DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 43 <-- 43 --> PDF |
UDK 581.9 AUTOHTONA I ALOHTONA DENDKOFLORA ŠIRE OKOLINE VUKOVARA Ing. ĐURO RAUŠ UVOD Vukovar sa svojom okolinom pripada onom dijelu naše zemlje koji je najmanje pokriven šumskom vegetacijom. U tom kraju zauzima šuma manje od 10% cjelokupne površine. Zbog svoje prividne vegetacijske jednoličnosti nije taj kraj posebno privlačio botaničare i šumare istraživače, tako da imamo vrlo malo radova koji obraduju to područje. Floristička istraživanja vršio je tamo Draguti n Hir e u dva navrata i to: 1914. i 1919. g. (9). Ova istraživanja su objavljena pod naslovom »Građa za floru srijemskog plošnjaka, Fruške gore i okoline grada Osijeka«. U novije pak vrijeme objavio je Ž. Slavni ć svoj »Prilog flori našeg Podunavlja« u kojem se najveći dio podataka odnosi na Srijem (21). Prije njih vršili su mađarski istraživači floristička istraživanja cjelokupne Panonske nizine (pa i spomenutih krajeva), ali podaci tih istraživanja nisu bili dostupni prigodom pripreme našeg rada. Vukovar se razvio uz jednu od najvećih prometnih (vodenih) arterija Evrope, uz desnu obalu Dunava, i njegov se kontinuirani razvitak može dokumentirano slijediti počevši od kraja XII stoljeća do naših dana. Na tom čitavom kompleksu pronalazilo se i još uvijek se pronalaze prethistorijske iskopine vučedolske kulture neolitika. Prema tome, prvi počeci prethistorijskog naselja na području današnjeg Vukovara sežu daleko u neolitik, možda 2000—3000 godina prije naše ere (Brlić, 4). Kada su se ljudi (Vučedolci) počeli naseljivati, ti su krajevi imali sasvim drukčiju sliku od one koju pružaju danas. Kraj potpuno obrastao šumom, bogat divljači, blizina Dunava, blago valoviti reljef, plodno tlo, sve je to privlačilo naše davne pretke u te krajeve. Od tog vremena počinje utjecaj čovjeka na šumu istraživanih krajeva. Taj utjecaj je, međutim, tokom jednoga golemog razdoblja bio negativan za šumu kao i cjelokupnu prirodnu floru i faunu. Paljenje i krčenje šuma radi stvaranja i povećanja površina poljoprivrednog zemljišta odigralo je pri tome najveću ulogu u potiskivanju šuma na manje plodna tla. Upotreba drva za podizanje naseobina i komunikacija, loženje otvorenih ognjišta te podizanje gospodarskih objekata za razvoj ratarstva i stočarstva, sve je to pridonijelo znatnom smanjenju šumskih površina. Nastajala su nova naselja usred šuma, a šume su bile krčene i pretvarane u gradilišta i poljoprivredna zemljišta. Radi ilustracije porasta broja stanovništva na današnjem teritoriju općine Vukovar donosimo pregled broja stanovništva od 1857—1961. godine. Podaci se odnose na popis stanovništva koji je na području SP>,H proveden 11 puta u tom razdoblju (4). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Godina: 1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 Br. stan.: 30073 35667 35538 39811 40795 42385 42980 45697 50002 53261 63818 Prema nekim putopiscima (E. Čelebija, F. V. Taube) bilo je 1688 godine u samom gradu Vukovaru svega 1000 stanovnika, 1777 godine 3600, a 1800 godine 5000 stanovnika. Karakteristično je za taj kraj da su naseobine smještene u nekadašnjim potočnim dragama, većinom u blizini Dunava. Naselja se obično´ protežu s obje strane seoske ceste, te ih karakterizira tzv. ušoreni tip. Na cijelom području postoje dva grada (Vukovar i Ilok) i 37 naseljenih mjesta sa cea 20.000 domaćinstava i cea 70.000 stanovnika. Šume navedenih krajeva su većim dijelom u XVIII i XIX stoljeću pa sve do 1945. g. bile privatno vlasništvo bivših feudalaca i crkve a manjim su dijelom pripadale imovnim općinama i zemljišnim zajednicama. Feudalci i ostala vlastela nastojali su sebi osigurati što ljepši i ugodniji život; na jednom su mjestu sjekli i prodavali drvo, a na drugom uzgajali drveće i to u blizini svojih dvoraca i u obližnjim šumicama oko mjesta njihovih rezidencija. Postojale su šume sa specijalnom namjenom za lov i rekreaciju. Oni su u takve šume i šumice, drvorede i parkove unosili nove vrste koje dotada nisu u tim predjelima prirodno rasle. Strane su vrste introducirane u to područje više zbog svoje estetske vrijednosti kao parkovsko drveće, a manje radi proizvodnje drveta. Na taj je način počelo jače unošenje stranih vrsta drveća, ispočetka u parkovima i nasadima oko feudalnih dvoraca, a kasnije i u šumske kulture (bagrem, crni orah, kanadska topola, smrča i dr.). Naglim porastom broja stanovništva (poslije drugoga svjetskog rata), razvojem industrije i poljoprivrede, poboljšanjem saobraćaja, povećanjem životnog standarda i slobodnog vremena stanovništva te urbanizacijom ruralnih područja šume se sve više koriste u rekreacijske svrhe. Javlja se potreba za podizanjem što većeg broja rekreativnih objekata, u prvom redu zelenih površina, parkova, drvoreda, park-šumica i dr. u samim gradovima i u njihovoj bližoj i daljoj okolici. Da bi planiranje daljeg ozelenjivanja dalo dobre rezultate, bilo bi potrebno promotriti s više aspekata sadašnje stanje zelenih površina jer u skoroj budućnosti možemo očekivati još veće obogaćivanje dendroflore spomenutog područja. Niže navedeni podaci samo su skroman doprinos u tom pravcu. EKOLOŠKI FAKTORI Grad Vukovar sa svojom širom okolinom obuhvaća područje sjeveroistočnog dijela Istočne Slavonije i zapadnog dijela Srijema. Nadmorska visina tog područja kreće se od 80—294 m, a nadmorska visina centra grada iznosi 85,63 m. Proučavano područje nalazi se između 18°45´ i 19°30´ istočne dužine od Greenwicha i 45°09´—45"29´ sjeverne geografske širine. Reljef pdručja je pretežno ravničarski, ali prema istoku postaje talasastiji zbog protezanja zapadnih obronaka Fruške gore. Od Vinkovaca prema istoku prostire se između Vukovara i Sida nizinski plato »Vukovarski ravnjak«, izgrađen od prapora. Taj se plato proteže oko 30 km u jugoistočnom smjeru u pojasu širokom i do 14 km. Od nadmorske visine 85,63 m u centru Vukovara taj se ravnjak polako uspinje sve do obranaka zapadnog dijela Fruške gore. 186 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Uz Dunav od Vukovara do Šarengrada vide se strme praporne naslage visine i do 24 m. Površina je spomenutog platoa prošarana plitkim uvalama i kotlinicama. Oblik tih kotlinica je vrlo različit po dubini i dužini, ponajviše okruglast, rjeđe žljebovit, najdublje 2—3 m s blagim pristrancima. Vukovarski se ravnjak naslanja na zapadne obronke Fruške gore na liniji Šarengrad—Bapska—Šid. Tu se već znatnije ističu: Teleik (200 m), Lug (209 m), Cerik (207 m), Kontra (212 m) i Babinac (234 m). Na putu Sot—Ilok vide se u raspalim filitima manje ili veće gromade vapnenca koji je tu jako obojen oksidom željeza (13). Taj se dio s površinskim stijenama smatra prvim tragom srednjeg grebena Fruške gore. Međutim, dominantnu