DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 43 <-- 43 --> PDF |
đenije ukazati na izvjesne korelacione odnose u pogledu osobina staništa, starosti sastojine, antropogenih uticaja i drugih momenata koji su od značaja za određenu strukturu borovih sastojina na dolomitu. U pogledu sklopa, gotovo 50% istraženih ploha je sklopljenosti sastojina od 0,55—0,65, a kod ostalih sklop je također rijedak 0,65—0,75 (SI. 4); samo dvije plohe su imale sklop iznad 0,80. Ako bismo međutim, cijenili sklop svih borovih sastojina u prosjeku, sigurno je da bi bio još veći procenat sastojina sa prekinutim sklopom. U pogledu omjera vrsta prema zapremini, od 23 analizirane plohe, u 1?> ploha bijeli bor uzima učešće preko 90l%, a u ostalim plohama nalaze se u primjesi smrča, rjeđe i jela, crni bor i lišćari, među kojima najviše javor gluhač. Bonitetni razred za bijeli bor je dosta nizak, u prosjeku 3. (3—4), a rijetke su sastojine gdje je bonitet 1—2. Iz procentualne debljinske strukture stabala bijelog bora na privremenim oglednim plohama vidi se da deblja stabla zauzimaju znatan procentualni udio što ukazuje da se radi o prestarjelim nenjegovanim sastojinama prašumskog karaktera. Naime, znatan broj sastojina na dolomitu ima srednje sastojinske prečnike koji su mnogo veći od prečnika koji postižu najstarije sastojine bijelog bora prema prinosnim tablicama za ovu vrstu (24). Na ovo ukazuje i broj stabala po jedinici površine, koji je u prosjeku negdje između 400 do 600, a rijetko prelazi i 1000 stabala po hektaru. SI. 4 — Sklop jedne sastojine zajednice bijelog bora (Pinetum silvestris dinaricum) u Prusačkoj Rijeci (Foto V. S.) |