DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 49 <-- 49 --> PDF |
a4ktuelne teme PROJEKCIJA DUGOROČNOG RAZVOJA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE JUGOSLAVIJE Društvenim je planom razvoja Jugoslavije od 1960. do 1970. g. bilo predviđeno da se, između ostalog, izradi i projekcija dugoročnog razvoja šumarstva i prerade drva. Savjet za šumarstvo i drvnu industriju Savezne privredne komore (SPK) povjerio je izradu projekcije grupi stručnjaka koja je završila svoj zadatak početkom ove godine. Sekretarijat za šumarstvo, preradu drveta i grafičku industriju SPK i Savez inženjera i tehničara šumarstva i industrije za preradu drveta Jugoslavije (Savez ITŠIDJ) su organizirali Savjetovanje o Projekciji na koje je bilo pozvano preko 80 stručnjaka sa područja cijele zemlje. Savjetovanje je održano dne 24. i 25. travnja o, g. u Banji Koviljači. ? vjetovanje je bilo veoma dobro posjećeno a prisustvovali su stručnjaci iz svih naših republika. Grupa je autora uložila izvanredan napor i obradila veoma obiman materijal. Projekcija dugoročnog razvoja se odnosi na razdoblje od 1966. do 1985. g. Projekcija razvoja šumarstva obrađena je na 182 stranice (dvije knjige) i 72 tabele dokumentacijskog materijala (treća knjiga). Projekcija razvoja drvne industrije je obrađena na 599 stranica (pet knjiga) i 74 stranice tabela i drugog dokumentacijskog materijala (šesta knjiga). Kao poseban svezak na 28 stranica i 7 tabela je obrađena projekcija potreba radne snage i stručnih kadrova u šumarstvu i drvnoj industriji također za razdoblje od 1966. do 1985. g. Dvije su polazne osnovice za programiranje razvoja šumske proizvodnje: potrebe na drvetu (buduća potrošnja + izvoz) i opće korisne funkcije šuma u privredi i životu zemlje. S obzirom na buduće potrebe, šumska bi proizvodnja trebala u 1975. g. dati za cea 4,5 mil. m:i šumskih sortimenata više nego što je dala u 1965. g., a u 1985. g. bi trebala dati daljnjih još cea 2 mil. m:i Takvo povećanje sječe, prema projekciji, bilo bi moguće s obzirom na dospijevanje intenzivnih kultura (topole) i s obzirom na nužnost intenzifikacije radova na uzgajanju šuma bržom, likvidacijom preiskorištenih, prestarjelih i drugih nedovoljno produktivnih sastojina (Bosna i još neke republike). Intenzifikacija uzgojnih radova zahtijeva znatna sredstva, što je u proračunu potrebnih sredstava uzeto u obzir. Sječa četinjača bi u 1985. g. porasla za cea 33% (u Crnoj Gori za 57%, u BiH za 46%, Srbiji 43%, Sloveniji 29% i Hrvatskoj za 0,5%). Sječa tvrdih listača bi se povećala u SFRJ za 44% (Srbija i Crna Gora za 91%, BiH za 70%, Slovenija 32%, Makedonija 23% i Hrvatska za 7%). U povećanoj sječi najviše bi porasla proizvodnja celulo´znog drva (4,4 mil. m3 u 1985. g.) a zatim drveta za mehaničku preradu (2 mil. m3). Program pošumljivanja sječina i paljevina predviđa obim od 260.000 ha (Hrvatska 87.000 ha), pošumljivanje goleti, krša i pješčanih zemljišta 243.000 ha (Hrvatska 11.700 ha), a program podizanja intenzivnih kultura 450.000 ha (Hrvatska 98.000 ha). Program predviđa unošenje četinjača u lišćarske šume na reduciranoj površini od 258.000 ha (Hrvatska 84.500 ha), dok bi se melio 131 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 50 <-- 50 --> PDF |
