dijela zemlje, ne samo da se ne smanjuje, nego je, štaviše, porasla za 1,1—1,4 puta. U šumom deficitarnim rajonima na jugu i centru, danas su kulturni radovi usmjereni na pošuml javan ie maloproizvoduih, erodiranih i pješčanih tala, koja obrađuje poljoprivreda, a također i na podizanje poljozaštitnih šumskih poiasa na kolhoznim i sovhoznim poljima. Osobita je pažnja svraćena povišeniu kvaliteta u obnovi šuma u rajonima gdje se vrše glavne sječe, gdje treba prelaziti k najpouzdanijim intenzivnim načinima obnove sadnjom 3—4-godišnjih crnogoričnih sadnica. Brojni radovi u zaštitnom uzgoju stepskih i šumostepskih rajona, u carskoj Rusiji nisu bili ni uočeni. Danas su oni o bavljeni na 1200 tis. ha, a do kraja tekuće petoljetke bit će dopunski pošumljena isto tohka površina. Određeno je da se u sliiedećih 10—15 godina potpuno završe svi kompleksni radovi na zaštitnom uzgoju šuma i osigura puna zaštita polja ocl suše i erozije. Prije Revolucije u šumarstvu Rusije nije uopće postojala specijalna služba zaštite šuma od požara i štetnika. Nerijetko, godišnje je izgorjelo 3—5 mil. ha. Isto tolika površina stradavala je od raznih štetnih insekata. U vrijeme sovjetske vlasti stvoren je sistem zaštite šuma od požara i štetnika. U slabo pošumljenim rajonima čuvanje i zaštita šuma osigurava se pomoću prizemnih metoda: opažanja sa požarnih osmatračnica, prizemnog patroliranja i sistema požarno-kemijskih stanica. Zahvaljujući tome, u malo pošumljenim i centralnim rajonima, gotovo je praktički isključeno rađanje krupnih šumskih požara. Kemijske metode s primjenom avijacije u tim rajonima, također imaju znatan efekt u borbi sa žarištima masovne pojave štetnika. U šumovitim rajonima kreirana je jedinstvena centralizirana mreža avijacijske zaštite šuma od požara. Danas ona raspolaže avijacijskim bazama sa avionima i helikopterima vršeći službu otkrivanja, obavještavanja i borbe sa šumskim požarima. Samo u posljednjih 5 godina uspjelo je smanjiti površinu požara u šumovitim rajonima više nego dvostruko. Za slijedeće se godine planira dalji razvoj te službe i u svim daljnjim i neotvorenim šumskim masivima. Za posljednjih 20—30 god. se mnogo polagalo na povišenje prirasta šuma. Taj se zadatak u zapadnim i centralnim rajonima sa malo šuma rješava ručnim pošumljavanjem svih progala i sječina vrijednim vrstama i onima brzog rasta, postepenom likvidacijom i rekonstrukcijom malovrijednih sastojina u visokoproduktivne, isušivanjem zamočvarenih šuma i drugim mjerama. U šumovitim rajonima tom cilju služi borba s požarima, štetnicima i isušivanje zamočvarenih maloproduktivnih šumskih površina. Ovo posljednje traži znatno ulaganje kapitala, pa se do Revolucije nije gotovo ni provodilo. U prvim decenijima iza Revolucije, ti su se radovi odvijali također sporo. Međutim, sada godimice raste površina isušenih šuma. U zapadnim i sjeverozapadnim rajonima isušuje se godišnje 200 tis. ha. Najvažnije značenje ima naučna razrada vođenja i poboljšanja gospodarenia šumama. Do Revolucije uopće nije bilo šumoprivrednih naučno-i-straživačkih instituta, a kadar specijalista je školovan samo u dvije visoke škole. Danas Akademija nauka SSSR ima tri krupne šumskogosnod? rske naučno-istraživačke organizacije. Postoji zonalna mreža od 15 grana naučno-istraživačkih ustanova za šumarstvo i više od 50 pokusnih stanica. Uporedo s tim šumarska se istraživanja provode na desecima speeiialnih katedri na sveučilištima u naučno-istraživačkim laboratorijima. U naučnim ustanovama za šumarstvo posluje više od 5 tis. ljudi mje 219 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 78 <-- 78 --> PDF |