pojavu matičnog supstrata na cjelokupnom istraživanom području čini prapor sa svojim bijelim pužićima i laporovitim konkrecijama. On dolazi kao opći pokrivač cijelog izučavanog područja. Obilnost prapora je prilično velika što se može zaključiti prema prapornim naslagama kod Vukovara na Petrskeli, gdje dosižu visinu do 24 m. Njegova dubina na višim obroncima Fruške gore naglo pada, tako da se na grebenima brda pojavljuju još samo neznatni ostaci. Aluvijalne tvorevine razvile su se na dunavskim otocima, sprudovima i adama. Hiđrografsku mrežu sačinjavaju rijeke Dunav, koji se proteže kroz čitavo istraživano područje i Vuka koja se u samom centru Vukovara ulijeva u Dunav, te niz manjih potoka. Na Vukovarskom ravnjaku, pa i na obroncima zapadnog dijela Fruške gore sve se češće javljaju osušena korita vodotoka. Krčenje šuma i kopanje kanala sve više oduzima tom kraju vodu. Predjeli koji su nekada bili plavljeni ili pod vodom, ,sada su potpnuo suhi i kultivirani. Za to su područje karakteristični dolovi. Naročito se ističe Sotski dol koji od Šiđa zadire kao uvalina prema sjeveroistoku u trup Fruške gore s pristrancima, visine do 100 m, a nosi jasne tragove nekadašnjeg vodotoka. Takvih, nešto kraćih dolova ima čitav niz na cesti od Vukovara do Iloka, a značajniji su. Vučedol, Ležimir-dol, Mohovski potok. Dobra voda-dol, Smrdan-dol, Cerje, Iločki potok, Čitluk i dr. Nekada su ti dolovi bili vodotoci, a sada samo poneki imaju povremeno vodu, što govori o znatnoj promjeni hidrografskih prilika istraživanog područja. Na tom području vlada kontinentalna klima s oštrim i dugim zimama, te vrućim i dugim ljetima. Prijelazna su godišnja doba (proljeće i jesen) dosta slabo izražena. Prikazat ćemo u skraćenom obliku meteorološka opažanja za devetgodišnji period (1957—1565) meteorološke stanice Vukovar (počela radom 1957. g.) Srednja je godišnja temperatura zraka za ovaj period iznosila 11,5° C s apsolutnim maksimumom od 39.6° C, zabilježenim u Vukovaru (14. VIII 1957. g.) i s apsolutnim minimumom od —28" C, zabilježenim u Vukovaru (24. I 1963 g.). Raspon temperatura iznosi 68° C, i to se, u svekom slučaju, nepovoljno odražava na vegetaciji istraživanog područja. Srednja je temperatura vegetacijskog razdoblja (travanj—rujan) iznosila 18,3° C, srednja siječanjska —1,7° C, a srednja srpanjska 21,8n C. Prosječne oborine Vukovara i okoline za navedeni period iznose 658 mm godišnje, od toga u vegetacijskom razdoblju padne 54´% oborina što je povoljno 187 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 46 <-- 46 --> PDF |
RUŽA VJETROVA I TIŠINA METEOROLOŠKA STANICA VUKOVAR [9g] (RAZDOBLJE 1957 -ms. g.) RAZDIOBA SMJEROVA VJETRA U % [8 smjerova: TIŠIHE N I NE E i SE $ svv w NW i,2 4,3 |/4,8 V´12A I 9,5 7,9 HA 10,9 1/,b MJERILO-4cm= 4 % za vegetaciju tog kraja. Najkišovitiji mjeseci su: travanj, svibanj i lipanj, što također pogoduje razvoju vegetacije. Najveća je registrirana količina oborina za taj period 792 mm, izmjerena u Vukovaru 1959. g., a najmanja je iznosila 415 mm u 1961. g. Mraz se prosječno godišnje pojavljuje 23 dana i to od listopada do travnja. Srednjak godišnje relativne vlage zraka iznosi 80%, a srednjak relativna vlage zraka u vegetacijskom razdoblju 73%. Snijeg pada obično od studenoga do ožujka. Tlo je prosječno 52 dana godišnje pod snježnim pokrivačem. Najčešći smjerovi vjetrova prikazani su na priloženoj vjetrulji. Napominjemo da su svi meteorološki podaci dobiveni od Hidrometeorološkog zavoda Hrvatske u Zagrebu. Radi bolje ilustracije klime odnosimo klima-dijagram prema H. W a 1t er-u (3). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 47 <-- 47 --> PDF |
KUMADIAGRAH PREMA H. WALTER-U a b VUKOVAR (mi 11.5´C 6S8mm [9] mm 200 ISO 100 50 90 «5 80 ; 39,« 70 zs h na 60 30 50 25 tO ZO j 23,5 30 15 -s,a u 2AGREBU, dne H X 1968 a — stanica b — nadmorska visina c — broj godina opažanja (period) d —. god. temperatura u´ C (višegodišnji prosjek) e — god. količina oborina u mm (višegodišnji prosjek) f — srednji minimum temperature najhladnijeg mjeseca g — apsolutni minimum temperature u periodu motrenja h — srednji maximum temperature najtoplijeg mjeseca i — apsolutni maximum temperature u periodu motrenja i — srednje kolebanje temperature k — srednji višegodišnji prosjek temperature zraka prema mm KO (20 mjesecima 1 — srednji višegodišnji prosjek oborina prema mjesecima n — period suhoće (Trockenheit) o — vlažni (humidni) period p — mjeseci sa srednjim minimumom temperature ispod 0" C r — mjeseci sa apsolutnim minimumom temperature ispod 0° C |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 48 <-- 48 --> PDF |
U Vukovaru i njegovoj okolici razvila su se različna tla degradacijskih stadija černozema na praporu. Osim toga nailazimo na gajnjače i smeđa karbonatna tla na praporu. U manjoj mjeri pojavljuju se močvarna tla kao i plitke rendzine na praporu. Nalazimo ponešto grubljeg diluvijalnog i aluvijalnog nanosa. Aluvijum je naročito zastupljen na dunavskim otocima i sprudovima, neujednačena mehaničkog sastava i bez izražene strukture. U adama i ritovima pojavljuje se i aluvijalno močvarno tlo (naplavine). PRIRODNA ŠUMSKA VEGETACIJA VUKOVARA I OKOLINE Ukupna površina općine Vukovar iznaša 60651 ha od čega je pod šumom 6100 ha (4), tj. pod šumom je 10% površine. Od ukupne površine šuma polovica su prirodne šume, a polovica šumske kulture. Značajno je da je tu primarna klimatogena vegetacija najvećim dijelom iskorijenjena a njezina su staništa pretvorena u poljoprivredna zemljišta. Tla koja su sada pod šumom, sa 60´% su relativna šumska tla, ostalo su apsolutna šumska tla (brežuljci, močvarna tla, dunavske ade i dr.). Na osnovi prijašnjih istraživanja 2. Slavnić-a (20) i naših istraživanja (17) dat ćemo kraći pregled šumske vegetacije istraživanog područja. Aluvijalna tla Podunavlja zauzela je šuma bijele vrbe (Salicetum albae Soo) i šuma crne topole (Populetum nigrae Knapp), a fragmentarno se pojavljuje i cenoza bijele topole (Populetum albae Knapp). Posebnu pažnju zaslužuje šuma lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli — Quercetum roboris prov.) koja se razvila u zapadnom, dijelu područja u dolinama i ravnijim predjelima oko Vukovara. Najljepše sastojine lužnjaka s obzirom na dimenzije stabala i kvalitetu debala nalazimo u šumi Jankovačka Dubrava. Sloj drveća sačinjavaju: Quercus robur, Quercus cerris i Carpinusbetulus, a u sloju grmlja nalazimo: Corylus avellana, Evonymus europaea, Crataegus monogyna, Prunus spinosa, Ligustrum wulgare, Acer campestre i dr. Značajan je i dobro razvijen također i sloj prizemnog rašća, gdje nalazimo: Stachys sylvatica, Circaea luletiana, Geum urbanum, Galeobdolom luteum, Carex sylvatica, Cerastium sylvaticum, Asperula odorata, Stellaria holostea, Polygonatum multijlorum i dr. Moramo istaći da je ta cenoza na tamošnjim lokalitetima nešto kserotermnijeg karaktera od takve cenoze u Posavini. Baš zbog toga se lužnjak nešto teže prirodno pomlađuje, pa obično nakon dovršnog sijeka oplodne sječe grab preuzima maha i nastaju više ili manje čisti grabići. Iz tih razloga ima još vrlo malo iskonskih šuma lužnjaka i običnog graba. Povišene i suše terene na prijelaznom dijelu između lužnjaka i sladuna nastava šumska zajednica lužnjaka sa cerom (Quercetum roboris et cerris prov.). Ta se zajednica razvila na dijelovima istočno od Vukovara na lokalitetima: Panjik, Jelaš, Zirište, Kordoš, Dugo Cerje, Ađansko Cerje i dr. Cer tamo raste vrlo bujno i dosiže visinu 25—30 m. Starija cerova stabla su redovno oštećena pukotinama od studeni (zimotrenost) kao i napadnuta bolešću Poria obliqua. Sloj drveća sačinjavaju: Quercus robur, Quercus cerris, Fraxinus ornus, Tilia tomentosa, Acer talaricum i dr. