DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Uz Dunav od Vukovara do Šarengrada vide se strme praporne naslage visine i do 24 m. Površina je spomenutog platoa prošarana plitkim uvalama i kotlinicama. Oblik tih kotlinica je vrlo različit po dubini i dužini, ponajviše okruglast, rjeđe žljebovit, najdublje 2—3 m s blagim pristrancima. Vukovarski se ravnjak naslanja na zapadne obronke Fruške gore na liniji Šarengrad—Bapska—Šid. Tu se već znatnije ističu: Teleik (200 m), Lug (209 m), Cerik (207 m), Kontra (212 m) i Babinac (234 m). Na putu Sot—Ilok vide se u raspalim filitima manje ili veće gromade vapnenca koji je tu jako obojen oksidom željeza (13). Taj se dio s površinskim stijenama smatra prvim tragom srednjeg grebena Fruške gore. Međutim, dominantnu pojavu matičnog supstrata na cjelokupnom istraživanom području čini prapor sa svojim bijelim pužićima i laporovitim konkrecijama. On dolazi kao opći pokrivač cijelog izučavanog područja. Obilnost prapora je prilično velika što se može zaključiti prema prapornim naslagama kod Vukovara na Petrskeli, gdje dosižu visinu do 24 m. Njegova dubina na višim obroncima Fruške gore naglo pada, tako da se na grebenima brda pojavljuju još samo neznatni ostaci. Aluvijalne tvorevine razvile su se na dunavskim otocima, sprudovima i adama. Hiđrografsku mrežu sačinjavaju rijeke Dunav, koji se proteže kroz čitavo istraživano područje i Vuka koja se u samom centru Vukovara ulijeva u Dunav, te niz manjih potoka. Na Vukovarskom ravnjaku, pa i na obroncima zapadnog dijela Fruške gore sve se češće javljaju osušena korita vodotoka. Krčenje šuma i kopanje kanala sve više oduzima tom kraju vodu. Predjeli koji su nekada bili plavljeni ili pod vodom, ,sada su potpnuo suhi i kultivirani. Za to su područje karakteristični dolovi. Naročito se ističe Sotski dol koji od Šiđa zadire kao uvalina prema sjeveroistoku u trup Fruške gore s pristrancima, visine do 100 m, a nosi jasne tragove nekadašnjeg vodotoka. Takvih, nešto kraćih dolova ima čitav niz na cesti od Vukovara do Iloka, a značajniji su. Vučedol, Ležimir-dol, Mohovski potok. Dobra voda-dol, Smrdan-dol, Cerje, Iločki potok, Čitluk i dr. Nekada su ti dolovi bili vodotoci, a sada samo poneki imaju povremeno vodu, što govori o znatnoj promjeni hidrografskih prilika istraživanog područja. Na tom području vlada kontinentalna klima s oštrim i dugim zimama, te vrućim i dugim ljetima. Prijelazna su godišnja doba (proljeće i jesen) dosta slabo izražena. Prikazat ćemo u skraćenom obliku meteorološka opažanja za devetgodišnji period (1957—1565) meteorološke stanice Vukovar (počela radom 1957. g.) Srednja je godišnja temperatura zraka za ovaj period iznosila 11,5° C s apsolutnim maksimumom od 39.6° C, zabilježenim u Vukovaru (14. VIII 1957. g.) i s apsolutnim minimumom od —28" C, zabilježenim u Vukovaru (24. I 1963 g.). Raspon temperatura iznosi 68° C, i to se, u svekom slučaju, nepovoljno odražava na vegetaciji istraživanog područja. Srednja je temperatura vegetacijskog razdoblja (travanj—rujan) iznosila 18,3° C, srednja siječanjska —1,7° C, a srednja srpanjska 21,8n C. Prosječne oborine Vukovara i okoline za navedeni period iznose 658 mm godišnje, od toga u vegetacijskom razdoblju padne 54´% oborina što je povoljno 187 |