DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 83 <-- 83 --> PDF |
Jedna od najimpresivnijih i najpotresnijih njegovih slika je tzv. Transport za logor. Vagoni sa zatvorenicima. Marveni. Na stanici Popovača. Kompozicija stoji. Vajler promatra iza zastora stana šefa stanice. Crta užas, vapaje žednih. Nitko se ne smije približiti. Kordon pušaka odbija. Užasi progona, nečovječnosti i patnje još dugo, dugo žive u senzibilnoj i humanoj duši umjetnika. Pojedine Vajlerove slike se nažalost ne mogu tačno svrstati po godinama postanka. Umjetnik nije na njima signirao godine. Ciklus STRADANJA nastao je 1942—1949. i obuhvaća (katalog izložbe Samobor 1959): Transport u logor (ulje, 100X70 cm), Posljednja stanica (ulje, 63X45), Logoraš (ulje, 93X64), I treći sin je ubijen (ulje, 53X41), Drug iz zatvora I (crtež, smeđa kreda, 44X29), Drug iz zatvora II (crtež, smeđa kreda, 45X31), Ranjenik (crtež, smeđa kreda, 38X31), Kandidati Jasenovca (crtež, crna kreda, 45X31), Spašavanje iz obruča (crtež, smeđa kreda, 42X31), Talac (crtež, smeđa kreda, 42X23), Dolaze . . . (crtež, smeđa kreda, 40X29), Bijeg (crtež, smeđa kreda, 37X27), Poslije strijeljanja (crtež, smeđa kreda, 34X31), Povlačenje u Bilogoru (crtež, smeđa kreda, 48X31), Taoci (crtež, smeđa kreda, 44X33), Na Savskoj cesti (crtež, smeđa kreda, 36X30), Rezignacija (crtež, smeđa kreda, 60X44), Tijusar (akvarel s tušem, 32X24). Umjetnost je pomogla umjetniku da se oslobodi teških depresija. Nastaje vedriji, tzv. SAMOBORSKI CIKLUS. Slike mahom u ulju: U klijeti (200X108). Prijatelji iz Žumberka (118X85), Na paši (63X51), Berba (93X58), Pralje(6949), Samobor gornji kraj (47X70), Samobor Starogradska ulica (100X72), Pogled na Stražnik (80X57), Žetva (68X52), Kolinje (43X33), Doručak (33X46), Veselica (43X33), Žetva II (39X33), Snubljenje (44X34). Ilustrirao´ je i knjigu Svečanost u ružinom grmu svoje supruge, spisateljice Eve Tićak-Vajler. Izlagao je 1922. u Zagrebu (s kiparom S. Brilom), 1923. u Beogradu (s Brilom i Neumovim), 1959. samostalno u Samoboru, 1963. samostalno u Zagrebu. O izložbi u Samoboru vidi i Šumarski List, 6—7, 1959. Tamo je i reprodukcija umjetnikova autoportreta (ulje, München 1923, 41X36). U penziji u Zagrebu Vajler se i dalje aktivno intenzivno bavi umjetnošću, sretan samo kad je u kreativnom nadahnuću ili u prirodi, u šumi. Mnogo je posjećivao i izložbe., , Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu organizirane su u to vrijeme likovne diskusije studenata. Vajler je duša tih priredbi. Kad je bila kakva interesantna izložba, studenti su obaviješteni. Sudjelovanje studenata (pa i nastavnika) bilo je iznad očekivanja. Na izložbi bi Vajler tumačio eksponate i vodio diskusije. Naročito mi je ostao u sjećanju prigodom diskusija izložbe grafike Pabla Picassa. Nedljelja prije podne. Prostorije pune posjetilaca. Vajler je tumačio. U dvoranama za diskusiju nema mjesta pa na diskusiju njegovom inicijativom idemo pred zgradu. Na Katarinskom trgu stvara se oko njega širok krug studenata, budućih šumara. Priključuje se i ostala brojna publika, koja izlazi s izložbe. Razvija se vrlo živa diskusija. Vajler se kasnije nije mogao načuditi kako mladi intenzivno ocjenjuju, prate kretanja, povezuju zbivanja života s umjetnošću kao vrhunskom sintezom. Pokojni Ing. Vajler likovno je pomagao i kod izdavanja spomenice Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860—1960, a bio je i u ocjenjivačkim odborima na izložbama studenata šumarstva. Tu je otkrio i nekoliko izrazitih talenata (npr. Bulić). |