DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 24     <-- 24 -->        PDF

nalnu ili klimaregijsku) ili pak trajn i stadi j (»edafski« ili »orografskoedafski
paraklimax«). Ukoliko se ovakva fitocenoza javlja na više različitih
(prema potencijalnoj ekološkoj vrijednosti) tipov a zemljišt a ili zem.
jedinica onda se u okviru te fitocenoze izdvaja onoliko osnovnih tipova šuma
koliko je razlika u zemljištima. Drugim riječima granice osnovnog tipa (podtipa)
šume se poklapaju sa granicama fitocenoze i zemljišta. Napr.: (A) šuma
bukve, jele i smrče na krečnjacima kao kompleks tipova šuma (Abieti — Fagetum
dinaricum Treg.) može se podijeliti u tri osnovna tipa:


(AC) šuma bukve, jele i smrče na crnicama,


(AS) šuma bukve, jele i smrče na smeđim zemljištima,


(AL) šuma bukve, jele i smrče na ilimerizovanim zemljištima.


Osnovni tip šume dijeli se na podtipove . Jednom podtipu šume pripadaju
sastojine koje predstavljaju istu faz u razvoj a fitocenoze jednog
osnovnog tipa šume. Kod primarne progresivne sukcesije (v. šumu I) podtip
predstavlja svaka pojedina faza razvoja (inicijalna, optimalna, terminalna)
napr. na krečnjacima u zoni šuma bukve i jele:


(AI) šuma jasike i breze (ACi, ASi, ALi),


(A2) šuma bijelog bora (ACg, AS2, AL2),


(A3) šuma bijelog bora i smrče (AC3, AS3, AL3).


Kod regresije i sekundarne progresije podtipovi su pojedini stepeni regresije
odnosno sukcesije. Prelazni stadij u razvoju vegetacije jednog područja
predstavljaju takođe podtip klimatogene fitocenoze područja.


Na krečnjacima istočne Bosne, napr., imamo dvije fitocenoze bijelofoorovih
šuma (Stef anović) . Jedna od njih je trajni stadij (Pinetum illyricum
calcicolum Stef.), dakle i tipološki samostalni osnovni tip šume bora na crnicama
u raznim visinskim regijama (PC-I, PC-II, PC-III). Druga je prelazni stadij
u području bukovo-jelovih šuma sa nekoliko razvojnih faza na ekološki
različitim zemljištima (Piceo-Pinetum illyricum Stef.), dakle tipološki — samo
podtip bukovo-jelovih šuma na krečnjaku (A), (AC3) na crnicama, (AS3) na smeđim
i (AL3) na ilimerizovanim zemljištima.


Prema ovmo prijedlogu tipološke klasifikacije potrebno je, dakle, u jednom
fiziografski i klimatski homogenom rejonu utvrditi fitocenološki m
metodom sve (prisutne) fitocenoze i njihov sindinamski položaj kao i sastav
zemljišnog pokrivača. Klimatogene fitocenoze i trajni stadij na određenoj pedološkoj
jedinici predstavljaju osnovne tipove šuma a njihove faze razvoja
(sukcesije) kao i prelazni stadiji vegetacije — predstavljaju podtipove. U ovoj
tipološkoj klasifikaciji presudan je dakle, sindinamsk i a ne sintaksonomski
položaj prisutnih (opisanih) fitocenoza područja.


Ovakvo izdvajanje osnovnih tipova i podtipova šuma opravdavaju slijedeći
razlozi:


a) klimatogena fitocenoza ili trajni stadij vegetacije predstavljaju u datim
istorijsko-stanišnim uslovima najstabilniji oblik šumske vegetacije. Prema tome
one su ujedno uz minimalna ulaganja garancija za uspješan šumsko-uzgojni
rad u tom području. Obuhvatanje sukcesija u podtipove ukazuje jednovremeno
na srodnost ekoloških mogućnosti premda su to sada različite zajednice
kao i pravac njihovog razvoja, što pored sagledavanja pravca razvoja
omogućuje, (pri primjeni klasičnog gospodarenja), da se ubrza formiranje konačne
zajednice (klimatogene ili trajnog stadija). Vremenom bi, uz predpostavku
pravilnog gospodarenja bez grešaka, podtipovi iščezavali odnosno sveli se
na minimum.