DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 48 <-- 48 --> PDF |
U Vukovaru i njegovoj okolici razvila su se različna tla degradacijskih stadija černozema na praporu. Osim toga nailazimo na gajnjače i smeđa karbonatna tla na praporu. U manjoj mjeri pojavljuju se močvarna tla kao i plitke rendzine na praporu. Nalazimo ponešto grubljeg diluvijalnog i aluvijalnog nanosa. Aluvijum je naročito zastupljen na dunavskim otocima i sprudovima, neujednačena mehaničkog sastava i bez izražene strukture. U adama i ritovima pojavljuje se i aluvijalno močvarno tlo (naplavine). PRIRODNA ŠUMSKA VEGETACIJA VUKOVARA I OKOLINE Ukupna površina općine Vukovar iznaša 60651 ha od čega je pod šumom 6100 ha (4), tj. pod šumom je 10% površine. Od ukupne površine šuma polovica su prirodne šume, a polovica šumske kulture. Značajno je da je tu primarna klimatogena vegetacija najvećim dijelom iskorijenjena a njezina su staništa pretvorena u poljoprivredna zemljišta. Tla koja su sada pod šumom, sa 60´% su relativna šumska tla, ostalo su apsolutna šumska tla (brežuljci, močvarna tla, dunavske ade i dr.). Na osnovi prijašnjih istraživanja 2. Slavnić-a (20) i naših istraživanja (17) dat ćemo kraći pregled šumske vegetacije istraživanog područja. Aluvijalna tla Podunavlja zauzela je šuma bijele vrbe (Salicetum albae Soo) i šuma crne topole (Populetum nigrae Knapp), a fragmentarno se pojavljuje i cenoza bijele topole (Populetum albae Knapp). Posebnu pažnju zaslužuje šuma lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli — Quercetum roboris prov.) koja se razvila u zapadnom, dijelu područja u dolinama i ravnijim predjelima oko Vukovara. Najljepše sastojine lužnjaka s obzirom na dimenzije stabala i kvalitetu debala nalazimo u šumi Jankovačka Dubrava. Sloj drveća sačinjavaju: Quercus robur, Quercus cerris i Carpinusbetulus, a u sloju grmlja nalazimo: Corylus avellana, Evonymus europaea, Crataegus monogyna, Prunus spinosa, Ligustrum wulgare, Acer campestre i dr. Značajan je i dobro razvijen također i sloj prizemnog rašća, gdje nalazimo: Stachys sylvatica, Circaea luletiana, Geum urbanum, Galeobdolom luteum, Carex sylvatica, Cerastium sylvaticum, Asperula odorata, Stellaria holostea, Polygonatum multijlorum i dr. Moramo istaći da je ta cenoza na tamošnjim lokalitetima nešto kserotermnijeg karaktera od takve cenoze u Posavini. Baš zbog toga se lužnjak nešto teže prirodno pomlađuje, pa obično nakon dovršnog sijeka oplodne sječe grab preuzima maha i nastaju više ili manje čisti grabići. Iz tih razloga ima još vrlo malo iskonskih šuma lužnjaka i običnog graba. Povišene i suše terene na prijelaznom dijelu između lužnjaka i sladuna nastava šumska zajednica lužnjaka sa cerom (Quercetum roboris et cerris prov.). Ta se zajednica razvila na dijelovima istočno od Vukovara na lokalitetima: Panjik, Jelaš, Zirište, Kordoš, Dugo Cerje, Ađansko Cerje i dr. Cer tamo raste vrlo bujno i dosiže visinu 25—30 m. Starija cerova stabla su redovno oštećena pukotinama od studeni (zimotrenost) kao i napadnuta bolešću Poria obliqua. Sloj drveća sačinjavaju: Quercus robur, Quercus cerris, Fraxinus ornus, Tilia tomentosa, Acer talaricum i dr. |