sto par desetaka entuzijasta, koji su radili u dorevolucijsko vrijeme. Za sve glavne rajone s obzirom na tlo, klimu i ekonomske uvjete raznih grupa i kategorija šuma, razrađena su regionalna pravila vođenja šumskog gospodarstva. Prije Revolucije bile su samo 2 visoke šumarske škole, a danas ih je 20 sa 48 tehnikuma. Tokom 50 god. sovjetske vlasti apsolviralo je 45,4 tis. inžinjera šumarstva i 81,8 tis. šum. tehničara. Mnogo se pažnje poklonilo proučavanju i uređivanju šuma. Dovoljno je napomenuti, da se za starog režima uredilo tek par desetaka mil. ha., a već 1922. tjod. do 1927. bilo je uređeno 100 mil. ha. Sada se godišnje uređuje 37—38 mil. ha, a u skoro) budućnosti planirano je da se ta godišnja površina povisi na 50—55 mil. ha. Detaljno je uređeno prizemnim načinom 437 mil. ha. Na čitavoj ostaloj teritoriji šum. fonda za vrijeme nove vlasti, provelo se aerovizualno snimanje. Naučna razrada u oblasti šumarstva i radovi na uređivanju šuma potpuno su sada skoncentrirani pod upravu Drž. komiteta za šumarstvo Savjeta ministara SSSR. To zajamčuje eliminiranje nepotrebnog udvajanja i najracionalniju organizaciju tih radova. Jedan je od najvažnijih zadataka šumoprivrede — mehanizacija svih radova. Za carskog režima šumoprivreda nije imala drugog alata osim pile, sjekire i lopate, a za vuču samo konjsku spregu. Svi su se radovi u šumi obavljali ručno. Sovjetski su šumari morali početi sve iznova. Naravno, stvarno riješiti probleme mehanizacije bilo je moguće samo ukoliko se razvije industrijalizacija zemlje. Tek je posljednjih godina u tom postignut napredak širokih razmjera. Danas šumarstvo raspolaže sa 27 tis. traktora sa raznim namjenama, više od 28 tis. kamiona, mnogo tisuća strojeva za obrađivanje tla, mašina sadilica i dr. Ono raspolaže nužnim kadrovima mehanizatora, ima svoje konstruktorske biroe i projektne organizacije. U tekućoj petoljetki obim mehanizacije osnovnih šumoprivrednih radova doseći će: u pripremi tla za kulture 93I,A>, za sijanje i sadnju 57´Vn, niegu kultura 63—65l:´/o, za uzgojne sječe 24—25%. Na radovima pri glavnoj sječi danas su osnovni radni procesi skoro potpuno mehanizirani. Predstoji velik rad na daljem poboljšavanju kvaliteta svih proizvodnih proce sa u šumarstvu, na sniženju utroška radne snage i na povišenju ekonomskog efekta čitave grane. Za rješenje tih problema, šumarstvo raspolaže sa više od 60 tis. specijalista, a u šumoprivredi danas radi više od 675 tis. ljudi. Na taj način postoje svi uvjeti da šumari slijedećih godina postignu dalji napredak. Pitanje sprovođenja ekonomske reforme od 1965. na dnevnom je redu i za šumoprivredu. Važnu ulogu treba da odigra (uvedeno od l-VII-1967.) povišenje takse drva na panju. Nove šumske takse rješavaju pitanje o dokrajčenju nesuglasja između prihoda i rashoda u šumarstvu, o njegovoj preobrazbi iz deficitarne u rentabilnu oblast. Da bi se uspješno ostvarilo ekonorirsko stimuliranje, radi daljeg uspona šumarstva, treba savršenijih načina financiranja šumoprivrednih mjera na temelju taćnih planiranja i obračunavanja troškova za njihovo provođenje. Pitanja ostvarenja ekonomskog računa u šumoprivredi su sada podvrgnuta svestranom rasuđivanju. Za povišenje rentabilnosti šumoprivrede radi razvitka proizvodnje, veliko značenje ima ispunjavanje državom postavljenih zadataka za najracionalnije iskorišćavanje drvnih zaliha. Šumoprivredna poduzeća u vrijeme sadašnje petoljetke, povisuju za 2,3 puta proizvodnju drva za razne narodne potrebe i planiranu produkciju proširujući preradu drva lišćara manjih dimenzija. Znatno se širi nrerada gljiva, boba, oraha i drugih šumskih proizvoda. Šumoprivreda SSSR, njezine naučne ustanove, ostvaruju široke naučno- tehničke veze s mnogim zemljama, u prvom redu sa socijalističkim. Godišnje nosjećuje Sovjetski Savez oko 200 stranih šumara i približno isto toliko sovjetskih specijalista polazi u druge države. Za sovjetske je vlasti osobit razvoj dostigla šumoprivreda u nizu šumom deficitarnih sav. republika. Tako u Kazahstanu prije Revolucije šumarstvo nije uopće ni postojalo, sovj. su ga šumari morali stvoriti. Za sovj. je vlasti na teritoriju te republike zasađeno 700 tis. ha novih šuma. Prostrane su površine živih pijesaka Kazahstana zauvijek vezane šumom. Prema čl. V. I. Rubcova, Leshoz 10— 1967. Đ. Knežević (iz ostavštine) |