DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 27 <-- 27 --> PDF |
l!DK 582.475.4:634.0.416.16 IZUMIRANJE BIJELOG BORA U BAZENU KRIVAJE Ing. NIKOLA EIC a) Općenito Jedan od najznačajnijih i najvećih bazena u bosanskim šumama čini bazen rječice Krivaje, koji se proteže u dužini od oko 100 km i to od podnožja Zep planine do blizo Zavidovića. Smatram da je ovo jedan od najznačajnijih kompaktnih šumskih bazena i u čitavoj Jugoslaviji. Krivajin bazen ima najviše borovine od svih ostalih područja u B i H. Tu se nalaze bijeli i crni bor, ali dominira bijeli bor sa oko 80% od ukupne količine bora u tom bazenu. Kvalitet tog bijelog bora je svakako najbolji u B i H, a vjerujem da mu nema premca ni u ostalim predjelima Jugoslavije. Krivajin bazen snabdijeva drvetom naš najveći prerađivački drvni centar, poznatu pilanu »Krivaja« u Zavidovićima. Ona je bila i prije rata kao i za vrijeme Austrije jedna od najvećih i najpoznatijih pilana u Jugoslaviji (imala je ranije 24 puna gatera). Taj bazen sačinjavaju gospodarske jedinice: 1) Žep — Kuštravica (iako prirodno strogo ne gravitira u sliv Krivaje) 2) Gornja Krivaja 3) Donja Krivaja 4) Kaljina — Bioštica (pritoka Krivaje) Naziv i površine tih gospodarskih jedinica su u zadnje vrijeme znatno izmijenjeni, jer su se tu sada pojavili razni upravljači, dok je ranije decenijama bio samo jedan upravljač i jedan korisnik tih šuma. Radi lakšeg pregleda i orjentacije uzeli smo ovdje stare nazive gospodarskih jedinica pa će se i neki taksacioni podaci uzeti prema uređajnom stanju iz ranijih godina. Sada tu ima mnogo više gospodarskih jedinica sa raznim posve novim nazivima i granicama, ali sve one leže u vanjskim granicama napred navedenih starih gospodarskih jedinica. U bazenu ima ekonomskih visokih šuma oko 75.000 ha, a sa ostalim obraslim i neobraslim šumskim površinama ima više od 100.000 ha. Ovdje je naročito značajno to što je učešće četinjara daleko veće od učešća liš´ćara (pretežno bukva) te se ove vrste drveta odnose oko 73 : 27 u korist četinjara. Na bor otpada oko 11% od ukupne drvne zalihe, pri čemu znatno preteže bijeli bor. U čitavoj B i H ima oko 4% bora od ukupnog drvnog fonda. b) Stanje borovih šuma u bazenu Krivaje Glavni predmet ovoga izlaganja je činjenica, da se areal prirodnih borovih sastojina u zadnje vrijeme u B i H znatno smanjuje, a naročito bijelog bora |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 28 <-- 28 --> PDF |
te je bijeli bor u stadiju postepenog iščezavanja, a naročito ga potiskuju smrča i jela. Gotovo sve šume ovoga područja su nastale prirodnim putem pa je sigurno, da priroda nije pogriješila pri rasprostranjenju pojedine vrste drveta na odgovarajućim staništima. Stalnim i dugotrajnim nestručnim doznakama i sječama, kao i neprovođenjem odgovarajućih uzgojnih radova došlo je danas do kritične situacije po opstanak bijelog bora u tom bazenu, a po svoj prilici i drugim bazenima gdje se o tome ne vodi dovoljno računa prilikom korištenja i gospodarenja šumama Istina je da se ovdje do sada nije davao potreban značaj vrijednosti bora u odnosu na vrijednost jele i smrče, pa se on ni izdaleka ovdje ne cijeni toliko koliko stvarno vrijedi. Prilikom moga boravka u Švicarskoj, gdje sam bio jedan od članova delegacije jugoslovenskih šumara, vidio sam da tamo pridaju borovima i arišu najveći mogući značaj. Sva njihova stručna stremljenja idu sada