DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Pri kreiranju edafsko-stanišne mreže jedna od ordinata predstavlja raz like u plodnosti zemljišta, koje su prvenstveno rezultat hemijskih svojstava, a druga ordinata predstavlja, razlike u vodno-vazdušnom režimu zemljišta i staništa. Pri tome se kao problem postavlja izbor broja pokazatelja ovih razlika i problem načina prikupljanja podataka. Kada je u pitanju ocjena plodnosti zemljišta, stoji na raspolaganju veliki broj pokazatelja odnosno svojstava zemljišta. Pri uzimanju u obzir velikog broja pokazatelja prijeti opasnost nesaglašavanja graničnih vrijednosti za sve pokazatelje, pa je prema tome otežano svrstavanje tipa šume u određenu ka tegoriju. Zato se u tu svrhu najčešće koriste samo pokazatelji obezbjeđenosti zemljišta na hranjivim elementima i stanje adsorptivnog kompleksa na jednoj ordinati i zasićenost sa vodom na drugoj ordinati (Dietrich, Kopp, et. al, F a b i j a n i ć et al.). Podaci za ove pokazatelje se dobivaju prvenstveno iz direktnih istraživanja. Dijelom ih je moguće ocjenjivati korišćenjem ranijih pedoloških istraživanja a samo izuzetno, kada se radi o ocjeni režima koji zahtijevaju dugoročna ispitivanja, u pomoć se uzima indikatorska vegetacija. Stepen detaljisanja po ordinatama (broj izdvojenih kategorija) zavisi od raspoloživih podataka za ekološku ocjenu staništa kao i postavljenih zahtjeva u pogledu gospodarenja šumama: veće ili manje diferenciranje prema tehnici i reakciji na primjenjnu tehniku. U mnogim klasifikacijama ove vrste (Dietrich, Kopp i dr., F a b i j ani ć i dr.) koristi se podjela u tri stupnja: dobro, srednje i slabo obezbjeđena zemljišta hranjivima odnosno suviše, srednje i slabo vlažena staništa. Grupa osnovnih tipova šuma koju karakteriše određeni dijapazon svojstava po obje ordinate, čini jednu edafsko-stanišnu klasu. Edafskostanišna klasa, kao najviša jedinica ekološke klasifikacije, je osnova za podjelu — grupisanje pri daljim fazama izdvajanja tipova šuma. Ona objedinjuje ekološki srodna (u određenoj amplitudi svojstava) staništa premda ih danas eventualno naseljava različita vegetacija, a ujedno pokazuje mogućnosti podizanja produkcione sposobnosti tih staništa. Na primjer: na eocenskom flišu sjeverne Bosne (F a b i j a n i ć i dr.) u jednu edafsko-stanišnu klasu (V: pretežno svježa staništa srednje obezbjeđena hranjivima zemljišta) spadaju: bukovo-jelove šume na kiselo-smeđim i ilimerizovanim zemljištima jačih nagiba, bukove šume na pseudooglejanim i ilimerizovanim zemljištima i hrastove odnosno hrastovo-grabove šume na dubokim lapornim rendzinama. Sva ova staništa (osnovni tipovi šuma) imaju jednako širok dijapazon odabranih zemljišnih i stanišnih svojstava (obezbjeđenost hranjivima odnosno vodno-vazdušni režim), i u njima se, bez obzira na današnje različite edifikatore, može gospodariti istom tehnikom. Pri opisu ovako izdvojenih jedinica potrebno je, pored prikaza vegetacije i zemljišta, ukazati na sadašnje i buduće proizvodne mogućnosti, navesti cijelu skalu uzgojno-tehničkih zahvata koji se mogu primjeniti, vrste koje se mogu unositi, kao i potrebne meliorativne zahvate i opasnosti koje prijete da umanje ekološko-proizvodnu sposobnost staništa pri svim nabrojanim postupcima. Prema mnogim mišljenjima ovdje se i završava rad na tipološkoj klasifikaciji, tj. tipološka klasifikacija je samo svojevrstan način prikazivanja ekoloških staništa. |