DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 40     <-- 40 -->        PDF

ZAJEDNICA BIJELOG BORA — PINETUM SILVESTRIS DINARICUM


Stanišni uslovi*


Iz ekološke karakteristike vegetacijske tabele (Tabela I.) vidi se da su gotovo
svi snimci uzeti iz sastojina sa toplih ekspozicija, gdje je bio nagib padina,
u 80% slučajeva, između 25° i 35°. Rijetko su sastojine na padinama sa manjim
nagibom. Ukoliko je slučaj da je umjereno topla ekspozicija, izrazitija je
inklinacija. To omogućava održavanje bijelom boru na plitkim kserotermnim
rendzinama i uspješno odoljevanje konkurenciji smrče, bukve i jele.


SI. 1 — Plazenica sa velikim kompleksima šuma bijelog bora
(Foto V. S.)


Zemljište je najčešće plitko i skeletno, tipa dolomitne rendzine, vezane za
kompleks saharodidnih dolomita koji se lato mehanički drobe do frakcije pjeska,
dajući onu karakterističnu pržinu u području dolomita Prusačke Rijeke
i Semešnice (SI. 3). Ovdje imamo mogućnost da iznesemo, na osnovu analize
24 profila ovog tipa zemljišta, neke dragocjene podatke, koji doprinose boljem
shvatanju osobina borovih šuma na dolomitu o kojima će biti riječi kasnije (1).
Te osobine, prema Ćiriću, su slijedeće: »Humusni horizont rendzina je prilično
ujednačene debljine (30—40 cm). Izuzetno, u donjim delovima padine, humusni
horizont može iznositi i 80—100 cm, što je posledica deluvijalne akumulacije,
dok A horizont, koji po pravilu ima karakter zrelog humusa, prelazi često preko


* U prvom prilogu o borovim šumama na dolomitu Glamočkog područja opisali smo klimatske i
druge ekološke uslove te čemo se ovdje zadržati samo na konkretnim stanišnim prilikama (17).
38