u glavnom za tim, da uzgoje što više borovih i ariševih sastojina. Oni tvrde da je npr. prirast bijelog bora nekoliko puta veći od prirasta smrče i po količini i po vrijednosti. Prof. dr. Leibundgut nas je naročito upozoravao na taj momenat. Nažalost u šumarstvu B i H se za sada ne posvećuje dovoljno pažnje tim visoko vrijednim i visoko prinosnim vrstama četinjastog drveta na postojećim njihovim staništima. To ne znači da sam pristalica širenja tih vrsta drveta pod svaku cijenu tj. da siječemo čistim ili prekomjernim sječama postojeće druge autohtone vrste drveta i vještački unosimo bor i ariš, nego te vrste treba for- Sl. 1. Borova sastojina sa bujnim podmlatkom smrče i nešto jele, gosp. jed. Kaljina—Bioštica, odj. 42/2 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 29 <-- 29 --> PDF |
sirati svuda tamo gdje za to postoje povoljni ekološki uslovi. Većinu paljika, goleti i sličnih površina treba pretežno pošumljavati tim vrstama (borovima i arišem), a kod korištenja i njege postojećih borovih čistih ili mješovitih sastojina treba nastojati da se ta visoko vrijedna i visoko prinosna vrsta drveta pomaže barem u tolikoj mjeri, da joj se areal nipošto ne smanjuje, nego po mogućnosti proširuje. Pri tome se treba čuvati posve čistih borovih sastojina, te stvarati zdravije i otpornije mješovite sastojine, gdje bi bor bio na njegovim stan:štima dominantna vrsta sa oko 70° o učešća. U gospodarskoj jedinici Kaljina—Bioštica postoje naše najbolje bjeloborove sastojine (čiste i mješovite) a izgleda da su mu ovdje i ekološki uslovi optimalni premda ga tu sada ima u znatno manjoj količini od ostalih vrsta drveta. Pojava izmjene vrsta drveća na tim površinama je po svoj prilici posljedica jakih djelovanja antropogenih faktora pretežno putem jakih i nestručnih sječa, a još više zbog toga što se ne vrše gotovo nikakvi naknadni uzgojni radovi, koji bi išli u prilog pomaganja prirodne obnove bora na njegovu prirodnom staništu. Time se mijenjaju životni uslovi u korist jedne vrste a na štetu druge vrste drveta (konkretno bora). Zbog toga dolazi do spontane zamjene vrste drveta na sve većim površinama. U konkretnom slučaju jela i smrča, kao biološki otpornije i upornije vrste, sa ovakovim načinom gospodarenja upravo agresivno osvajaju prostor na štetu bijelog bora, koji je izrazito vrsta svjetla, dok jela i smrča dobro podnose zasjenu. SI. 2 SI. 2. Šumska manipulacija na rubu odjela 42 2: borova sastojina sa smrčevim podmlatkom (Knežinski Palež). Kao školski primjer prirodnog potiskivanja i izumiranja bijelog bora u ovim predjelima, koje prouzrokuju smrča i jela, navešćemo odjel 42/2 gospodarske jedinice Kaljina—Bioštica, koji leži u poznatom predjelu Knežinski |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Palež, dobro poznat po vrlo kvalitetnim bjeloborovim šumama u obliku čistih i mješovitih sastojina. Naročito je karakterističan otsjek »b« tog odjela. On leži na nadmorskoj visini u prosjeku od oko 800 m. Sada se tu nalazi oko 80% bijelog bora i 20% smrče i jele po drvnoj zalihi iznad taksacione granice (10 cm pr. prečnika). Bor je ovdje I. boniteta, a jela i smrča II. Teren je vrlo blagog nagiba i JZ ekspozicije. Tlo je humozno i plodno i nalazi se pretežno na silikatnoj podlozi. Drvna masa po 1 ha iznosi oko 220 m:!. Međutim podmladak je u tom odjelu, a naročito u otsjeku »b« gotovo 100% smrča i nešto jela, a od