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Sloj grmlja je vrlo dobro razvijen ,a u njemu dolaze: Evonymus europaea, Ligustrum vulgare, Cornus sanguinea, Acer tataricum, Lonicera xylosteum, Rhamnus cathartica, Lonicera caprifolium i dr. U sloju prizemnog rašća nalazimo: Geum urbanum, Polygonatum latijolium, Asperula taurina, Viola hirta, Sedum maximum, Lathyrus niger, Cynanchum vincetoxicum i dr. Na obroncima zapadnog dijela Fruške gore u predjelima Briza, Balisa i Čukala razvila se cenoza srebrnaste lipe i hrasta lužnjaka (Querco-Tilietum tomentosae prov.) uz primjesu običnog graba, sitnolisne i velelisne lipe, hrasta kitnjaka te nešto cera, klena i divlje trešnje. Sloj grmlja je također dobro razvijen, a sačinjavaju ga: klokočika, lijeska, glogovi, pasdrijen, trnula, kalina i dr. U prizemnom rašću masovno sudjeluju: Vinca minor, Hedera helix, Asperula taurina, Ga.leobdolom luteum, Veronica montana, Geum urbanum, Sanicula europaea, Anemone nemorosa i dr. Na posebnim lokalitetima, toplim i prisojnim grebenima, na južnim i jugozapadnim stranama fragmentarno se razvila šuma medunca i crnog jasena (Orno-Quercetum pubescentis prov.). Nju su u centralnim dijelovima Fruške gore zapazili i opisali M. Janković i V. Mišić (10, 15) pod nazivom (Quercus sessiliflora + Quercus pubescens + Fraxinus ornus prov.). Mi smo je našli fragmentarno razvijenu u tamošnjim predjelima Kordoš i Čukala, nedaleko od Iloka. Na osnovi njezina sastava i njezinih ekoloških zahtjeva smatramo je osiromašenom cenozom (Ostryo-Quercetum pubescentis Horv. 1938). Sloj drveća sačinjavaju: Quercus pubescens, Quercus cerris, Fraxinus ornus, Acer campestre, Sorbus torminalis i dr. Sloj grmlja je bujno razvijen, a tvore ga: Cornus mas, Cornus sanguinea, Ligustrum vulgare, Viburnum lantana, Rhamnus cathartica, Staphyllea pinata, Lonicera xylosteum, Evonymus verrucosa, Fraxinus ornus, Acer campestre. Cytisus nigricans, Rosa sp. i dr. U sloju prizemnog rašća dolaze: Teucrium chamaedrys, Lithospermum purpur-eo-coerulem, Peucedanum cervaria, Buphthalmum salicijolium, Melittis melissophyllum, Dorycnium germanicum, Ruscus aquleatus i dr.* SISTEMATSKI PREGLED I DETERMINACIJA DENDROFLORE U našem pregledu parkova, drvoreda i šumskih površina Vukovara i njegove šire okoline u toku 1968. g. našli smo vrste drveća i grmlja koje su interesantne sa šumarskoga, hortikulturnog, ekološko^biološkog i uzgojnog gledišta. Sistematski pregled pojedinih vrsta i determinaciju izvršili smo po Anić M. (1), Jovanović B. (12) i Rehder A. (18). * Prirodna šum. vegetacija bit će detaljnije obrađena drugom prilikom. 191 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 50 <-- 50 --> PDF |
ANTOPHYTÄ (Cvjetnjače) GYMNOSPERMAE (Golosjemenjače) I Ginkgoales 1. Farn. Ginkgoaceae 1. GINKGO biloba L., ginko. Cesto drvo naših parkova. Nalazimo ga u parku Iloka i Borova (SI. 1). II Conifer a e (Četinjače) 2. Fam. Taxaceae (Tisovke) 2. TAXUS baccata L., obična tisa. Kultivirana u parkovima Vukovara, Borova i Iloka te na gradskim grobljima 3. Fam. Pinaceae (Borovke) 3. PICEA abies Karst., obična smrča. U Vukovaru i okolini nalazimo smrču u šumskim kulturama, drvoredima, parkovima te pojedinačno po dvorištima i grobljima. Odrasle kulture nalazimo u predjelu Đergaj nedaleko Vukovara te u predjelu Jelaš. Inače se uzgaja u parkovima Iloka, Borova, Vukovara i dr. 4. PSEUDOTSUGA taxifolia var. viridis Asch, et Gr., zelena duglazija. Uzgaja se u parku Iloka i Borova. 5. PICEA omorica (Panč.) Purkyne, Pančičeva omorika. Uzgaja se u parkovima Borova. 6. PICEA pungens Engelm., bodljikava smrča. Uzgaja se pojedinačno u parkovima i vrtovima. Nalazimo je u Vukovaru, Borovu i Iloku (SI. 2). 7. LARIX decidua Mili. (L. europaea Lam. et DC), obični ariš. Pojedinačna stabla nalazimo u šumi Đergaj u kulturi smrče, a također i u parku Borova. 8. PINUS strobus L., borovac. Nalazimo ga kultiviranog pojedinačno u šumi Đergaj i Jelaš te u parkovima Borova, Iloka i Vukovara. 9. PINUS nigra Arn., crni bor. Dolazi kultiviran pojedinačno ili u manjim grupama kao i kulturama, podignutima na staništima hrasta lužnjaka. Nađen je i u predjelima Mala Dubrava, Panjik, Jelaš, Zirištc, Jankovačka Dubrava i Čukala. Zapažena je uspjela kultura crnog bora koja se nalazi uz put Ilok—Erdevik. Uzgaja se i kao parkovna vrsta u Borovu, Vukovaru, Vučedolu i Iloku. 10. PINUS sylvestris L., obični bor. Isto kao i crni bor nalazimo ga umjetno uzgojenog u predjelu Đergaj, Jelaš, Žirište i Mala Dubrava. Uzgaja se i kao parkovna vrsta te ga nalazimo u parku Borova. 4. Fam. Cupressaceae (Čempresi) 11. THUJA occidentaiis L., obična američka tuja. Uzgaja se u Slavoniji i Srijemu isključivo u parkovima i vrtovima oko kuca. Nalazimo je u parkovima Vukovara, Borova i Iloka. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 51 <-- 51 --> PDF |
SI. 1. Odraslo stablo ginka (Ginkgo biloba L.) u parku Iloka. Foto: Đ. Rauš |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 52 <-- 52 --> PDF |
sill SI. 2. Bodljikava smrča (Picea pungens Englm.) u parku Iloka. Foto: Đ. Rauš |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 53 <-- 53 --> PDF |
