DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 47 <-- 47 --> PDF |
šumar ne može zadovoljiti samo dominirajućom vrstom, nego mora zahvatiti potpuni sastav biljne zajednice, da bi mogao sigurno zaključivati o njezinom daljem razvitku« (10). U tome je smisao i značaj poznavanja sindinamike za šumarstvo. Kao rezultat antropogenih uticaja imamo, u ovom kompleksu borovih šuma, različita stanja koje bismo fitocenološkom terminologijom nazvali facijesima, zavisno već od djelovanja antropogenih uticaja i od prirodnih uslova. Na grebenima i izloženim padinama čest je facijes sa omelikom Cytisanthusradiatus (L.) Lang (Genista radiata), koja se nalazi i u većim skupinama, na progaljenim mjestima u sastojinama. Drugi, veoma raširen facijes je, sa travama iz familije gramineae, među kojima, Calamagrostis varia je naj dominantni ja i pokriva često čitave plohe. Ovaj facijes je karakterističan za sastojine rijetkog sklopa, koje su progaljene, na toplijim padinama (SI. 5). Na umjereno toplim položajima, rasprostranjen je facijes, gdje dominiraju Laserpitium latifolium i Clematis recta. On karakteriše relativno bolja staništa. Od ovoga treba razlikovati jedan manje rasprostranjen facijes sa vrstom Laserpitium siler, koji je zastupljen ponegdje na grebenima. S obzirom da je I. H o r v a t (9) veoma iscrpno objasnio i prikazao u čemu se ogleda reliktni karakter ovih borovih šuma na dolomitnim rendzinama, ne bismo se poisebno zadržavali na pitanjima singenetike borovih šuma našeg područja. Međutim, prikazali bismo samo podatak iz novijih istraživanja. A G igov a i Ni kolica , Livanjskog polja, gdje se navodi interesantno mišljenje o šumskim fazama sekularne sukcesije u području Zapadne Bosne (7). Kao prva faza navodi se faza bora koja je dominirala kao najstarija, kada su borovi bili znatno rašireniji nego danas. Pomenuti autori smatraju da veći broj vrsta i zajednica, među kojima i borove šume, mogu imati čak i preborealno porijeklo tereijerne starosti. Sistematski položaj zajednice Uviđajući činjenicu da sve borove šume na dolomitu i serpentinu, i pored većih razlika u klimatskom pogledu pojedinih područja duž Dinarskih planina, sadrže u biti istu garnituru vrsta, koja upućuje na njihovu zajedničku prošlost, I. Horvat , 1958 je nagovjestio potrebu izdvajanja ovih šuma iz reda Quercetalia pubescentis u novi red Erici pinetalia Ht (9). Ovu svoju zamisao je kasnije veoima dokumentirano razradio predloživši dvije sveze: Orno— Ericion dolomiticum Ht i Orno — Ericion serpentinicum, Ht. Dolomitni skup ističe se velikim brojem vrsta, među kojima su i neke značajne za borove šume Alpa, koje je Braun-Blanquet ujedinio u svezu Pineto — Ericion i priključio ih redu Vaccinio — Piceetalia, jer u njima ima veći broj vrsta smrčevih šuma. U borovim šumama Zapadne Bosne, kako Glamočkog tako i Bugojansko- Kupreškog područja, veoma je evidentna garnitura karakterističnih vrsta borovih šuma, i pored izvjesnog udjela termofilnih elemenata iz Quercetalia pubescentis, odnosno elemenata smrčevih šuma iz Vaccinio — Piceetalia, naročito u višim predjelima. Uopće, na dolomitnim kompleksima u Bosni i Hercegovini, kako navodi H. Ritter-Studničk a »postoje mnoge zajedničke i istovjetne florističke pojave koje se ispoljavaju u naročitom florističkom bogatstvu u endemnim vrstama kao i reliktnim elementima našeg područja uopće, |