DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 5 <-- 5 --> PDF |
u načinu gospodarenja. To mišljenje zastupa i Sommer . Mlinše k (1964) navodi da se prije 10 do 14 godina primjetilo nazadovanje jele u Sloveniji na površini od 30.000 ha s različitim intenzitetom u pojedinim krajevima. Sušenje je najviše zahvatilo pojas između 400 do 700 m nadmorske visine koji leži 200 do 300 m ispod optimuma za jelu. On navodi da su naročito izražene štete u čistim sastojinama jele, zatim u zonama u kojima je poslije rata vršena sječa (eksploatacija) jele. Tamo gdje nije vršena sječa jele takove štete nisu primijećene. J. Sa f a r (1965) je istraživao pojavu sušenja jele u Macelj Gori i zakljur čuje da je sušenje u Macelj Gori kompleksne naravi i posljedica niza topografskih, klimatskih, pedosferskih i biotskih faktora. Za njega je simptomatična činjenica da se suše prvenstveno deblja stabla, tj. starije jele koje su slabo otporne prema nepovoljnim utjecajima kompleksnih faktora. On navodi mišljenje Brinar a prema kome ne stoji činjenica da je neodgovarajuće gospodarenje ili nevaljali oblik sastojina primarni uzrok odumiranja jele. Prema B r in a r u (1964) uzrok sušenja ima fiziološki karakter i ovisi o sekularnim odstupanjima klime k pojačanoj kontinentalnosti. D. K 1 e p a c (1955) je utvrdio utjecaj imele na prirast jele. Iz svega što smo naveli nije moguće donijeti zaključak o primarnim uzrocima sušenja jele u navedenim područjima. Čak ako se i govori o kompleksnosti faktora što je s ekološkog stanovišta opravdano, u većini slučajeva mora postojati dominantni faktor na koji se nadovezuju ostali štetni faktori koji dovode do ugibanja neke vrste. U jednom slučaju to je klima, u drugom neodgovarajuće gospodarske mjere koje mogu da promjene sastojinsku klimu, do- vađanjem više svjetla, smanjenjem zračne vlage ili općenito da utječu na ekosistem, odnosno na njegovu promjenu u negativnom smislu za zdravstveno stanje vrste. Kad se govori o porastu gustoće populacije nekog štetnog organizma, onda svakako taj porast treba tražiti u promjeni ekosistema na određenom biotopu. U tome aspektu treba promatrati i sušenje jele u Gorskom kotaru. Lici i dijelom Sloveniji uslijed napada, odnosno masovne pojave moljca jelinih iglica. U svakom slučaju gubitak iglica uslijed napada moljca toliko slabi životnu snagu stabala da ona prije ili kasnije, ovisno o intenzitetu gubitka asimilacijske površine, podliježu ugibanju. Mi smatramo hipotetično da je neposredni uzročnik moljac jelinih iglica ne upuštajući se u razmatranje promjena u ekosistemu koje su dovele do njegove masovne pojave. Ocjena pojedinih faktora ekosistema koji su odlučni za masovno razmnažanje štetnika često puta nije moguća u fazi kulminacije štetnika. Tako npr. potkom jaci ne napadaju u pravilu zdrava stabla. Oni su sekundarni štetnici, no> u slučaju masovne pojave i u doba kulminacije biraju napadnuta i zdrava stabla i oni postaju primarni štetnici. Za jelina moljca bi se moglo pretpostaviti da, kao i ostale vrste iz familije Tineidae, völi svjetlo pa bi prema tome sastojine u kojima su vršeni zahvati jačeg intenziteta predstavljali povoljni teren za njihovo razmnažanje. No u vrijeme velike gustoće populacije (u kulminaciji) ova činjenica neće doći do jasnog izražaja, o čemu će poslije biti riječi. Već 1954. g. kada se sušenje pokazalo u predjelima Crni vrh, Zvirjak, Savinjak i Mlaka na području Šumarije Fužine utvrđene su pojave koje su nedvojbeno ukazivale da je napad moljca jelinih iglica jedan od glavnih, ako ne i glavni neposredni uzročnik sušenja jelovih stabala. |