riralo degradiranih šuma i šikara cea 700.000 ha (Hrvatska 144.000 ha). Programom melioracija bilo bi obuhvaćeno cea 36l"/o svih degradiranih šuma i šikara (u Hrvatskoj 32,5%). Uz to bi trebalo obuhvatiti mjerama njegovanja u SFRJ cea 4,2 mil. ha (u Hrvatskoj 1,2 mil. ha) šuma. Posljedice tako opsežnih zahvata u njegovanju šuma bile bi: (i) smanjenje učešća prebornih šuma u SFRJ za 8,3% (u Hrvatskoj z^. 5,7%); (iil smanjenje učešća niskih šuma za 5,1% (u Hrvatskoj za 1,4%): (iii) smanjenje učešća šikara i makija za 3,2% (u Hrvatskoj za 2,7%); (iv) povećanje učešća visokih jednodobnih šuma za 9,5% (u Hrvatskoj za 3,5%); (v) povećanje učešća intenzivnih kultura za 7,1% (u Hrvatskoj za 6,3%) prama 128 u 1965. g. (u Hrvatskoj 79 mil. din. naprama 45 u 1965. g.). Projekcija predviđa i znatno povećanje tehničke opremljenosti šumske proizvodnje. Šumske komunikacije treba da porastu, sa sadašnjih 3,2% km na 1000 ha, u 1985. g. na 13,3 km (u Hrvatskoj od 3,5 km na 9 km) ne računajući ovamo šumske prosjeke sposobne za transport šumskih sortimenata. Predviđen je i znatan porast mehanizacije šumskih radova: u SFRJ od 45 KS na 1000 ha, u 1985. g na 135 KS (u Hrvatskoj od 48 KS na 145 KS). Neposredna posljedica porasta tehničke opremljenosti ispoljila bi se u smanjenju broja radnika: u SFRJ za cea 27%, u Hrvatskoj za cea 47%. Za tako programiran razvoj šumske proizvodnje potrebno je, prema projekciji, u tom razdoblju, uložiti cea 14 milijardi din., odnosno prosječno godišnje po 700 mil. din. Prema proračunu autora projekcije, iz vlastitih sredstava bi se moglo podmiriti cea 8 milijardi, a cea 6 milijardi treba potražiti iz drug h izvora (bankarskih, od zainteresirane drvne industrije i drugih zainteresiranih grana, iz budžetskih sredstava). U drugoj knjizi projekcije razvoja šumske proizvodnje raspravlja se o uzrocima i problemima dosadašnjeg nedovoljnog korišćenja potencijala šumarstva, te o uvjetima (i problemima) za ostvarivanje projekcije takvog razvoja kakav je zacrtan u projekciji. Kao nedovoljno korišten potencijal autori smatraju obim šumsko kulturnih radova pa navode komparaciju indeksa tih radova i indeksa sječa po godinama, pri čemu je 1962. g. uzeta kao 100: Godine 1963. 1964. 1965. 1966. 1967. Indeksi šum. kult. radova 112 100 82 90 78 Indeksi sječa 107 111 113 112 103 Kao uzrok takvim kretanjima autori smatraju »neuvažavanje specifičnosti šumske privrede i jednostrano nastojanje da se ona šablonski uklopi u opšte forme našeg privrednog sistema«, djelomično štetan utjecaj lokalnih faktora, kao i to što radničkom samoupravljanju u šumskoj proizvodnji nije dat »Oisoben karakter i djelokrug rada« pa samoupravna prava radnih kolektiva nisu razgraničena od obaveza koje za njih proističu iz posebnog društvenog interesa u raspolaganju šumama. Slično su na jedan upitnik Savezne privredne komore odgovorile brojne privredne organizacije i Savjeti za šumarstvo i preradu drveta republičkih komora; njihova mišljenja bi se mogla sažeti u ovih nekoliko stavova: — neuvažavanje specifičnog karaktera šumske proizvodnje; — nepriznavanje, u vezi s time, osobenog karaktera i djelokruga rada radničkog samoupr i vijanja u šumarstvu; 132 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— podvrgavanje organizacije i ekonomike šumske privrede lokalističkim interesirama; — ukidanje fonda za unapređenje šumarstva i nemogućnost prelijevanja sredstava između organizacija; — neodgovarajući