12. CHAMAECYPARIS lawsoniana Pari., Lawsonov pačempres. Vrlo lijep drvored ispred vukovarske bolnice sačinjavaju stabla Lawsonova pačempresa. Bivši vlastelin unio je tu vrstu drveća u šumske predjele Đergaj, Mala Dubrava, Jelaš i Panjik te su uzgojeni drvoredi na širokim prosjekama gdje zajedno rastu Lawsonov pačempres i mirisna borovica. 13. JUNIPERUS communis L., obična borovica. Raste kao prirodni grm u šumskom predjelu Čukala u zajednici Querco-Tilietum tomentosae. 14. JUNIPERUS sabina L., smrdljiva borovica. Uzgaja se kao prilegli grm u parkovima Borova i Vukovara. 15. JUNIPERUS virginiana L., mirisna borovica. Uzgaja se umjetno radi proizvodnje drva za olovke na staništu zajednice Carpino betuli-Quercetum roboris. Nalazimo je u šumskim predjelima Đergaj, Mala Dubrava, Jelaš i Panjik. Također se uzgaja u parkovima Borova i Iloka. ANGIOSPERMAE (Kritosjemenjače) I M o n o c o t y 1 e d on e a e (J e d n o s u p n i c e) 5. Fam. Liliaceae (Lijerovke) 16. RUSCUS aculeatus L., bodljikava veprina. Raste prirodno u šumama Kordoš, Balisa, Briza, Dugo Cerje, Čukala, Ađansko Cerje i dr. kao zimzeleni grm i do 80 cm visine. U šumi Kordoš dolazi u većim skupinama te obrašćuje suvislo površine i do 100 m2. Uspijeva na prisojnim i toplijim padinama na staništu zajednice Quercetum roboris et cerris. II D i c o t y 1 e d o n e a e (Dvosupnice) I Fagal e s 6. Fam. Betulaceae (Perutkarke) 17. BETULA pendula Roth. (B. verrucosa Ehrh.), obična breza. Dolazi samonikla po šumama na većim sječinama, a uzgaja se i kao parkovna vrsta u parkovima Vukovara, Borova i Iloka. Narod neobično cijeni lijepi habitus stabla breze. Stoga možemo običnu brezu naći kao ukrasno drvo u vrtovima i dvorištima oko kuća. 18. ALNUS glutinosa Gaertn., crna joha. Ne dolazi samonikla u tom području, no u novije vrijeme se kultivira zajedno s kanadskom topolom po dunavskim otocima, adama i sprudovima gdje dosta dobro uspijeva. Nalazimo je u Borovskoj, Sotinskoj i Mohovskoj adi. 19. CORYLUS avellana L., obična lijeska. Dolazi prirodno u svim šumama na staništu zajednica Carpino betuli-Quer cetum roboris, Orno-Quercetum pubescentis i Querco-Tilietum tomentosae, a nalazimo je i sađenu u pojedinim parkovima. 20. CORYLUS avellana f. atropurpurea Winkl. Uzgaja se u parkovima Iloka, Vukovara i Borova. 21. CORYLUS" colurna L~~divo-lijeska. " ~ " Jedno starije stablo prsnog promjera 45 cm i visine 15 m nalazi se u parku Iloka (SI. 3). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 54 <-- 54 --> PDF |
SI. 3. Stablo medvjeđe lijeske (Corvlus colurna L.) prsnog promjera 45 em i visine 15 m odraslo u parku Iloka. Foto: Đ. Rauš 196 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 55 <-- 55 --> PDF |
22. CARPINUS betulus L., obični grab. Dolazi od prirode u spomenutom području zajedno s hrastom lužnjakom i srcbrnastom lipom. Najviše ga ima u šumskim predjelima Đergaj, Mala Dubrava, Petrovačka i Jankovačka Dubrava, Vel. Lipovača, Požeg te Čukala. 23. CASTANEA sativa Mili., pitomi kesten. Nekoliko zaostalih stabala pitomog kestena našli smo u šumi Čukali, u predjelu zvanom »Kesten« na staništu zajednice Querco-Tilietum tomentosae (zapadni obronci Fruške gore, sjeverna ekspozicija). Prema kazivanju starosjedilaca nekada je u tom predjelu bilo mnogo kestenovih stabala koja su obilno rađala plodom. Međutim, uslijed prejake eksploatacije šuma bivših imovnih općina pitomi kesten je sve više nestajao, i danas je sveden na minimum. 24. QUERCUS cerris L., cer. Dolazi prirodno u tom području kao pratilac lužnjakovih i medunčevih šuma Češće rađa plodom od ostalih hrastova. Stoga se nerijetko nailazi na umjetno uzgojene kulture cera koje su davale odlično ogrjevno drvo i plod za žirenje. Deblo je često zimotreno. 25. QUERCUS petraea Liebl. (Q. sesiliflora Salisb.), hrast kitnjak. Dolazi prirodno u brdskim šumama i šumama pribrežja, a u manjim količinama na obroncima zapadnog dijela Fruške gore miješajući se s lužnjakom i srebrenastom lipom. Nađen je u šumskim predjelima Čukala, Balisa, Kordoš, Kalile i Dugo Cerje. 26. QUERCUS robur L., hrast lužnjak. Od prirode dolazi u području riječnih i potočnih dolina i terasa. Nalazimo ga u svim šumama šire okolice Vukovara u pojasu nadmorskih visina od 80—300 m. U nižim predjelima tvori suvisle sastojine, a u višima se javlja kao primiješana vrsta ostalim vrstama drveća. U istraživanom području tvori istočnu kserotermnu varijantu šumske zajednice Carpino betuli-Quercetum roboris. Raste u većem broju oblika. 27. QUERCUS robur fastigiata (Lam.) A. DC, hrast lužnjak stupastog oblika. Uzgaja se u parkovima zbog svoga lijepoga stupastog oblika. Nalazimo ga u parkovima Borova, Iloka i Vukovara. 28. QUERCUS pubescens Willd., hrast medunac. Raste od prirode na toplim grebenima i prisojnim stranama obrazujući zajednicu Orno-Quercetum pubescentis koja pridolazi u šumskim predjelima Kor doš i Čukala. Medunac raste u tim predjelima na plitkim rendzinama koje su se razvile na praporu. Nizak je i obrazuje grbava stabla. Obuhvaća veći broj oblika. 29. QUERCUS rubra Duroi. (Q. borealis (Marsch.) Ashe), crveni hrast. Dolazi umjetno sađen u šumama i parkovima. Raste primiješan pojedinačno ili u manjim grupama u šumskim predjelima Dugo Cerje, Kordoš, Jelaš i Der gaj te u parku Borovo. II Juglandales 7. Fam. Juglandaceae (Orahovke) 30. JUGLANS regia L., obični orah. Uzgaja se na cijelom proučavanom području zbog ploda i to u drvoredima, a i pojedinačno po vrtovima, njivama, vinogradima i dvorištima. Pokušavalo ga se uzgajati u obliku šumskih kultura zajedno s crnim orahom i crnim jasenom; međutim, ti su pokušaji propali. Ostatke tako podizanih kultura nalazimo danas u šumskim predjelima Đergaj, Mala Dubrava, Jelaš i Panjik. 197 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 56 <-- 56 --> PDF |
31. JUGLANS cinerea L., sivi orah. Pojedinačna stabla možemo naći u šumskoj kulturi crnog oraha u predjelu Mala Dubrava. 32. JUGLANS nigra L., crni orah. Ovo visoko, sjevernoameričko drvo brzog rasta privuklo je pažnju šumara ovdašnjeg područja već koncem prošlog vijeka, tako da mu se od tih vremena pa do danas posvećuje posebna pažnja. Za vrijeme proteklih 70 godina podignuto je oko dvije tisuće hektara kultura crnog oraha. Podižu se obično čiste kulture ili u smjesi s cerom, crnim jasenom, bagremom i običnim ora hom. Možemo slobodno reći da su na tom polju postignuti odlični uspjesi koji su nešto umanjeni devastacijom šuma u drugom svjetskom ratu, kao i to da se crni orah aklimatizirao na navedenom području. Lijepe kulture crnog oraha možemo vidjeti u šumskim predjelima Đergaj, Šomođ, Asađ, Mala Dubrava, Panjik, Jelaš, Petrovačka Dubrava, Žirište, Kordoš, Smrdan i drugdje koje se razvijaju na staništu zajednice Carpino betuli-Quercetum roboris. U novije vrijeme uspješno se plasira tehničko drvo crnog oraha za proizvodnju furnira zbog lijepe teksture, a može poslužiti i kao zamjena za furnire običnog oraha. III S a 1 i c al e s 8. Fam. Salicacea (Vrbovke) 33. POPULUS alba L„ bijela topola. Raste od prirode na plavljenim vlažnijim i svježijim lokalitetima kao i na poplavnim terenima uz Dunav. U neplavljenim šumskim predjelima dolazi pojedinačno, a na poplavnom području uz Dunav na gredama čini fragmentarno razvijenu zajednicu Populetum albae. 