DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 11 <-- 11 --> PDF |
kulturama nije rijetka pojava otpadanja i najmlađih iglica, a i sušenja vršnih izbojaka pojedinih stabalaca. Te su kulture skoro redovito napadnute od smrekovih uši šiškarica. Prethodnom analizom stanišnih uvjeta i rasta mladih kultura obične smreke provedenoj na većem broju lokaliteta došli smo do zaključka da bi opisana pojava u većini slučajeva mogla biti ekološko-fiziološki uvjetovana. Radi toga smo pristupili ekološko-fiziološkom proučavanju mlađih kultura obične smreke na -području Korduna i Like sa ciljem da se utvrdi koji su od ekoloških faktora odlučujući za slabo uspijevanje smreke. Iz ovih dosta opsežnih znanstvenih istraživanja u ovom radu donosimo rezultate istraživanja koja su vršena u pravcu da se utvrdi u kojoj mjeri na istraživanom području uzroci kloroze i slabog rasta smreke leže u edafskim faktorima. Istraživanja te vrste nisu kod nas do sada vršena. Od stranih istraživanja za nas je posebno interesantan rad Laatsch-a (1967) koji je utvrdio da je žutilo iglica obične smreke u južnoj Njemačkoj na karbonatnim tlima i visokim tresetištima najjače izraženo u uvjetima potpune izloženosti biljaka suncu i slabe ishranjenosti iglica. Te podatke navodimo stoga jer smo i vlastitim istraživanjima ranije utvrdili da bi navedeni faktori (direktno svijetlo i slaba ishrana) mogli imati najveći utjecaj na pojavu kloroze iglica i slabog uspijevanja smreke. U tim su nam istraživanjima mnogo pomogli suradnici Jugoslavenskog instituta za četinjače: Prof. Nada Pezdirc, Emil Maradin, Višnja Koprivnjak i Zlata Kućerajter te tehničar Šumarije Plaški Bogdan Latas. ZADATAK ISTRAŽIVANJA Već su prethodna istraživanja (Komlenović 1967) pokazala da klorotične biljke smreke uzgajane u vrištini imaju niske koncentracije nekih biogenih elemenata u iglicama, posebno dušika. Daljnji je korak u našim istraživanjima bio da u jednoj tipično klorotičnoj kulturi smreke slabog rasta utvrdimo postoji li uzročna veza između koncentracije biogenih elemenata u biljci i pojave kloroze, odnosno slabog rasta. METODE RADA Na osnovu prethodnih istraživanja u većem broju kultura za ova smo istra živanja odabrali kulturu obične smreke zvanu Latin. Kultura Latin je podig nuta u jesen 1962. godine sadnicama starosti 2 + 2 godine sa razmacima između biljaka 2 X 2 m. U kulturi Latin je postavljen krajem mjeseca ožujka 1967. go dine gnojidbeni pokus. Pokus sadrži slijedeće varijante gnojidbe: negnojeno, NP, NK, KP, NPK i NPKMg. Po sadnici je primijenjeno 100 g nitromonkala, 150 g superfosfata, 100 g kalijeve soli i 133 g patentkalija. Pokus je postavljen po randomiziranom blok sistemu s 3 ponavljanja. U proljeće 1968. godine ponovljena je gnojidba sa 100 g nitromonkala po biljci na varijantama koje sadrže dušik. Prilikom postavljanja pokusa izmjerene su visine biljaka (50—54 biljke) na svakoj parceli. U jesen je 1967. i 1968. godine utvrđen njihov godišnji visin ski prirast i uzeti su uzorci ovogodišnjih iglica za laboratorijska istraživanja. Svi su uzorci uzeti s postranih izbojaka drugog pršljena od vrha. Pored dužina vršnog izbojka mjereni su u jesen 1968. i njihovi promjeri te izražen volumni |