DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 23 <-- 23 --> PDF |
bazi pratećih vrsta drveća i zemljišta, dok Fab i j ani ć i dr. klasifikuju staništa šuma svih vrsta drveća unutar jednog klimatski odnosno geološko-fiziografski homogenog rejona (eocenski fliš sjeverne Bosne), prema obezbjeđenosti zemljišta sa hranjivima i vodom. 3. OSNOVNI PRINCIPI TIPOLOŠKE KLASIFIKACIJE Pri izboru klasifikacionog sistema treba voditi računa: — da on mora prikazati sadašnje i potencijalne ekološke i proizvodne sposobnosti staništa; — da se ove sposobnosti čitaju iz samog sistema a ne iz opisa pojedinih jedinica; — da sistem, odnosno usvojeni kriteriji moraju ostati nepromijenjeni pri primjeni klasifikacije na vrlo različitim područjima; — da na što jednostavniji način ukazuju praktičaru na stanje staništa i rješenja koja tom stanju odgovaraju. Zato se predlaže primjena višefazne tipološke klasifikacije unutar fiziografski i klimatski homogenih (ograničenih) rejona, tj. klasifikacija se uslovljava predhođnom rejonizacijom područja BiH prvenstveno prema klimatskim prilikama kao što je to slučaj u mnogim tipološkim klasifikacijama (Schien k e r, Wi t ich, Jelem ) pošto izdvajanje tipova šuma za šire rejone iziskuje formiranje nekih drugih jedinica, napr. tzv. klimat opa (Pogrebnjak). 3.1. Prva faza: ekološka klasifikacija staništa 3.1.1. Kriteriji za izdvajanje osnovnih tipova šuma Ekološka klasifikacija staništa treba da obuhvati sve elemente staništa koji određuju, karakterišu njegovu ekološku vrijednost. Brojnost ovih elemenata i raznolikost formi i kombinacija njihovih djelovanja onemogućavaju klasifikaciju na bazi svih pokazatelja staništa. Zato se uzimaju oni faktori koji u sebi objedinjuju i djelovanje drugih faktora. Takva dva faktora su zemljište i vegetacija, zato se oni najčešće uzimaju kao osnovni pokazatelji za ekološku klasifikaciju. Tip šume se definiše fitocenozom i zemljištem (na bilo kom rangu fitocenološkc odnosno pedološke klasifikacije). Fitocenološka istraživanja, ikoja se već četiri decenije provode u našoj zemlji, omogućuju direktno koorišćenje pisanih biljnih zajednica na rangu asocijacija, subasocijacija ili facija. Što se tiče pedoloških jedinica, treba napomenuti da su do> sada samo opisani tipovi zemljišta, dok su za niže sistematske kategorije dati samo kriteriji prema kojima se ove mogu izdvajati (Nejgebaue r i dr.). Pored ovih pokazatelja (fitocenoze i tipa zemljišta), mogu koristiti i drugi kao: prizemna vegetacija, nagnutost terena ili koji drugi elemenat staništa kada on dobro ukazuje na razlike u bilo kom režimu zemljišnih ili stanišnih svojstava. Naziv tipa šume ne daje se, međutim, fitocenološkim nazivom, nego prema edifikatorskoj vrsti drveća i zemljišta (napr. bukovo-jelova šuma na kiselosmeđem zemljištu). Osnovn i ti p šum e čine sastojine koje pripadaju (jednoj) fitocenološkoj jedinici koja u datom području predstavlja potencijalnu prirodnu vegetaciju (konačnu zajednicu), dakle klimatogenu zajednicu (klimazo 165 |