režim amortizacije šuma. Zbog -toga autori projekcije postavljaju zahtjev da društvena zajednica nađe odgovarajuća privredno-sistemska i institucionalna rješenja koja će omogućiti izvođenje programa razvoja. Do sada se griješilo u tome što se težište planiranja postavljalo na detaljno utvrđivanje kvantifikacija razvojnih dimenzija, dok je nedovoljno pažnje posvećivano mjerama nužnim za realizaciju plana. Uslijed toga autori projekcije upozoravaju, da se njihova kvantifikacija programa razvoja ne smatra, s obzirom na apsolutne brojčane iznose, bitnim dijelom projekcije, nego više kao pravce razvoja, a bitniji bi bili oni dijelovi projekcije, koji raspravljaju o sistemskim problemima koje treba riješiti, i koji razmatraju mjere koje treba poduzeti da bi se postigli željeni pravci razvoja, Projekcija posebno naglašava problem postavljanja šumsko privrednih osnova, kao bitnog društvenog regulativa koji nameće određene obaveze šumskoprivrednim organizacijama, i koji ih ograničava u pogledu efikasnosti privređivanja. U tom se pogledu postavljaju dva važna, do sada neriješena pitanja: 1) Društvo treba da nadoknadi šumskoprivrednim organizacijama nametnuta ograničenja šumskoprivrednom osnovom, budući da organizacije ne mogu primijeniti u svom poslovanju kriterije ekonomičnosti i rentabilnosti; 2) Kako postupiti kod sastavljanja šumskoprivrednih osnova, da li propisivati mjere koje mogu koristiti veće razvojne mogućnosti koje objektivno postoje na nekom šumskoprivrednom području, ili se kretati samo u okviru ekonomskih mogućnosti vlastitih sredstava tog šumskoprivrednog područja? Autori plediraju za takvo sastavljanje šumskoprivrednih osnova koje će propisivati korištenje objektivno postojećih produkcijskih mogućnosti područja, a eventualan nedostatak sredstava treba da osigura zajednica iz drugih izvora. Stanovito poboljšanje u tom pravcu vide autori i u korekciji šumskoprivrednih područja tako da se vrši njihovo okrupnjavanje svagdje ondje gdje su ona premalena. Efekat ove mjere je ipak ograničen, jer se okrupnjavanjem dolazi do formiranja privredne organizacije sa približno istim ekonomskim mogućnostima. Otklanjanje sadašnje neusklađenosti između proizvodnje i potrošnje drveta je zajednički interes proizvođača, prerađivača i potrošača drveta, a i cjelokupne zajednice. Potrebe na ulaganjima u proširenu reprodukciju prelaze materijalne mogućnosti šumske proizvodnje u cjelini, pa i ekonomske mogućnosti svih privrednih grana u tom privrednom lancu, te se pojavljuje potreba i za dodatnim sredstvima zajednice. Najpovoljnije rješenje vide autori u tome, da se formiraju tzv. zajednička sredstva za unapređiva1nje šumske proizvodnje uplaćivanjem doprinosa od strane potrošača drveta i od strane zajednice (republike), nešto slično kako je to počelo funkcionirati u Sloveniji. U projekciji autori razmatraju i razne druge mjere koje bi trebalo primijeniti ili korigirati, i o kojima je već u stručnim diskusijama bilo mnogo govora, kao što je problem stvaranja fonda za unapređenje šumarstva, problem izuzimanja rente, problem formiranja amortizacije od šuma, problem |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 52 <-- 52 --> PDF |
