DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Visine stabala i prečnici su u korelacionom odnosu sa bonitetom sastojina i pokazuju veća variranja. Interesatno je da na dolomitu, u odnosu na druge supstrate, prosječne visine stabala zaostaju znatnije, a prema odgovarajućim debljinskim stepenima, kako kod tanjih tako i kod debljih prsnih prečnika. Floristički sastav. — Na osnovu 20 fitocenoloških snimaka, te sintetičkog izvoda iz vegetacijske tabele borovih šuma Glamočkog područja, prikazaćemo floristički sastav zajednice bijelog bora (Pinetum silvestris dinaricum), u cjelini za kompleks dolomita Zapadne Bosne (17). U spratu drveća je edifikator bijeli bor (Pinus silvestris L), dok je crni bor (Pinus nigra ssp. austriaca A. et Gr.) zastupljen znatnije u sastojinama ispod 800—900 m. Ovdje imaju, međutim, veći udio izvjesne termofilne vrste lišćara, kao.´ javor gluhač (Acer obtusatum Kit.), mukinja (Sorbus aria Cr.), krušvica (Amelanchier ovalis Med.); rjeđi su i elementi: crni grab (Ostrya carpinifolia Se.), crni jasen (Fraxinus ornus L.), iva (Salix caprea L.), jasika (Populus tremula L.), breza (Betula verrucosa Erh.). Od četinara ima znatno veći udio smrča (Picea abies Karst.) nego jela (Abies alba Mill.), bukva (Fagus moesiaca (D. M.) Cr. je također rijeđa vrsta. U spratu grmlja, pored pobrojanih vrsta, najčešći su elementi: Cotoneaster tomentosa, Lindl., Rubus saxatilis L., Rosa pendulina L., Genista radiata (L.) Scop., Genista pilosa L., Genista januensis, Viv., Juniperus communis L., Cytisus hirsutus L. Rijeđe ima i: Daphne mesereum L., Corylus avellana L., Viburnum lantana L., Ligustrum vulgare L., Spirea ulmijolia Scop. Interesantno je da nismo uopće zapazili Daphne Blagayanna, koja je tako česta vrsta u borovim šumama na serpentinu. Među pobrojanim vrstama nalaze se i neke koje su G. Tomaši č (25), I. Horvat (9) i H. Ritter Studnička, 1963., uvrstili kao karakteristične za borove šume (Cotoneaster tomentosa, Genista januensis, Amelanchier ovalis). Neke, pak, karakteristične su za viša planinska područja na dolomitu, kao: Genista radiata, Rubus saxatilis, Rosa pendulina. Naročito omelika Cytisanthus radiatus (L.) Lang. (Genista radiata) stalno je rasprostranjena u borovim šumama na dolomitu ovog područja, gdje izgrađuje posebne facijese u degradacionim fazama ove zajednice. Ona se, prema P. Fukarek u (3), (5), penje u subalpinski pojas, gdje je edifikator posebne zajednice Genistetum radiatae, Fuk. (4). M. Wrabe r (28) opisuje također posebnu zajednicu Cytisantho — Ostryetum. Kao lokalno (teritorijalno) karakteristične vrste smatramo za ovu zajednicu slijedeće: Campanula rotundifolia ssp. pinifolia, Vicia eracea ssp., Gerardii i Coronilla vaginalis. U prizemnom sloju flore ima niz vrsta koje smo u tabeli grupirali u tri grupe: a) karakteristične vrste borovih šuma (Orno — Ericion, Ht), b) karakteristične vrste termofilnih hrastovih šuma (Ostryo — Carpinion orientalis, Ht), c) pratilice (uključujući vrste Querco — Fagetea Br. — BI. et VI. i Vaccinia — Piceetea Br. — BI.). Među vrstama iz prve grupe, naročito su obilno zastupljene: Erica carnea (koja je ujedno i diferencijalna vrsta), Calamagrostis varia, Galium cfr. lucidum, Buphtalmum salicifolium, Centaurea triumjetti, Laserpitium latifolium, Cyclamen europaeum, Doricnium germanicum, Brachypodium pinnatum i Epipactis atropurpurea. Svakako da u fizionomskom pogledu, a također i u ekološkom, pa i sinđinamskom, najveće značenje ima crnjuša (Erica carnea), koja je poslužila |