34. POPULUS tremula L., trepetljika. Samonikla raste na šumskim sječinama i branjevinama. Dolazi u svim šumskim predjelima spomenutog područja i mada predstavlja vrst drveća velike plastičnosti s obzirom na stanište (ubikvist), nema neko veće značenje. 35. POPULUS nigra L., crna topola. Dolazi prirodno masovno na poplavnom području uz Dunav gdje tvori cenoze Populetum nigrae. Otpornija je na sve klimatske nepogode i biljne bolesti od kultiviranih topola; stoga je ostala i dalje kao cijenjeno drvo poplavnog područja. 36. POPULUS nigra var. pyramidalis Spach., jablan. Uzgaja se u drvoredima i parkovima. Odlično razbija monotoniju Panonske ravnice, a njegovi drvoredi služe kao vjetrobrani pojasi u nepreglednoj rav nici. Naročito lijepi drvoredi mogu se vidjeti u okolici Vukovara, Iloka, Borova, Trpinje, Grabova, Ovčare, Jakobovca, Trešnje, a na pojedinačna stabla nailazimo u svim okolnim selima i poljima. 37. POPULUS euramericana (Dođe) Guinier cv. serotina. Uzgaja se u šumskim kulturama i plantažama kao i drvoredima uz otvorene kanale. Najviše je nalazimo na adama Podunavlja. 38. POPULUS deltoides Marsh. Ova vrsta topole kultivira se u parkovima i drvoredima Vukovara i Borova. 39. SALIX alba L., bijela vrba. Od prirode dolazi uz rijeke i vodotoke. Naročito je zastupljena u poplavnim šumama Podunavlja gdje tvori cenoze Salicetum albae. Osim toga je nalazimo uz potoke, bare i kanale u predjelima Đergaj, Mala Dubrava, Panjik i Kordoš. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 57 <-- 57 --> PDF |
40. SALIX babylonica L., vrba jadika. Kultivira se u parkovima i po grobljima. Vrlo lijep primjerak takve vrbe nalazi se u parku Borovo ispred zgrade društvenog doma. Inače je nalazimo skoro u svim parkovima Vukovara, Iloka i Borova. 4L SALIX amygdalina L., bademasta vrba. Naseljava prirodno i to kao prva među drvenastim vrstama pješčane sprudove dunavskih otoka te tvori tzv. »malate« koji služe kao prijelazne cenoze za razvitak šume bijele vrbe. Poplava na njezinim staništima traje u prekidima 100—120 dana god. 42. SALIX caprea L., bijela iva. Pojavljuje se na šumskim sječinama i branjevinama kao grm ili manje drvo. Nalazimo je često u živicama i uz otvorene kanale. 43. SALIX cinerea L., siva iva. Predstavlja grm u nizinskim i močvarnim terenima. Od svih vrba najbolje podnosi stagnirajuću vodu te čini barsku granicu šumskog drveća i grmlja u močvarama Podunavlja. Raste u grupama razvijajući karakterističan polu kružni habitus grupe. 44. SALIX rosmarinifolia Gon., uskolisna vrba. Kultivira se kao dekorativni grm u parku Borova. 45. SALIX viminalis L., košaračka vrba. Dolazi od prirode, no većinom se kultivira zbog dobivanja sirovine za pletarsku proizvodnju. 46. SALIX purpurea L., vrba rakita. Predstavlja grm močvarnih predjela i pašnjaka po dunavskim otocima. IV Urticales 9. Fam. Moraceae (Dudovke) 47. MORUS alba L., bijeli dud. Često drvo tamošnjih krajeva. Uzgaja se pojedinačno u drvoredima i u nasadima. Uz sve važnije puteve koji vode iz Vukovara u okolna sela podignuti su drvoredi dudova (bijeli, crni i crveni dud). Narod spomenutih krajeva nekada se bavio uzgojem dudova svilca za hranu kojega je upotrebljavao lišće bijelog duda. Nedaleko Vukovara na putu prema Čakovcima nalazi se veća površina pod dudovim stablima, zvana »Dudik«. Na tom mjestu nalazi se sada spomen- kosturnica, podignuta na grobu žrtava fašizma. 48. MORUS nigra L., crni dud. Vrijedi sve što je spomenuto kao kod bijelog duda. 49. MORUS rubra L., crveni dud. Kultivira se zajedno s oba prethodna, no nešto je rjeđi od njih. 50. BROUSSONETIA papyrifera V Her., dudovac. Kultiviran je na prisojnim padinama u obliku grma ispred samostana Vukovar i u parku Iloka. 51. MACLURA aurantiaca Nutt., maklura. Uzgaja se radi žive ograde koja je u tom području dosta uobičajena, a pojedinačno raste i kao manje dekorativno drvo. U parku Iloka našli smo dva stabla prsnog promjera 35 cm, visine 8 m. U Vukovaru je naročito lijepa živa ograda od maklure uz lijevu obalu rijeke Vuke, počev od tzv. »Olajnice«. Či tavo naselje Jakobovac ograđeno je djelomično živom ogradom maklure, visine 2 m. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 58 <-- 58 --> PDF |
52. FICUS carica L., obična smokva. Kultivirana je u zavjetrini na južnim padinama iločkog parka, no ne rađa plodom. 10. Fam. Cannabinaceae (Konopijikovke) 53. HUMULUS lupulus L., divlji hmelj. Navedena trajnica povijuša dešnjakinja dolazi prirodno u tom području i penje se po drveću sve do visine od 6 m. U šumskim kulturama pravi na du navskim otocima velike štele jer lomi mlada stabalca zbog svoga bujnog rasta. 11. Fam. Ulmaceae (Brijestovke) 54. ULMUS carpinifolia Gleditsch. (U. campestris L.), nizinski brijest. Raste od prirode kao pratilac hrasta lužnjaka. 55. ULMUS campestris f. suberosa Sehn., plutasti nizinski brijest. Dolazi na rubovima šuma kao grm iil manje drvo na čitavom području. 56. ULMUS laevis Pali. (U. effusa Willd.), vez. Raste prirodno u šumama Podunavlja primiješan zajednici Salicetum albae. Često strada od studeni (zimotrenost). 57. CELTIS oceidentalis L., amerikanski koprivić. Kultiviran je u drvoredima kao i pojedinačno po parkovima. Zapažen je u blizini vodotornja Vukovar te u drvoredu na potezu Jakobovac—Ovčara— Grabovo, zatim u parku Iloka. V Santalales 12. Fam. Loranthaceae (Imelovke) 58. LORANTHUS europaeus Jaqu., žuta imela. Dolazi kao nametnica na starim hrastovim stablima. 59. VISCUM album L., bijela imela. Nametnica, naročito na vrstama iz porodice Salicaceae; stoga je vrlo česta na dunavskim adama. VI Polygonales 13. Fam. Polvgonaceae 60. POLYGONUM baldschuanicum Reg., baldžuanski dvornik. Uzgaja se kao parkovna povijuša u parkovima Vukovara i Iloka. VII H a m a m e 1 i d a 1 e s 14. Fam. Platanaccae (Platanovke) 61. PLATANUS oceidentalis L., sjevernoamerikanska platana. Kultivirana u drvoredima i pojedinačno u Borovu. 62. PLATANUS acerifolia Willd., platana. Drvored, dug 3 km od Vukovara do Borova podignut je od prekrasnih stabala spomenute vrste. U drvoredu na potezu Ilok—obala Dunava prema Bačkoj Palanci rastu prekrasne platane. U šumi Đergaj pored Vuke rastu veće grupe spomenute platane te dosižu zavidne dimenzije. U centru grada Vuko vara ispred Radničkog doma nalazi se nekoliko starih stabala platane, i ta stabla bi trebalo zakonom zaštititi. Golema stabla, izrasla kao soliteri pružaju odličnu hladovinu za vrijeme ljetne žege. Stoga je ta vrsta drveća cijenjena te je nalazimo skoro posvuda. 200 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 59 <-- 59 --> PDF |