nego ostavljajući to završnim diskusijama koje će još uslijediti u vezi ove integracije itd., ne izjašnjavajući se konačno za ovakvu ili onakvu soluciju, dugoročne projekcije. Projekcija dugoročnog razvoja drvne industrije predviđa da će se povisiti proizvodnja piljene građe, dijelom zbog povećanog priliva pilanskih trupaca a dijelom zbog poboljšanja postotka iskorištenja, od 2,6 mil. m3 u 1965. g. na 3,4 mil. mci u 1985. g., i to hrastova piljena građa od 200.000 m3 na cea 240.000 m3, bukova od 775.000 m3 na preko 1,0 mil. m3, tvrdih listača od 94.000 m3 na 100.000 m3 i piljena građa mekih listača od 92.000 m3 na cea 350.000 m3. Projekcija predviđa modernizaciju pilanske proizvodnje postepenim investiranjem do 1985. g. cea 480 mil. din. ali samo u perspektivne pogone kojih bi bilo cea 150 umjesto sadašnjih cea 280. Autori smatraju da je potrebno odrediti nezavisnu stručnu službu na nivou republika, koja bi, na osnovu unaprijed definiranih kriterija ocjenjivala opravdanost investiranja u pojedine pogone, a ta bi ocjena trebala biti mjerodavna za svakog investitora. Koncentracijom i modernizacijom pilanske proizvodnje smanjio bi se broj gatera od sadašnjih cea 460 na oko 200, a porastao bi broj tračnih pila od sadašnjih 196 na 270. Uvođenje dvofazne i namjenske prerade u pilanama trebalo bi da smanji velik broj pilanskih sortimenata koji zahtijevaju posebnu manipulaciju, i kojih je sada kod hrastovine oko 500, a kod bukovine oko 250, a time bi se omogućio kontinuiran protok materijala i racionalno korištenje radnih mašina i trasportnih uređaja. Prema računu autora projekcije ,takvim zahvatima u piianskoj industriji naše zemlje bi se znatno povećala proizvodnost rada, i od sadašnjih cea 17 sati potrebnih za proizvodnju 1 m3 piljene građe četinjača postiglo bi se sniženje potrebnog vremena za 10 sati, tj. na svega 7 sati za 1 m3 piljene građe. Kod piljene građe listača bi potreban broj sati spao sa sadašnjih cea 37 na svega 18 sati za proizvodnju 1 m3 piljene građe. Naravno, ovdje se radi o prosjeku velikog broja pilana a ne o svakom pojedinom pogonu i o svakom pojedinom pilanskom trupcu bez obzira na dimenzije i kvalitet. Proizvodnja plemenitog furnira povećala bi se sa 11.000 m3 u 1965. g. na preko 14.000 m3 u 1985. g. iz domaće sirovine (hrast, bukva, ostale tvrde listače), dok bi se proizvodnja iz trupaca egzota povećala od 2.200 m3 na preko 16.000 m3. Autori projekcije smatraju da tvornice furnira sa 2 i manje furnirskih noževa nisu racionalne, pa je i u ovoj vrsti drvnoindustrijske prerade potrebno izvršiti koncentraciju, budući da imamo 31 tvornicu (pogon) sa 51 nožem. S obzirom na broj furnirskih noževa, ne bi bio potreban veći broj noževa ni za povećanu proizvodnju u 1985. g., jedino bi trebalo vršiti njihovu normalnu zamjenu. U projekciji se daje mogućnost i perspektiva daljnjeg povećanja proizvodnje parketa svih vrsta zbog povoljnog izgleda za plasman, kao´ i zbog dovoljne količine sirovine (hrastova II a, jasenova ispod »B« kvalitete) pogotovo računajući i sa tankom ob lovinom koje ima sve više. Programirano je povećanje proizvodnje sa 89.000 m3 (4,6 mil. m2) u 1965. g. na 173.000 m3 (10,8 mil. m2) u 1985. g. Proizvodnja šperploča također treba da poraste, i to sa 110.000 m3 u 1965. g. na preko 200.000 m3 u 1985. g. Ovaj porast će omogućiti povećana proizvodnja trupaca za ljuštenje mekih listača (od 94.000 m3 u 1965. g. na 134 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 53 <-- 53 --> PDF |