bijelog bora se nađe samo po koje stabalce. Prema tome već sada je stanje ove pretežno borove sastojine takovo, da će je u skoroj budućnosti posve istisnuti smrča i jela. Kada se posijeku sadašnja nadstojna stabla bijelog bora, onda ovdje više praktično neće biti bijelog bora. Ovo je uzgojno i ekonomski vrlo štetna pojava, a posebno zabrinjava u čitavom Krivajinom bazenu. No taj problem u jačoj mjeri postoji u mnogim drugim našim sličnim šumskim predjelima. Jedini put da se zaustavi iščezavanje i odumiranje naših vrijednih borovih sastojina jest, da šumari prilikom vršenja doznake, sječe i njege ovih šuma obrate punu pažnju očuvanju ove vrste drveta. Pri tome treba voditi računa o osnovnim njegovim biološkim svojstvima. Naročito će trebati poslije sječe u svrhu prirodne obnove tih šuma stalno potiskivati agresivne druge vrste drveta, slično kako se to radi u Švicarskoj prilikom vršenja tako zvanog »Femelschlag « gospodarenja. Kod toga načina gospodarenja se stalno vrše takovi uzgojni zahvati, da bi se vještački pomogao nesmetani razvoj bolje vrste drveta, i kvalitetnijih stabala uopće, naravno u cilju postignuća željenog omjera smjese. Inače ako se prepustimo samo sudbini prirodne stihije bez stručnog zahvaćanja i intervencije sigurno je da ćemo u tim i sličnim regionima praktično brzo ostati bez naših vrijednih borovih šuma, koje su sada opasno ugrožene nadiranjem otpornijih i manje vrijednih vrsta drveta, a naročito jele i smrče. LITERATURA Ei ć N.: Prirodno rasprostranjenje jele u Kozari (Nar. Šumar br. 3—4/53). Ei ć N.: Značaj revizije uređajnih elaborata (Šumarstvo br. 6—7 56). Šafa r J.: Izmjena bukve i jele u Panonskim Gorama (Š. List br. 7—8/67). Šafa r J.: Uzgajanje šuma iz 1963. god. WEISSKIEFERNSTERBEN IM KRIVAJA-FLUSSBECKEN Zusammenfassung Im Einzugsgebiet des Krivaia-Flusses wachsen die besten Weisskiefernbestände der SR Bosnien-Herzegowina. In diesem Wuchsgebiet sind die Nadelholzarten über den Laubhölzern dominierend, und zur Zeit sind darin die Kiefernarten mit HVo-Anteil im Gesamtholzvorrat vertreten. Die Kiefernbestände im angegebenen Gebiet (als auch in einigen anderen Regionen) sind neuerdings einer ständigen Verdrängung und Aussterben ausgesetzt, was durch spontanes und agressives Vordringen anderer Holzarten (besonders der Tanne und Fichte) in die optimalen natürlichen Kiefern-Standorte verursacht wird. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Die Hauptursachen dieser Erscheinung sind vorwiegend anthropogener Natur, d. h. unfachmännische Nutzung (Hiebe) der Bestände und Mangel an Pilegemassnahmen — Durchforstungen und Läuterungen — nach dem Einschlag. Hier werden hauptsächlich gruppenweiser Plenterbetrieb und ähnliche Betriebsarten ausgeübt. So bestehen z. B. in der Gegend von Palež die Wirtschaftseinheiten von KaIjina- Bioštica mit 80 Prozent und sogar mehr Kiefernanteil, worin es zu einer natürlichen Verjüngung der Fichte und Tanne mit nahezu 100 Prozent Anteil im Jungwuchs kam, während Kiefer darin praktisch nicht vertreten ist. Um dem Absterben und der Verdrängung der Kiefernbestände Einhalt zu bieten, ist es notwendig, während der Holzernte die biologischen Eigenschaften der Kiefer in Betracht zu ziehen. Nach dem Einschlag und natürlicher Verjüngung soll man die Läuterungen und Durchforstungen zwecks ständiger Begünstigung der wertvolleren Kiefernholzart regelmässig durchführen. |