VIII Tricoccae 15. Fam. Buxaceae (Šimširovke) 63. BUXUS sempervirens L., obični šimšir. Uzgaja se u parkovima i vrtovima kao dekorativni zimzeleni grm ili kao živa ograda. Nalazimo ga u parkovima i na grobljima Vukovara, Iloka i Borova. IX Polycarpicae 16. Fam. Magnoliaceae (Magnolijevke) 64. MAGNOLIA soulangeana Soul. (M. denudata Ders. X M. liliflora Ders. Ovaj hibrid dviju vrsta Dalekog istoka uzgaja se u parku Borova. 65. LIRIODENDRON tulipifera L., tulipanovac. Vrlo lijep odrastao primjerak tulipanovca našli smo u krugu vukovarske bolnice. U šumi Jelaš raste na mjestu bivšeg starog rasadnika uz druga zaostala stabla i nekoliko stabala tulipanovca. Također smo ga našli u parku Borova, 17. Fam. Berberidaceae (Žutilovke) 66. BERBERIS vulgaris L., obična žutika. Našli smo je na južnoj padini parka u Iloku, no nije nam poznato da li dolazi prirodno u tamošnjim krajevima. 67. BERBERIS thunbergii atropurpurea Chenault. Uzgaja se u parkovima Borova i Iloka. 68. MAHONIA aquifolium (Pursh.) Nutt. Dosta je česta u parkovima u manjim grupama. Nalazimo je u Vukovaru, Borovu i Iloku. 18. Fam. Ranunculaceae (Žabljakovke) 69. CLEMATIS vitalba L., bijela pavit. Ta drvenasta penjačica zastupljena je u svim šumama istraživanog područja, a naročito na staništima šuma hrasta lužnjaka. X Parietales 19. Fam. Tamaricaceae (Metlike) 70. TAMARIX tetrandra Pali., obična tamarika. Uzgaja se u parkovima Borova, Vukovara i Iloka, a ponegdje i na grobljima. XI Columniferae 20. Fam. Malvaceae (Sljezovke) 71. HIBISCUS syriacus L., sirijski hibiskus. Kultiviran je u parkovima Vukovara, Borova i Iloka. 21. Fam. Tiliaceae (Lipovke) 72. TILIA platyphyllosscop. (T. grandifolia Ehrh.), velelisna lipa. Dolazi od prirode s ostalim lipama, a u nešto manjem obimu u šumskim predjelima Čukala, Briza i Balisa. 73. TILIA cordata Mill. (T. parvifolia Ehrh.), malolisna lipa. Zastupljena je u šumama zapadnih obronaka Fruške gore te raste kao subedifikator u šumama srebrnolisne lipe. 74. TILIA argentea Desf. (T. tomentosa Mönch.), srebrnolisna lipa. Od prirode dolazi na Fruškoj gori pa obuhvaća i njezine zapadne obronke. U šumskom predjelu Čukali, Bališi i Brizi (nedaleko Iloka) tvori suvisle sastojine. Uzgaja se i u parkovima. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 60 <-- 60 --> PDF |
XII Terebinthales 22. Farn. Simarubaceae (Balzamovke) 75. AILANTHUS glandulosa Desf., žlijezdasti pajasen. Kultiviran je u drvoredima i pojedinačno po parkovima. Našli smo ga u privatnim šumarcima gdje se udomaćio i bujno se razvija. U predjelu zvan »Badnjara« nedaleko Lovaša obilno je primiješan u sloju drveća. 23. Fam. Anacardiaceae (Rujevke) 76. RHUS typhina L., kiseli ruj. Uzgaja se kao parkovna vrsta u Borovu. 24. Fam. Sapindaceae (Svjetlucavke) 77. KOELREUTERIA paniculata Laxm., kolreuterija. Masovno se uzgaja u parku Iloka i to u obliku stabala i većeg grmlja, a također je nalazimo u parku Borova. 25. Fam. Aceraceae (Javori) 78. Acer tataricum L., žestika. Dolazi u svim šumama proučavanog područja (osim poplavnih) na staništima šume hrasta lužnjaka. Raste kao manje drvo ili grm. 79. ACER ginnala Max., kineski javor. Uzgaja se u parkovima i drvoredima Vukovara, Borova i Iloka. 81. ACER dasycarpum Ehrh. (A. saceharinum L.), srebrolisni javor. Uzgaja se u parkovima Borova. 82. ACER campestre L., klen. Dolazi prirodno kao plastična vrsta (ubikvist) na svim ocjeditim staništima istraživanih šuma u obliku grma ili kao manje drvo. 83. ACER platanoides L., javor mliječ. Uzgaj se kao parkovna vrsta. Nalazimo ga u šumi Jelaš oko dvorca, zatim u parku Iloka, Borova i oko vodo torn ja u Vukovaru. 84. ACER negundo L., jasenolisni javor. U novije vrijeme naročito se uzgaja u drvoredima Vukovara i kao parkovna vrsta u Borovu i Iloku. No, po našem mišljenju ne bi ga trebalo forsirati jer ga masovno napada dudovac. 85. ACER negundo var. Aureo-variegatum Wesm. Ovo drvo kojega je rub lista bjelkasto tanaširan, ukrašava parkove Borova. 26. Fam. Hippocastanaceae (Divlji kesteni) 86. AESCULUS hippocaslanum L., obični divlji kesten. To visoko i široko razgranato drvo zauzima posebno mjesto u parkovima i drvoredima Vukovara. Čitavi parkovi podignuti su samo od te jedne vrste, a najljepša ulica Vukovara ima s obje strane drvorede divljeg kestena i srebrnolisnate lipe. Spomenuto drvo rađa obilno plodom svake godine, stoga se unosi i u šume radi ishrane divljači. Nalazimo ga pojedinačno ili u grupicama u šumskim predjelima Mala Dubrava, Jelaš, Žirište, Đergaj i Balisa. XIII Celastrales 27. Fam. Celastraceae (Vretenike) 87. EVONYMUS europaea L. (E. vulgaris Mill.,), obična kurika. Dolazi od prirode na staništu šuma hrasta lužnjaka. Raste kao grm, a u šumi Jelaš zapaženi su primjerci visine 4 m i prsnog promjera 10 cm. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 61 <-- 61 --> PDF |
88. EVONYMUS verrucosa Scop., bradavičava kurika. Dolazi prirodno zajedno s crnim jasenom i hrastom meduncem. Obilno se pojavljuje u šumskim predjelima Kordoš i Ćukala. 89. EVONYMUS alata Reg., krilasta kurika. Uzgaja se u parkovima Borova. 90. EVONYMUS japonica Thunb., japanska kurika. Uzgaja se u parkovima Borova, Vukovara i Iloka te u privatnim vrtovima, zimzelena je i pruža vrlo lijep ugođaj zimi. 28. Farn. Staphyleaceae (Klokočike) 91. STAPHYLEA pinnata L., klokočika. Dolazi prirodno na dolomitnom supstratu u šumskom predjelu Čukala u sastojinama srebnolisnate lipe. Pojedinačno je nalazimo i u šumi Kordoš. XIV Rhamnales 29. Fam. Rhamnaceae (Krkavine) 92. RHAMNUS cathartica L., obična krkavina. Raste od prirode na bazičnom supstratu u šumskim predjelima Jelaš, Kordoš i čukala, a najviše dolazi u šumama hrasta medunca i crnog jasena. 93. RHAMNUS frangula L. (Frangula alnus Mili.), obična trušljika. Dolazi prirodno u poplavnim šumama Podunavlja. 30. Fam. Vitaceae (Vitičarke) 94. PARTHENOCISSUS tricuspidata Planch., trošiljkasta lozica. Obrašćuje vertikalne stijene na zgradama i ogradama pojedinih kuća u Vukovaru, Borovu i Iloku. 95. PARTHENOCISSUS quinquefolia Planch., peterolističava lozica. Vrijede podaci kao prethodno. Nalazimo je podivljalu u Petrovačkoj Dubravi. XV Ro sales 31. Fam. Saxifragaceae (Kamenike) 96. PHILADELPHUS coronarius L., pajasmin. Kultiviran u parkovima i vrtovima Iloka, Borova i Vukovara. 97. RIBES grossularia L., ogrozd. Uzgaja se u vrtovima i vinogradima zbog ukusnog ploda. 98. RIBES rubrum Rehb., obični ribizi. Često se uzgaja u vrtovima i vinogradima zbog ukusnog ploda. 32. Fam. Rosaceae (Ružičarke) a) Spiroideae 99. SPIRAEA media Schmidt, suručica. Uzgaja se u parkovima i nasadima, a također u vrtovima oko kuća Vukovara i okoline. 100. SPIRAEA vanhouttei (Briot) Zab., suručica. Podaci kao prethodno. b) Rosoideae 101. KERRIA japonica DC, kerija. Uzgaja se u pojedinim bolje uređenim vrtovima Vukovara. 102. RUBUS fruticosus L., obična kupina. Raste od prirode kao grm visok do 2 m uz rubove šuma te na šumskim sječinama i čistinama. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 62 <-- 62 --> PDF |
