DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 68 <-- 68 --> PDF |
3« Ifiät&tlie na$eg. $umae6t&a VELIKI JUBILEJ NAŠEG ŠUMARSTVA ŠLJIVOVACKI inž. SAVA, ŽIVOJNOVIC Dr inž. DRAGUTIN i DRAKULIĆ inž. JOVAN šumsko-industrijski kombinat Pančevo Prošlo je 150 godina arganizovanog i napornog rada na vezivanju i pošumljavanju Deliblatskog peska. Za to vreme šumari su uspeli da pofoede »Evropsku saharu« i da je privedu šumskoj vegetaciji. Graničarski šumarski inspektor Pranja Bachofen je 1810—1815. godine izmerio Deliblatsku peščaru i utvrdio da od 40.660 hektara ukupne površine 16.800 ha je živi pesak. Tako je izgledala Deliblatska peščara 1818. godine, kada je Bachofen počeo dug i mukotrpan rad na smirivanju ove peščane pustinje i njenom pošumljavanju. Sadašnja organizacija kojoj je ovaj objekat poveren na upravljanje (Šumsko- ndustrijski kombinat Pančevo) odlučila je da ovu jubilarnu godinu obeleži na zaista dostojan način. Odlučeno je da proslava traje godinu dana i da završna svečanost (akademija i simpoizijum) bude maja—juna 1969. godine. U toku jubilarne godine, pored informacija i javnih obaveštavanja putem štampe, radija, televizije i stručnih časopisa, odlučeno je da se do završne sve^ čanosti izdaju dve publikacije. Prva je informativnog karaktera (Monografija Deliblatskog paska) koja će obuhvatiti istorijat objekta i radova na vezivanju peska i pošuimljavanju, kao i sve do sada postignute uspehe i neuspehe. Edicija ima 150 stranica i luksuzno je opremljena. Druga publikacija (Zbornik radova na Deliblatskom pesku) izneće veliki broj stručnih i naučnih radova sa ovog objekta iz pera naših čuvanih profesora, naučnih radnika i praktičara. Svi ovi radovi su rezultat dosadašnjeg istraživanja na D. pesku i prvi put se objavljuju. Već i sam spisak radova i autora ukazuje na vrlo intenzivan i savremen rad naše struke i na uspehe postignute na ovako specifičnom i teškom šumskom području. Prema dosadašnjem toku proslave i velikog interesovainja stručne i šire javnosti ova jubilarna godina prerasta lokalne okvire u jubilej čitavog našeg šumarstva. Ovako krupni i značajni uspesi šumarstva mogu korisno da posluže daljoj afirmaciji naše struke u jugoslovenskim okvirima. Na svečanoj akademiji i simpozijumu biće pozvani predstavnici naših stručnih i privrednih organizacija, predstavnici naučnih ustanova i društveno^ političkih organizacija, a takođe i neki Stručnjaci iz inostranstva koji su i ranije pokazivali interese za ovaj oibjekat. Očekujemo da ovom jubilarnom, godinom i obimnim programom proslave oživimo interes ne samo za naš objekat veić i za šumarsku struku u celini. Želimo- da otpočneimo´ afirmaciju naše struke i u okvirima šire društveno-političke javnosti. Od 1818. do 1907. godine onih 16.800 ha živog peska — vejača je vezano a do 1918. godine pod šumom je bilo 12.700 ha od 25.500 ha državnog paseda. ti to vreme bilo je 15 lugarnica, 3 ´motorna bunara (bušeni do 200 m) i 4 dolap bunara. Sve lugarnice i Šumska uprava u Deiiblatu bile su povezane lokalnom |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 69 <-- 69 --> PDF |
telefonskom linijom i sopstvenim centralama. Na Plamundi (centralni deo Pe^ ska) bila je meteorološka stanica. Čitav teren je osmatran sa nekoliko visokih drvenih osmatračnica zbog pojava požara. To je ukratko stanje za vreme austromađarske uprave kada je osnovna karakteristika bila u zaštitnom značaju objekta i biljne vegetacije na njemu. Od 1918. do 1968. godine podignuto je još 8 novih lugarnica, izbušeno je novih 9 bunara velikog kapaciteta a telefonska linija je udvostručena. Pored toga, podignuto je 5 zidanih baraka za radnike, na 2 mesta doveden je asfaltni pult do šume, Struja je dovedena na 5 mesta u šumi, podignuto je postrojenje za sušenje i preradu aromatičnog i lekovitog bilja, organizovano izletište »Devojački bunar« sa 4 javna objekta i mnogo vikend kuća s bazenom za kupanje itd. Ovde je naročito važno da se zatečeni šumski fond niskih, izdanačkih šuma bagrema i topola brzo i sigurno povećava podizanjem borovih šuma. Tako danas ima skoro 5.000 hektara novopodignutih borovih šuma i kultura. Sve što je učinjeno za vreme 50 »jugoslovenskih« godina uprave Deliblaitsfcim peskom, učinjeno je za poslednjih 15 godina. To je vreme procvata struke i postignutih najboljih rezultata, zatim vreme radničkog upravljanja društvenim sredstvima i vreme razvitka samouipravljačke demokratije. Za Deliblatski pesak to je ujedno i period najintenzivnije primene naučnih dostignuća u praksi. Osnovna karakteristika rada ovih 150 godina je u zaštitnom karakteru objekta u odnosu na plodnu poljoprivrednu okolinu, a klima i pesak su pred stručnjake postavljali nebrojeno problema za rešavanje. Način na koji su ti problemi rešeni zaslužuje svaku pohvalu a šumarima koji su izgarali u takvoj problematici treba odati puno priznanje. Budućnost ovog objekta je u očuvanju stabilnosti zemljišta i vegetacije, a zatim i dalje jačanje ekonomskog potencijala. U tom cilju, koji se već sprovodi, forsiranje četinarskih zasada je odigralo značajnu ulogu. Međutim, zaštitni karakter objekta i dalje ostaje, tako da svi radovi i kasnije moraju o ovom momentu voditi strogu pažnju. |