DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 28     <-- 28 -->        PDF

te je bijeli bor u stadiju postepenog iščezavanja, a naročito ga potiskuju smrča
i jela.


Gotovo sve šume ovoga područja su nastale prirodnim putem pa je sigurno,
da priroda nije pogriješila pri rasprostranjenju pojedine vrste drveta na odgovarajućim
staništima.


Stalnim i dugotrajnim nestručnim doznakama i sječama, kao i neprovođenjem
odgovarajućih uzgojnih radova došlo je danas do kritične situacije po
opstanak bijelog bora u tom bazenu, a po svoj prilici i drugim bazenima gdje
se o tome ne vodi dovoljno računa prilikom korištenja i gospodarenja šumama


Istina je da se ovdje do sada nije davao potreban značaj vrijednosti bora
u odnosu na vrijednost jele i smrče, pa se on ni izdaleka ovdje ne cijeni toliko
koliko stvarno vrijedi.


Prilikom moga boravka u Švicarskoj, gdje sam bio jedan od članova delegacije
jugoslovenskih šumara, vidio sam da tamo pridaju borovima i arišu
najveći mogući značaj. Sva njihova stručna stremljenja idu sada u glavnom
za tim, da uzgoje što više borovih i ariševih sastojina. Oni tvrde da je npr.
prirast bijelog bora nekoliko puta veći od prirasta smrče i po količini i po
vrijednosti. Prof. dr. Leibundgut nas je naročito upozoravao na taj momenat.


Nažalost u šumarstvu B i H se za sada ne posvećuje dovoljno pažnje tim
visoko vrijednim i visoko prinosnim vrstama četinjastog drveta na postojećim
njihovim staništima. To ne znači da sam pristalica širenja tih vrsta drveta pod
svaku cijenu tj. da siječemo čistim ili prekomjernim sječama postojeće druge
autohtone vrste drveta i vještački unosimo bor i ariš, nego te vrste treba for-


Sl. 1. Borova sastojina sa bujnim podmlatkom smrče i nešto jele,
gosp. jed. Kaljina—Bioštica, odj. 42/2