103. RUBUS caesius L., plava kupina. Raste od prirode kao niski grm vlažnih šuma. Obilno pridolazi u šumama Podunavlja. 104. ROSA canina L., pasja ruža. Dolazi od prirode u progaljenim šumama i šikarama. Raste kao grm do 3 m visoko u svim šumama navedenog područja te uz puteve i živice. c) Pomoideae 105. CYDONIA vulgaris Pers., dunja. Nalazimo je kultiviranu u vrtovima i vinogradima, a našli smo je u gornjem gradu Iloka u dvorištu samostana. 106. SORBUS torminalis Crantz, brekinja. Raste od prirode na staništu zajednice Orno-Quercetum pubescentis. Našli smo je u šumskom predjelu Čukala, Kordoš i Briza. 107. PYRUS communis L. (P. pyraster Borkh.), divlja kruška. Dolazi od prirode na ocjeditim lokalitetima šumskih zajednica Carpino betuli- Quercetum roboris i Querco-Tilietum tomentosae. 108. MALUS sylvestris S. F. Gray, divlja jabuka. Raste kao grm na staništima zajednice Carpino betuli-Quercetum roboris. 109. MALUS pumila Mili. Sađena kao ukrasni grm u parku Borova. 110. COTONEASTER horizontalis Dcne. Uzgaja se u parkovima Borova i Vukovara. 111. CRATAEGUS nigra W. K., crni glog. Dolazi od prirode u nizinskim šumama uz Dunav na staništima zajednice Salicetum albae i Populetum nigrae. 112. CRATAEGUS oxyacantha L., višeplodnički glog. Dolazi od prirode na staništima zajednice Carpino betuli-Quercetum roboris, no mnogo rjeđe od jcdnoplodnog gloga. 113. CRATAEGUS monogyna Jacq., jednoplodnički glog. Raste od prirode u šumama spomenutog područja kao i u svim šikarama. Obilno dolazi na staništu zajednice Carpino betuli-Quercetum roboris. d) Prunoideae 114. PRUNUS spinosa L., crni trn (trnula). Vrlo raširen grm u tom području. Nalazi se u svim šumama, šikarama, uz puteve i kanale. Najobilnije dolazi na lokalitetima zajednica Crpino betuli- Quercetum roboris, Quercetum roboris et cerris i Orno-Quercetum pubescentis. 115. PRUNUS avium L., divlja trešnja. Raste od prirode u našim brežuljkastim šumama, a na tom području naročito je zastupljena na staništu zajednice Querco-Tilietum tomentosae. 116. PRUNUS serotina Ehrh., kasnocvatuča sremza. Ovo listopadno drvo Sjeverne Amerike unijeto je u ovdašnje šume Đergaj i Jelaš prije nekih 40 god. Međutim, do danas nisu postignuti veći rezultati u razmnažanju kasno cvatuće sremze. 117. PRUNUS laurocerasus L., lovorvišnja. Uzgaja se u parkovima i nasadima Borova. 33. Fam. Papilionaceae (Leptirnjače) 118. GLEDITSCHIA triacanthos L., gledičija. Kultivirana je u parkovima i drvoredima Vukovara, Borova, Iloka, Ovčare i Grabova. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 63 <-- 63 --> PDF |
119. CERCIS siliquastrum L., Judino drvce. U parku Iloka uočena su dva odrasla stabla prsnog promjera 25 cm, visine 10 m. 120. SOPHORA japonica L., japanska sofora. Uzgaja se u drvoredima i pojedinačno. Drvored u Ulici B. Adžije u Vukovaru podignut je u cijelosti od japanske sofore. Nađena je, osim toga, u Borovu, Iloku i šumi Jelaš. 121. ROBINIA pseudoacacia L., obični bagrem. U Vukovaru i okolici bagrem se potpuno udomaćio. Ta heliofilna vrsta najbolje uspijeva u čistim sastojinama. Bagrem uzgajaju na području šumarija Vukovar i Ilok vrlo često i privatnici. Uzgaja se u ophodnji od 20 god. te daje odlično rudničko drvo, hmeljarice, seljačku građu, vinogradsko kolje i ogrjevno drvo. Pčelari intenzivno koriste cvijet bagrema za pašu pčela. Bagrem je vrlo cijenjen na tom području, a obnavlja se izbojcima iz žila (kotličanjem). 122. ROBINIA pseudoacacia f. var. pyramydalis Pep., piramidalni bagrem. Uzgaja se zbog vrlo lijepog uskopiramidalnog habitusa. U Borovu postoji drvored bagrema, no na žalost se nalazi u stanju propadanja; stoga se mora što prije započeti obnovom tog drvoreda (si. 4). SI. 4. Drvored piramidalnog bagrema (Robinia pseudoacacia pyramidalis Popin.) u parku Borova, nalazi se u stanju propadanja. Foto: Đ. Rauš |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 64 <-- 64 --> PDF |
123. ROBINIA pseudoacacia var. umbraculifera DĆ. U Vukovaru, Iloku i Borovu postoji dosta drvoreda od bagrema sa lijepom okruglastom krošnjom. 124. AMORPHA fruticosa L., čivitnjača. Ovaj grm šibolikih mladica raširen je u svim šumama poplavnog područja, a čest je i u ostalim šumama. 125. CYTISUS nigricans L., kopitak (zanovijet). Raste od prirode u tamošnjim hrastovim šumama. Našli smo ga u šumskim predjelima Kordoš i Čukala. 126. CYTISUS hirsutus L., drač (zanovijet). Prirodno dosta rasprostranjen manji grm na staništima Carpino betuli-Ouer cetum roboris i Quercetum roboris et cerris. 127. LABURNUM vulgare Gris., obični negnjil. Uzgaja se u parkovima Borova i Iloka. XVI Myrtiflorae 34. Fam. Elaeagnaceae 128. ELAEAGNUS argentea Pursh., srebrnasta datina. Nalazimo je u parku Borova i Iloka. XVII Umbelliferae 35. Fam. Cornaceae (Drijenovke) 129. CORNUS mas. L., drijen. Raste od prirode na toplijim staništima šumske zajednice Carpino betuli- Quercetum roboris, a obilno dolazi i u cenozi Orno-Quercetum pubescentis. 130. CORNUS sanguinea L., svib. Obilno se pojavljuje na svim lokalitetima zajednice Carpino betuli-Quercetum roboris i Quercetum roboris et cerris. 131. CORNUS alba L. Taj sjevernoazijski grm kultiviran je u parkovima Borova. 36. Fam. Araliaceae 132. HEDERA helix L., obični bršljan. Ta zimzelena drvenasta penjačica dolazi u svim šumama na staništu zajednice Carpino betuli-Quercetum roboris i Querco-Tilietum tomentosae. Nekada poput čilima pokriva veće površine u šumama hrastova. XVIII B i c o r n e s 37. Fam. Ericaceae 133. CALLUNA vulgaris Hull., vrišt. Raste prirodno na brežuljkastim zakiseljenim terenima. Nađena je u šumskom predjelu čukala i Kordoš. XIX Tubiflorae (Cijevnjače) 38. Fam. Solanaceae (Pomoćnice) 134. LYCIUM halimifolium Mili., suličasti vučac. Taj južnoevropski grm raste na istraživanom području samoniklo po ogradama, živicama i na toplijim južnim padinama. Nalazimo ga u Vukovaru, Iloku, Lovki, uz puteve, u grupama i živicama. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 65 <-- 65 --> PDF |
