DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Jedno od rješenja je jednostavno transformisanje ili dopuna fitocenoloških
klasifikacija (F. K. Hartmann, S t e f a n o v ić, Zlatnik i dr.). U mnogim
od ovih klasifikacija najčešće se osnovnim jedinicama tipološke klasifikacije
prilazi sa stanovišta biogeocenoze (S u k a č e v).


Posljednjih godina nove metode iznalaze elemente novih, kompleksnijih
klasifikacija. Podaci za ove pokazatelje uzimaju se na osnovu indikatorske vrijednosti
vegetacije (Pogrebnjak) ili se direktno mjere (Dietrich,
Kopp, Fabijanići dr.).


U nekim klasifikacijama se želi u jednom klasifikacionom sistemu razvrstati
staništa prema svima elementima staništa i šumsko-uzgojnim odnosno
ekonomskim elementima (Bertovi ć i dr.), tj. jednovremeno se uzimaju u
obzir ekološke prilike, uzgojno-tehnički zahvat, prinosi i ekonomika cjelokupnog
poslovanja na određenom staništu koje je definisano fitocenozom.


Obuhvatiti sve elemente u jednm klasifikacionom sistemu, a da on pri
tome bude jasan i da se usvojeni kriteriji mogu dosljedno primjenjivati na različitim
terenima i područjima, je vrlo teško.


Zato u nekim zemljama, osobito u Njemačkoj (W o h 1 f a h r d t), ističe se
potreba korišćenja takvog sistema u kome se elementi staništa posebno ili grupimično
klasifikuju u prvoj fazi jedne višefazne klasifikacije.


Prema ovom predlogu staništa se prvo klasifikuju prema ocjeni ekoloških
faktora. Uzimajući u obzir klimu, zemljište, vegetaciju i druge stanišne faktore,
staništa se ekološki razvrstavaju. Ovaj klasifikacioni sistem — »prva
faza« — služi kao osnova za sva dalja razmatranja, jer treba da prikaže kako
sadašnje, tako i potencijalne ekološke sposobnosti staništa i vegetacije odnosno
njihove ekološko-prođukcione sposobnosti.


»Druga faza« klasifikacije može biti višestruka i vremenom se može mijenjati.
Staništa se istovremeno mogu paralelno razvrstavati s obzirom na uzgojno-
tehnički zahvat odnosno cilj i prema nekim drugim biološkim zahvatima,
napr. zadacima lovne privrede. Ukoliko zahtjevi tržišta traže promjenu uzgojno-
tehničkog cilja, onda se mijenja samo dio tipološkog klasifikacionog sistema
koji to obrađuje. U »drugoj fazi« se objedinjuju one jedinice ekološke
klasifikacije (utvrđene u »prvoj fazi«) koje zahtijevaju odnosno podliježu jednom
uzgojno-tehničkom cilju, lovnom tretmanu ili istim zahtjevima tržišta,
odnosno ekonomičnosti privređivanja.


U narednoj fazi, koja može biti i posljednja, formiraju se jedinice koje
jednako reaguju na primjenjeni zahvat, tj. imaju jednake prinosne sposobnosti
ili ekonomske efekte.


Prednost ovakvog klasifikacionog sistema (pored mogućnosti promjena
samo pojedinih dijelova — faza) ogleda se u tome što kriteriji u pojedinim
fazama ostaju nepromijenjeni i na vrlo različitim područjima, tj. sistem ostaje
jedinstven i na vrlo heterogenim kompleksima a unutar pojedinih područja
mijenja se samo broj izdvojenih jedinica, u pojedinim fazama.


Princip višefaznog izdvajanja tipova šuma usvojen je i pri izdvajanju tipova
šuma u Bosni i Hercegovini (Ć i r i ć et al., F a b i j a n i ć et al.).


U prvoj fazi vrši se ekološka klasifikacija prema edifikatorskim vrstama
drveća na određenom zemljištu. Ove jedinice nazvane su osnovn i tipov i
šuma.


Ćiri ć i dr. vrše dalju klasifikaciju osnovnih tipova šuma unutar šuma
jedne vrste drveća (bukve) odnosno skupine vrste drveća (bukva sa jelom,
smrčom ili drugim vrstama) na cjelokupnoj površini Bosne i Hercegovine, na