300.000 m3 u 1985. g.). Povećana proizvodnja u 1985. g. bi se odvijala u smanjenom broju tvornica sa 21 na svega 14 (autori smatraju da bi 7 pogona obustavilo rad bilo zbog pomanjkanja sirovina na svom području bilo zbog kojih drugih razloga). Predviđenim rekonstrukcijama povisila bi se produktivnost sa sadašnjih cea 90 sati po 1 m3 šperploče na evropski prosjek od 40 sati. Pokazuje se također nužnim, da se sredi tržište trupaca za ljuštenje u zemlji i s obzirom na kriterije kvalitete i s obzirom na cijene. Predviđa se također povećanje proizvodnje panelploča sa 44.500 m3 u 1965. g. na cea 100.000 m3 u 1985. g. Proizvodnja lesonit ploča dostigla je u 1968. g. iznos od 61.000 t. S obzirom na mogućnost potrošnje i izvoza u 1985. g. proizvodnja bi se trebala u 1985. g. kretati oko 150.000 t. Projekcija predviđa da će se proizvodnja ploča iverica kretati još brže nego kod ostalih ploča, pa se računa đa će se proizvodnja popeti od cea 178.000 m3 u 1967. g. na oko 500.000 m3 u 1985. g. Pretpostavke za tako velik porast proizvodnje iverica su: (i) da će se normativ potrošnje iverica u industriji namještaja povisiti od 186 na 200 m3 na 1000 garn. sandučastog namještaja; (ii) da će godišnja stopa rasta proizvodnje namještaja iznositi 2,7%; (iii) da će se 30´% proizvodnje iverica trošiti u drugim granama i djelatnonstima. Sirovina za tu količinu proizvodnje ne bi trebala biti problem, pošto će se prerada orijentirati uglavnom na bukovinu i topolovinu. Proizvodnja namještaja postala je najvažniji i najvrjedniji dio finalne mehaničke prerade drva. Od nešto preko 107.000 (usl.) garnitura u 1952. g. proizvodnja je porasla na preko 1,1 mil. (usl.) garnitura (cea 143 mil. USA $). U tom je razdoblju stopa rasta iznosila prosječno godišnje nešto preko´ 17%. Projekcija predviđa da će se izvoz namještaja i dalje povećavati i da će se povisiti od 240.000 (usl.) garn. u 1967. g. na oko 530.000 (usl.) garn. u 1985. g. ili po prosječnoj god. stopi od 4,3%. Unutrašnja potrošnja bi se kretala po stopi 2,3´% u istom razdoblju. Na osnovu tih pretpostavki proračunato je u projeekciji, da bi buduća proizvodnja namještaja trebala da raste sa prosječnom godišnjom stopom od 2,8. To bi značilo da bi u 1985. g. proizvodnja namještaja dostigla iznos od cea 2,3 mil. (usl.) garnitura naprama 1,1 mil. u 1967. g. U projekciji je proizvodnji namještaja posvećeno preko 50 stranica s analizama unutrašnje potrošnje, izvoza, produktivnosti rada, investicija itd. Projekcija predviđa da će se proizvodnja i drugih finalnih proizvoda povećati, tako npr. proizvodnja građevne stolarije, brodskog poda, parketa, raznih obloga od drveta, dijelova kuća, lijepljenih građevinskih konstrukcija i dr. Sumarna stopa rasta za te nabrojane elemente građevinarstva bi, prema proračunima u projekciji, iznosila cea 2,6%. Slično kretanje bilo bi i kod ambalaže od drveta, dok bi stopa rasta kod ostalih finalnih proizvoda (vrlo širok spektar počevši od dječjih igračaka, muzičkih instrumenata, športskih sprava, četkarskih proizvoda, pa drvne galanterije i si.) mogla biti nešto viša. Za projektiran takav razvoj mehaničke prerade drva, primarne i finalne autori smatraju da će uglavnom dostajati vlastita sredstva poduzeća, i da će trebati uložiti oko 2,3 milijarde do 1985. g. ili oko 118 mil. din prosječno godišnje. 135 |