DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 40 <-- 40 --> PDF |
ZAJEDNICA BIJELOG BORA — PINETUM SILVESTRIS DINARICUM Stanišni uslovi* Iz ekološke karakteristike vegetacijske tabele (Tabela I.) vidi se da su gotovo svi snimci uzeti iz sastojina sa toplih ekspozicija, gdje je bio nagib padina, u 80% slučajeva, između 25° i 35°. Rijetko su sastojine na padinama sa manjim nagibom. Ukoliko je slučaj da je umjereno topla ekspozicija, izrazitija je inklinacija. To omogućava održavanje bijelom boru na plitkim kserotermnim rendzinama i uspješno odoljevanje konkurenciji smrče, bukve i jele. SI. 1 — Plazenica sa velikim kompleksima šuma bijelog bora (Foto V. S.) Zemljište je najčešće plitko i skeletno, tipa dolomitne rendzine, vezane za kompleks saharodidnih dolomita koji se lato mehanički drobe do frakcije pjeska, dajući onu karakterističnu pržinu u području dolomita Prusačke Rijeke i Semešnice (SI. 3). Ovdje imamo mogućnost da iznesemo, na osnovu analize 24 profila ovog tipa zemljišta, neke dragocjene podatke, koji doprinose boljem shvatanju osobina borovih šuma na dolomitu o kojima će biti riječi kasnije (1). Te osobine, prema Ćiriću, su slijedeće: »Humusni horizont rendzina je prilično ujednačene debljine (30—40 cm). Izuzetno, u donjim delovima padine, humusni horizont može iznositi i 80—100 cm, što je posledica deluvijalne akumulacije, dok A horizont, koji po pravilu ima karakter zrelog humusa, prelazi često preko * U prvom prilogu o borovim šumama na dolomitu Glamočkog područja opisali smo klimatske i druge ekološke uslove te čemo se ovdje zadržati samo na konkretnim stanišnim prilikama (17). 38 |