135. SOLANUM dulcamara L., gorkoslad. Raste od prirode na dunavskim adama i vlažnijim terasama lužnjakovih šuma. 39. Fam. Scrophulariaceae 136. PAULOWNIA imperialis S. et Z., paulovnija. Uzgaja se kao visoko drvo u parku Iloka, gdje na starim gradskim zidinama raste prirodno iz sjemena kao grm. 40. Fam. Bignoniaceae (Trubijačkovke) 137. CATALPA bignonioides Walt., katalpa. Često drvo parkova i nasada navedenog kraja. XX Contortae 41. Fam. Loganiaceae 138. BUDDLEIA variabilis Hemsl., budleja. Nalazimo je kultiviranu u parku Borova. 42. Fam. Apocynaceae 139. VINCA minor L., mala pavenka. Dolazi prirodno u brdskim šumama navedenog područja i čini posebni facijes u cenozi srebrnolisne lipe. 43. Fam. Oleaceae 140. FRAXINUS excelsior L., obični jasen. Raste prirodno u svježijim nizinskim šumama, a uzgaja se i u parkovima Iloka. 141. FRAXINUS angustifolia Vahl, poljski jasen. Dolazi prirodno u močvarnijim dijelovima toga područja. Nađen je i kultiviran u predjelima Vorginac, Grabovo i Ovčara. 142. FRAXINUS americana L., amerikanski jasen. Kultiviran je na dunavskim adama, no bez većeg intenziteta jer daje drvo loše kvalitete. Nalazimo ga u Vukovarskoj i Mohovskoj adi. 143. FRAXINUS ornus L., crni jasen. Dolazi prirodno na sušim i vapnenastim terenima šumskog predjela Čukala i Kordoš. Uzgaja se u šumskim kulturama zajedno s crnim orahom, no bez većeg uspjeha. U kulturama ga nalazimo u šumskim predjelima Đergaj, Mala Dubrava, Jelaš, Panjik, Balisa i drugdje. 144. FORSYTHIA europaea Deg. et Bald., balkanska forzitija. Kultivira se u parkovima Borova, Iloka i Vukovara kao dekorativni grm. 145. SYRINGA vulgaris L., obični jorgovan. Vrlo se često uzgaja po vrtovima i parkovima Vukovara, Borova i Iloka. 146. LIGUSTRUM vulgare L., obična kalina. Raste prirodno na svim lokalitetima zajednice hrasta lužnjaka, a naročito uz rubove šuma i u šikarama. 147.148. LIGUSTRUM japonicum Thgb. Taj vazda zeleni japanski grm uzgaja se u parku Iloka LIGUSTRUM ovalifolium Hassk. Dekorativni grm i živa ograda. XXI Ru b i ale s 149.44. Fam. Caprifoliaceae SAMBUCUS nigra L., obična bazga. u obliku žive ograde. Raste od prirode u svim šumama i uz naselja na tlima koja sadrže puno dušika. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 66 <-- 66 --> PDF |
150. VIBURNUM opulus L., crvena hudika. Dolazi prirodno u vlažnim šumama dunavskih ada. 151. VIBURNUM opulus var. roseum L. Uzgaja se u nasadima zbog velikih i lijepih cvjetova i okruglog cvata (Schneeball), Vrlo česta ukrasna biljka tamošnjih krajeva. 152. VIBURNUM lantana L., crna hudika. Raste prirodno na toplim i vapnenastim lokalitetima zajednice hrasta medunca u šumskom predjelu Kordoš i Čukala, a nalazimo je i u ostalim hrastovim šumama slabijeg obrasta (Žirište). 153. SYMPHORICARPUS orbiculatus Moench, koraljni biserak. Kultivira se u parku Borovo. 154. LONICERA xylosteum L., crveno pasje grožđe. Raste prirodno na vapnenastim tlima na staništu hrasta lužnjaka, cera i medunca. Nalazimo ga u šumi Mala Dubrava, Kordoš i Čukala. 155. LONICERA caprifolium L., obična kozokrvina. Raste prirodno u svim šumama lužnjaka u proučavanom području. 156. LONICERA tatarica L. Kultivirana je u privatnim vrtovima, a vrlo lijepi primjerci nađeni su u parku Iloka. ZAKLJUČAK Našim dosadašnjim istraživanjima dendroflore Vukovara i okoline utvrdili smo 156 svojti, svrstanih u 21 red i 44 familije. Od toga je 65 svojti autohtono (samoniklo), a 91 svojta je alohtona (unesena). Na četinjače s ginkgom otpada 15, a na listače 141 svojta. Pored napred navedenih vrsta drveća i grmlja koje se s uspjehom uzgajaju u istraživanom području, postoji još dosta velik broj onih koje bi se mogle s manje ili više uspjeha uzgajivati u tom području. Prilikom daljnjeg ozelenjivanja gradova i okolice gdje su parkovi: Borovo, Vukovar i Ilok, izletišta: Vučedol, Lovka, Jelaš, park-šumice: Adica, Orlovnjak i dr. — treba voditi računa o biološkim i ekološkim karakteristikama vrsta drveća i grmlja koje se unose. LITERATURA 1. Anić, M. (1946): Dendrologija. Šumarski priručnik br. I, Zagreb. 2. Atanacković , N. (1953): Beleške o nekim biljno geografskim važnijim vrstama u flori Fruške gore. Zbornik Matice Srpske 4, Novi Sad. 3. Bertović , S. (1960): Klimadiagrami Hrvatske. »Obavijesti« br. 10, Zagreb. 4. Brlić , E. A. (1965): Vukovar u prošlosti. Vukovarska komuna, Vukovar. 5. Dojković , V. (1927): Šume i šumsko gospodarstvo grofa Eltza u Vukovaru, pag. 1—13, Vukovar. 6. Ettinger , J. (1890): Šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb. 7. Fukarek , P. (1964): Sjeverozapadna granica današnje rasprostranjenosti hrasta sladuna (Quercus conferta Kit.). Zagreb, Šumarski list 3—4. 8. Gorjanović , D. (1922): Morfologijske i hidrologijske prilike prapornih predjela Srijema te pograničnih česti županije virovitičke. Glasnik Hrv. Prirod. Društva g. XXXIV, sv. 2, Zagreb. 9. Hire , D. (1919): Građa za floru Srijemskog plošnjaka, Fruške gore i okolice grada Osijeka. G. Z. M. z. B. i H., br. XXXI, Sarajevo. 10. J a n k o v i ć, M. i M i š i ć, V. (1954): Šumske fitocenoze Fruške gore. Zbornik radova SAN. knj. 5, Beograd. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 67 <-- 67 --> PDF |
11. Javorka, S. es Csapody, V. (1934): A magyar flora kepekben, Budapest. 12. Jovanović , B. (1967): Dendrologija sa osnovima fitocenologije. Izdanje »Naučna knjiga«, Beograd. 13. Koch, A. (1896): A Fruška gora geologiaja. Egy geologiai terkeppel es egy selvenytäbläval, Budapest. 14. Melik, A. (1952): Jugoslavija — Klima našeg panonskog predjela. Izdanje »Školska knjiga«, Zagreb. 15. M i š i ć, V. i J ank o v i ć, M. (1960): Šumska vegetacija Fruške gore. Zbornik Matice Srpske br. 19, Novi Sad. 16. Petrović , R. (1956): Lipa u šumama Fruške gore i njen značaj. Šumarstvo br. 1—2, Beograd. 17. Rauš , Đ. (1968): Fitocenološke osobine šuma na obroncima zapadnog dijela Fruške gore (rukopis), Zagreb. 18. Reh der, A. (1951): Manual of cultivated trees and scrubs. New York. 19. S e v n i k, F. (1926): Kultura crnog oraha u nas. Šum. list, str. 22—29 i 89—103. 20. Slavnić , 2. (1952): Nizinske šume Vojvodine. Zbornik Matice Srpske 2, Novi Sad. 21. Slavnić , Ž. (1953): Prilog flori našeg Podunavlja. Glasnik biološke sekcije, ser. II/B, Zagreb. 22. Šandor , F. (1912): Istraživanje prapora u Vukovaru. V. G. P. z. H. i S., sv. II, Zagreb. 23. Š pano vic, T. (1931): Meke ili ritske šume u Podunavlju. Šumarski list str. 92—123 i 157—177, Zagreb. 24. Takšić , A. (1947): Prinos poznavanju prapora istočne Flrvatske. Geološki vjesnik, svez. I, Zagreb. DIE AUTOCHTHONE UND ALLOCHTHONE FLORA DER UMGEBUNG VON VUKOVAR Zusammenfassung In unseren bisherigen Untersuchungen der Flora von Vukovar und Umgebung stellten wir 156 Varietäten fest, die in 21 Ordnungen und 44 Familien klassifiziert wurden. Davon sind 65 autochthone und 91 allochthone Varietäten. Auf Nadelhölzer (mit Ginkgo) entfallen 15, und auf Laubhölzer 144 Varietäten. Ausser den angeführten Baum- und Straucharten, die mit Erfolg im Untersuchungsgebiet kultiviert werden, besteht eine ziemlich grosse Auzahl derjenigen, die mit kleinerem oder grösserem Erfolg in diesem Gebiet angebaut werden können. Bei weiteren Grünanpflanzungen in Städten und ihren Umgebungen, wo Parkanlagen, wie z. B. in Vučedol, Lovka, Jelaš, oder Parkwälder, wie z. B. in Adica, Oilovnjak, usw. bestehen, soll von den biologischen und ökologischen Charakteristiken der einzuführenden Baum- und Straucharten Rechnung getragen werden. |